Poslovni broj: 16 UsI-3972/2021-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja Z. T. iz S., K., i tužitelja I.T. iz S., R., oboje

zastupani po opunomoćeniku B. R., odvjetniku u S., H. m.,

protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, Gundulićeva 29a, nakon javne rasprave održane i zaključene 15. srpnja 2022., objavom odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), 20. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Republike Hrvatske Klasa: UP/II-943-05/18-01/38 Urbroj: 514-04-02-01-01/08- 21-02 od 8. studenog 2021.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko – pravne poslove Klasa: UP/I-943-05/17-01/04 Urbroj: 2181-05-01/018-18-11 od 30. ožujka 2018.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-943-05/18-01/38 Urbroj: 514-04- 02-01-01/08-21-02 od 8. studenog 2021. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se žalba I. T., prednika tužitelja, izjavljena na rješenje Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko – pravne poslove Klasa: UP/I- 943-05/17-01/04 Urbroj: 2181-05-01/018-18-11 od 30. ožujka 2018. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje) i predmet vraća na ponovni postupak.

2. Prvostupanjskim rješenjem odbija se zahtjev I. T. radi određivanja naknade za čest. zem. 757/70, površine 36 m[2] , čest. zem. 757/71, površine 4 m i čest. zem. 757/72, površine 51 m[2] , sve k.o. O..

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelji dovode u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja tvrdnjama kako u postupcima određivanja granica pomorskog dobra nije sudjelovao njihov pravni prednik, iako se radi o utvrđivanju granice pomorskog dobra na nekretninama koje su u tom trenutku bile u njegovom privatnom vlasništvu. Podsjeća na smisao odredbe članka 3. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj se pravo vlasništva može ograničiti ili oduzeti u interesu Republike Hrvatske, ali uz naknadu tržišne vrijednosti, kao i one iz članka 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Za predmetni postupak je nebitno radi li se o proširenju granica pomorskog dobra ili o utvrđivanju kopnene granice pomorskog dobra, jer u jednom i drugom slučaju za prednika tužitelja, kao ranijeg vlasnika predmetnih nekretnina, nastupaju jednaki učinci tj. predmetne nekretnine prestale su biti objektom njegovog vlasništva, zbog čega, smatra u tom trenutku nastaje obveza naknade tržišne vrijednosti nekretnine. Smatra da se ovdje radi proširenju granica pomorskog dobra, a u prilog navedenom poziva se na izvadak iz katastarskog plana za područje na kojem se nalazi predmetna nekretnina i iz kojeg je razvidno da su nekretnine označene s čest. zem. 2436 Z.U. 5752, čest. zem. 757/67 i 757/68 Z.U. 5326 k.o. O. predstavljale raniju granicu pomorskog dobra i kao takve uknjižene. U konkretnom slučaju Povjerenstvo za granice ni na koji način nije dalo razloge o načinu na koji je određena granica pomorskog dobra na predmetnim nekretninama. Kako je ovdje došlo do proširenja granica pomorskog dobra, u smislu odredbe članka 118. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama trebalo je odrediti naknadu za izvlaštene nekretnine te obaviti očevid uz sudjelovanje vještaka radi procjene vrijednost izvlaštenog zemljišta. Kod izloženog predlaže osporena rješenja poništiti, a tužiteljima odrediti naknadu za izvlašteno zemljište, podredno vratiti predmet na ponovni postupak i odlučivanje.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 19. stavak 3. ZUS-a u spor je kao zainteresirana osoba pozvano sudjelovati Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, koji u odgovoru na tužbu brani tumačenje tuženika i predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti. Ovo stoga što se ovdje ne radi o proširenju granice nakon odluke nadležnog tijela, već je prvi puta određena granica pomorskog dobra, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti za isplatu naknade. Iz definicije pomorskog doba, kakvu u vidu ima Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, Pomorski zakonik, kao i Uredba Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. O., predio B. (Narodne novine, br. 126/02) proizlazi da se pomorsko dobro sastoji od tri čimbenika: vodenog, podmorskog i kopnenog. Vodeni i podmorski dio u cijelosti ulaze u pomorsko dobro, definirani su međunarodnim pravom i u pravilu nisu sporni. S druge strane, kopneni dio je onaj dio kopna koji po svojoj prirodi i namjeni služi korištenju mora. Kada se govori o dijelu kopna koji po svojoj prirodi služi korištenju mora, misli se na morsku obalu koja se nalazi u takvom prirodnom stanju da svakome omogućava korištenje mora a određuje se prema postojećem stanju na terenu odnosno prema činjenici gdje je pomorsko dobro oduvijek i po samom zakonu. Odluka nadležnog tijela deklaratorne je naravi, jer samo određuje dokle seže pomorsko dobro utvrđeno samim zakonom. Kada bi se zauzelo stajalište da je odluka nadležnog tijela konstitutivne naravi, to bi značilo da u Republici Hrvatskoj ne postoji pomorsko dobro sve do trenutka dok se ne konstituira temeljem odluke nadležnog tijela i upiše u zemljišne knjige. Na taj način pomorsko dobro kao opće dobro ostalo bi izvan okvira pravne zaštite. Kako se ovdje ne radi o proširenju granica pomorskog dobra, već utvrđivanju kopnene komponente pomorskog dobra u skladu sa zakonskom definicijskom, predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

6. Tijekom spora održana je rasprava (15. srpnja 2022.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Opunomoćenik tužitelja ostaje pri tvrdnji kako se radi o proširenju granice pomorskog dobra, jer su čestice koje se nalaze ispred predmetnih čestica bile upisane kao pomorsko dobro. Povjerenstvo za određivanja granica pomorskog dobra svoj postupak može nazvati kako hoće, s obzirom da u istom ne sudjeluju vlasnici zemljišta na kojem se određuje granica.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, dok je odbio prijedlog za izvođenjem u tužbi navedenih dokaza (očevid, vještačenje).

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim je odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za određivanje naknade za zemljište proglašeno pomorskim dobrom označeno kao kč.br. 757/70, 757/71, i 757/72, sve k.o. O..

11. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o utvrđenim činjenicama, a s tim u vezi o zakonskim odredbama koje se imaju primijeniti.

12. Sam postupak pokrenut je na prijedlog prednika tužitelja od 2. listopada 2017. radi određivanja naknade za navedene čestice. Za potrebe odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tijekom postupka održana je usmena rasprava, zatraženi i pribavljeni podaci je li u konkretnom slučaju došlo do proširenja pomorskog dobra izvan granica određenih aktom nadležnog tijela.

13. Prema dopisu Upravnog odjela za turizam i pomorstvo Splitsko – dalmatinske županije Klasa: 934-01/08-01/0129 Urbroj: 2181/1-06/03-18-2 od 22. siječnja 2018. na dijelu k.o. O. granica pomorskog dobra prvi put određena je Uredbom Vlade Republike Hrvatske Klasa: 934-01/02-02/66 Urbroj: 5030116-07-1 od 24. listopada 2002. (Narodne novine, br. 126/02) u skladu s Pomorskim zakonikom (Narodne novine, br. 17/94, 74/94, 43/96). U skladu s Pravilnikom o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra (Narodne novine, br. 29/05) na dijelu k.o. O., predio B., izrađen je geodetski elaborat radi evidentiranja utvrđene granice pomorskog dobra od ovlaštene geodetske tvrtke, ovjeren od Povjerenstva za granice pomorskog dobra Splitsko – dalmatinske županije Područnog ureda za katastar Split, na temelju čega su evidentirane izmjene u katastarskom operatu. U konkretnom slučaju da je prvi put određena granica pomorskog dobra i ne radi se o proširenju pomorskog dobra izvan granice određene aktom nadležnog tijela kojim se uređuje pomorsko dobro.

14. U izloženom prema mišljenju suda nema mjesta prihvaćanju tužiteljevog zahtjeva o određivanju naknade. Pravni status pomorskog dobra i utvrđivanje njegovih granica. Između ostalog, uređen je odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/15: u daljnjem tekstu: ZoPDiML). Taj Zakon definira pomorsko dobro kao opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku koje čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Dijelom kopna smatra se morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva (članak 3.). Morska obala proteže se od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda (članka 4. stavak 1.). Samu granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice Ministarstva, na prijedlog županijskog povjerenstva za granice (članka 14. stavak 1.).

15. Iz navedenog proizlazi da je pomorsko dobro određeno po samom zakonu, što znači da je odluka o utvrđivanju granica pomorskog dobra deklaratorni, a ne konstitutivni akt, jer je pomorsko dobro definirano zakonom. Odlukom Povjerenstva samo se utvrđuje da je određena nekretnina pomorsko dobro po samom zakonu jer odgovara zakonskoj definiciji iz čl. 3. i 4. ZoPDiML.

16. Od utvrđivanja granica pomorskog dobra koje su uvjetovane ZoPDiML, koje po svojoj naravi predstavlja samo usklađenje pravnog statusa određene nekretnine koja predstavlja pomorsko dobro od općeg značaja s pravnim režimom koji se na njega odnosi, treba razlikovati naknadno mijenjanje jednom utvrđenih granica. Ta je situacija pokrivena odredbom članka 118. stavak 5. ZoPDiML prema kojoj za slučaj da se mijenjaju granice pomorskog dobra zbog promjene dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom na taj dio pomorskog dobra primijenit će se odredbe o izvlaštenju. U smislu ove odredbe dolazi do promjene granica pomorskog dobra, koje to na temelju zakonske podloge predstavljaju same po sebi, bilo zbog vanjskih utjecaja, akata prostornog uređenja ili razloga proglašenja kopna pomorskim dobrom, u kom slučaju vlasnicima takvih nekretnina pripada pravo na izvlaštenje.

17. Na tragu navedenog, to je pravo priznato i uređeno odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ( Narodne novine br. 74/14, 69/17, 98/19) koji u članku 58. stavak 1. propisuje kako se, u slučaju proširenja granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, za nekretnine na koje je proširena granica naknada po zahtjevu prijašnjeg vlasnika određuje u postupku i na način propisan ovim Zakonom.

18. Opravdanost ovakvog uređenja pitanja naknade izvlaštenja s aspekta ustavnosti razmatrao je i Ustavni sud Republike Hrvatske koji je u odluci U-I/6256/2014 9. listopada 2019. ustvrdio kako se radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, pravo vlasništva može tek iznimno, zakonom, ograničiti ili oduzeti uz naknadu tržišne vrijednosti u okviru postupka izvlaštenja. Međutim, isplata tržišne vrijednosti nekretnine u postupku izvlaštenja uvjetovana je postojanjem valjanog upisa prava vlasništva na nekretnini koja je sposobna biti objekt prava vlasništva, što nije slučaj kod nekretnina koje su pomorsko dobro jer su one res extra commercium, a njih je sukladno zakonu moguće koristiti samo putem instituta koncesije odnosno koncesijskog odobrenja. Iz tog razloga nije ni prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 118. ZoPDiML.

18. Dakle, u konkretnom slučaju nije došlo do promjene prirodnih granica pomorskog dobra, zbog čega se tužiteljima ne može priznati pravo na traženu naknadu izvlaštenja.

19. S obzirom na navedeno, sud ne nalazi povredu odredaba zakona na koje ukazuju tužitelji kao ni razlog ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1.

ZUP-a na koje pazi po službenoj dužnosti pa je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. istog Zakona tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

20. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. stavaka 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora.

U Splitu, 20. srpnja 2022.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima po opunomoćeniku B. R., odvjetniku u S., H.

m., uz zapisnik o objavi

- tuženiku Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, uz zapisnik od 15. srpnja 2022. i zapisnik o objavi

- zainteresiranoj osobi Županijsko državno odvjetništvo, Split, Gundulićeva 29a, uz zapisnik od 15. srpnja 2022. i zapisnik o objavi

- u spis

Rj:

I/ Na temelju članka 22. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18) naplatiti sudsku pristojbu.

II/ Kal. 30 dana