REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1696/2020-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Č., OIB: ..., iz M., P., zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Z. b. d.d., OIB: ..., Z., zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. i P. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-826/2017-2 od 4. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-85/17 od 5. lipnja 2007. u toč. I. i II. izreke, u sjednici održanoj 20. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-826/2017-2 od 4. studenoga 2019. radi pravnog pitanja:

"Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 102/2015) unatoč izvršenoj konverziji pravo na povrat preplate redovne kamate, plaćene temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz CHF kredita koju je sud utvrdio ništetnom preko iznosa preplate evidentirane i obračunate u skladu s navedenim propisom?"

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-826/2017-2 od 4. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-85/17 od 5. lipnja 2007. u toč. I. i II. izreke.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Ovaj sud je prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari rješenjem broj Revd 1696/2020-2 od 17. ožujka 2021. zbog podnošenja zahtjeva za prethodnu odluku sudu Europske unije u predmetu ovog suda broj Rev 1042/2017, a u povodu kojeg zahtjeva se vodio postupak pred sudom Europske unije pod brojem C-474/2020.

4. Obzirom je navedeni postupak pred sudom Europske unije obustavljen jer je stranka odustala od podnesene revizije, a u međuvremenu je sud Europske unije u predmetu C-567/20 donio odluku kojom je odlučeno da se čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima ne primjenjuje na dodatak ugovoru kojim je izvršena konverzija, ovaj postupak je nastavljen temeljem čl. 215. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

5. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila slijedeća pitanja:

"Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 102/2015) unatoč izvršenoj konverziji pravo na povrat preplate redovne kamate, plaćene temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz CHF kredita koju je sud utvrdio ništetnom preko iznosa preplate evidentirane i obračunate u skladu s navedenim propisom?"

"Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava, podnesena u skladu sa člankom 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/2007, kako je izmijenjen) (ZZP/07) (u daljnjem tekstu: "tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava") tužbu definiranu člankom 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, kako je izmijenjen) (u daljnjem tekstu: ZOO"), odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?"

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 387. st. 1. i 6. ZPP ocijenjeno je da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 2. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u ovome sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a riječ je i o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa županijskih sudova u odnosu na naznačeno pravno pitanje nije jedinstvena.

7. Tako je primjerice u odlukama Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1657/2016-2, Županijskog suda u Splitu broj Gž-239/2017 i drugima na koje se poziva tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije zauzeto drugačije pravno shvaćanje nego u pobijanoj odluci.

8. U odnosu na drugopostavljeno pitanje valja reći da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda podudarno pravnom shvaćanju ovoga suda u odluci Revt 249/14 od 9. travnja 2015., slijedom čega nije riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pritom ovaj sud ne nalazi da su ispunjene pretpostavke zbog kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

9. Zbog svega navedenog je valjalo temeljem odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 20. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.