Poslovni broj: Usž-1528/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. V. iz D., koju zastupa opunomoćenik C. R., odvjetnik u D., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u S., S., u predmetu radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, broj: UsI-3096/21 od 28. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, broj: UsI- 3096/21 od 28. siječnja 2022.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/18-01/187, urbroj: 514-04-02- 01-01/07-21-02 od 1. srpnja 2021. i rješenja Ureda državne uprave u D.-n. županiji, klasa: UP/I-943-01/18-01/03, urbroj: 2117-04-01-18-2 od 4. travnja 2018. Rješenjem tuženika odbijena je žalba koju je tužiteljica izjavila protiv rješenja prvostupanjskog tijela kojim je odbačen kao nepravovremen njezin zahtjev za naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine koji je podnijela 27. veljače 2018.
2. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je zajedno s pokojnim L. G. podnijela zahtjev za povrat sve imovine, pa tako i poduzeća P. D. t. d. koje je oduzeto konfiskacijom P. G. temeljem presude Okružnog suda u Dubrovniku, broj: Kzp-60/45 od 23. studenog 1945. Ističe da je prijašnji vlasnik P. G. imao preko 50% udjela u P. D. t. d., a time i vlasništvo na nekretninama tog poduzeća za koje je tužiteljica saznala tek kasnije i to kada je putem novog punomoćnika 2018. dopunila zahtjev za naknadu brojevima nekretnina tog poduzeća, pozivom na poslovni broj prvostupanjskog postupka koji se vodio u svezi s pravovremeno podnesenim zahtjevom. Ukazuje da je osporenom presudom utvrđeno kako je rješenje prvostupanjskog tijela od 5. lipnja 2011. nezakonito doneseno na štetu tužiteljice i njenog prava na povrat konfiscirane imovine pa smatra da bez obzira što je rješenje prvostupanjskog tijela od 5. lipnja 2001. postalo pravomoćno 8. rujna 2011. treba usvojiti njezin zahtjev za dopunu s kasnije utvrđenim i označenim nekretninama prema zahtjevu od 27. lipnja 2018. Navodi da je dopuna zahtjeva podnesena 27. lipnja 2018. odmah po saznanju za postojanje nekretnina predmetnog poduzeća pravovremena, jer je zahtjev nesporno podnijela u zakonom propisanom roku. Predlaže da Sud žalbu usvoji i preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 3.100,00 kn.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela, prema kojem je u pravilno i zakonito provedenom postupku zahtjev tužiteljice od 27. veljače 2018. za naknadu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine odbačen kao nepravodoban.
6. Presuda prvostupanjskog suda, kao i rješenja upravnih tijela, poziva se na odredbu članka 65. stavka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 80/02., 81/02. i 98/19.), kojom je propisano da je prijašnji vlasnik, odnosno njegov zakonski nasljednik, dužan podnijeti zahtjev za naknadu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je rok za podnošenje zahtjeva trajao od 1. siječnja 1997. do 1. srpnja 1997.
7. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica vezano za imovinu oduzetu njezinom predniku temeljem presude Okružnog suda u Dubrovniku, broj:
Kzp-60/45 od 23. studenog 1945. godine podnijela zahtjev 8. travnja 1997. Vezano za ovaj zahtjev, nadležno tijelo provelo je postupak i donijelo rješenje, klasa: UP/I- 943-01/97-01/227, urbroj: 2117-09/1-01-2 od 5. lipnja 2001. godine. Protiv ovog rješenja tužiteljica nije izjavila žalbu, čime je rješenje prvostupanjskog tijela postalo pravomoćno.
8. Zahtjevom od 27. veljače 2018. godine tužiteljica je predložila dopunu ranije podnesenog zahtjeva kojom je tražila povrat nekretnina koje su oduzete prijašnjem vlasniku temeljem naprijed navedene presude. U provedenom upravnom postupku i prvostupanjskom sporu utvrđeno je da je ranije doneseno rješenje prvostupanjskog tijela na štetu tužiteljice jer njime nije odlučeno o pravu podnositelja zahtjeva u skladu sa odredbama članaka 45. do 47. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Međutim, kako tužiteljica nije koristila mogućnost podnošenja pravnog lijeka, navedeno rješenje postalo je pravomoćno, a zahtjev podnesen 27. veljače 2018. odbačen je kao nepravodoban.
9. Tužiteljica žalbom neosnovano ističe da se njezin zahtjev od 27. veljače 2018. treba smatrati dopunom zahtjeva podnesenog u roku kako to propisuje odredba članka 65. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Navedeno iz razloga što Zakon o općem upravnom postupku ne poznaje institut dopune zahtjeva, a stranka u upravnom postupku može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju, samo do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari. Kako je u konkretnom slučaju prvostupanjska odluka o upravnoj stvari donesena i postala pravomoćna (rješenje prvostupanjskog tijela od 5. lipnja 2001.), to je zahtjev tužiteljice od 27. veljače 2018. pravilno i na zakonu osnovano odbačen kao nepravovremen.
10. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučeno kao pod točkom I. izreke. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom upravnom sporu, to je odbijen i njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe temeljem odredbe članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu 20. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović, v.r.
