R. H. P.-1097/21 O. S. U. S.

S.

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

O. sud u S. po sutkinji mr. sc. Z. T. kao sucu pojedincu u pravnoj

stvari tužitelja S. parking d.o.o. S., R. B. 28., O.:, koji je

zastupan po zakonskom zastupniku, a on po punomoćnicima M. G., dipl. iur. i I. R., dipl. iur., zaposlenicama tužitelja, protiv tužene M. Č. iz S., B. J.

D. 6., O.:, koja je zastupana po punomoćniku D. Č., odvjetniku u

S., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika I. M., odvjetničke vježbenice kod B. I., odvjetnika u S., te proglašenja presude od 20. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice H. D. iz S. posl. br. O.-407/20 od 5. ožujka 2020. u dijelu kojim je obvezan tuženik, u roku 8 dana, isplati tužitelju iznos od 516,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 144,00 kn od 01.07.2019.,

- na iznos od 60,00 kn od 01.10.2019.,

- na iznos od 120,00 kn od 01.11.2019.,

- na iznos od 192,00 kn od 01.12.2019., pa do isplate tih iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se prihvaća tužbeni zahtjev.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 175,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javne bilježnice H. D. iz S. posl. br. O.-407/20

od 5. ožujka 2020. na temelju priložene vjerodostojne isprave obvezan je tuženik na isplatu iznosa od 516,00 kn sa zateznim kamatama te određena prinudna naplata tih tražbina. Međutim, nakon pravodobno izjavljenog prigovora tuženika to rješenje je primjenom odredbe članka 58. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi tužena je osporila predmetno rješenje u cijelosti navodeći da nije koristila usluge tužitelja.

3. Tužitelj je ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 4003 – vjerodostojna isprava, Zaključka o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području G. S. (S. vjesnik G. S. br.

15/16 od 1. travnja 2016.), Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. (S. vjesnik G. S. br. 24/10 od 15.

listopada 2010.), Zaključka o zonama javnih parkirališta, cijeni parkirne karte i visini naknade za uporabu rezervnih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade (S. vjesnik G. S. br. 29/11 od 26. siječnja 2000.), pregledom fotografija, specifikacije izdanih dnevnih parkirališnih karata po vozilu, podataka M. R. o vlasniku vozila, Sporazuma o davanju na korištenje podataka iz evidencije registriranih vozila od 13. rujna 2016.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje ZPP, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

8. Čitanjem i pregledom naprijed navedene dokumentacije priložene u spis, sud je utvrdio:

- da je tuženik vlasnik vozila reg. ozn. ST-9347-O (HR),

- da je navedeno vozilo bilo parkirano na označenom parkirnom mjestu u S.:

- T. biblioteka dana 8. svibnja 2019. u 9:43 sati, - T.

skale dana 16. svibnja 2019. u 9:15 sati,

- S. ured dana 31. svibnja 2019. u 9:24 sati,

- V. dana 30. kolovoza 2019. u 7:24 sata, - S.

ured dana 3. rujna 2019. u 9:50 sati,

- T. skale dana 25. rujna 2019. u 9:38 sati, - G.

ulica 11. listopada 2019. u 10:17 sati,

- V. dana 18. listopada 2019. u 7:13 sati, - V. dana 22. listopada 2019. u 7:30 sati, - V. dana

30. listopada 2019. u 8:32 sati,

- da navedeno vozilo prilikom parkiranja na navedenim lokacijama u navedeno vrijeme nije imalo istaknutu parkirnu kartu odnosno usluga parkiranja nije bila plaćena SMS porukom, zbog čega je redar tužitelja izdao dnevnu kartu za parkiranje, a što je sve razvidno iz priloženih fotografija (str. 40.-53 spisa),

- da je cijena dnevne karte za II. i III. zonu iznosi 48,00 kn u periodu izvan turističke sezone, a u turističkoj sezoni od 1. lipnja do 30. rujna 60,00 kn,

- da je tužitelj za navedena parkiranja u II. zoni za period od 8. svibnja 2019. do 31. svibnja 2019. izdao tuženiku račun broj 17092/ParkIS/2 u ukupnom iznosu od 144,00 kn (48×3) s dospijećem 30. lipnja 2019.,

- da je tužitelj za navedena parkiranja u III. parkirnoj zoni od 30. kolovoza 2019. izdao tuženiku račun broj 24192/ParkIS/2 u ukupnom iznosu od 60,00 kn s dospijećem 30. kolovoza 2019.,

- da je tužitelj za navedena parkiranja u II. parkirnoj zoni od 3. rujna 2019. i 25. rujna 2019. izdao tuženiku račun broj 27904/ParkIS/2 u ukupnom iznosu od 120,00 kn (60×2) s dospijećem 30. studenog 2019.,

- da je tužitelj za navedeno parkiranje u I. parkirnoj zoni od 11. listopada 2019. do 30. listopada 2019. izdao tuženiku račun broj 31340/ParkIS/2 u ukupnom iznosu od 192,00 kn (48×4) s dospijećem 30. studenog 2019.

- da je redar tužitelja uručio tuženiku dnevne parkirne karte tako što ih je ostavio ispod brisača automobila,

- da tuženik nije podmirio izdane račune za dnevne karte,

- da tužitelj naplatu usluge parkiranja vrši temeljem navedenih podzakonskih akata i Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne Novine 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20).

9. Korisnikom parkirališta, koji podliježe plaćanju parkirališta smatra se vlasnik vozila koji je upisan u službenu evidenciju MUP-a (čl. 31. Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. - S. glasnik G. S. broj: 6/10, 24/10, 13/12).

S obzirom da je tuženik upisani vlasnik predmetnog vozila, u obvezi je podmiriti cijenu pružene parkirne usluge.

10. Odredbom čl. 26. st. 1. Odluke o javnim parkiralištima na području G. S., određeno je da se za parkiranje na javnim parkiralištima plaća parkirna karta, koju je korisnik parkirališta, u ovom slučaju tuženik, dužan vidljivo istaknuti s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila.

Stavkom 2. istog članaka propisano je da korisnik parkirališta zaključuje s pružateljem usluge parkirališta ugovor o parkiranju koji povlači izdavanje dnevne parkirne karte ako ne istakne parkirnu kartu na vjetrobranskom staklu vozila ili ne plati parkiranje putem GSM operatera po dolasku na parkiralište, prihvaćajući uvjete propisane navedenom Odlukom o javnim parkiralištima na području G. S..

11. Odredbom čl. 27. st. 2. i 3. Odluke o javnim parkiralištima na području G. S., propisano je da ako korisnik uličnog javnog parkirališta, uz kupljenu parkirnu kartu, prekorači dopušteno vrijeme parkiranja ili koristi parkiralište bez kupljene parkirne karte, smatra se da je sklopio ugovor o parkiranju, uz plaćanje dnevne karte. Cijena dnevne karte predstavlja umnožak važećih cijena sa ukupnim dnevnim satima, koji se naplaćuju u pojedinoj zoni parkiranja.

12. Iz utvrđenih činjenica nedvojbeno proizlazi slijedeće činjenično stanje. Automobil tuženog bio je parkiran na navedenim lokacijama u S. (T., T., S., V., G.) bez istaknute parkirne karte s unutarnje

strane vjetrobranskog stakla vozila. Također parkirna karta nije plaćena putem GSM operatera. Stoga je redar tužitelja ispravno izdao navedene dnevne karte. Naime, takvim ponašanjem (konkludentnom radnjom) tuženik je s tužiteljem sklopio ugovor o parkiranju uz plaćanje dnevne karte, a sukladno navedenim odredbama čl. 26. st. 2. i čl. 27. st. 2. i 3. Odluke o javnim parkiralištima na području Grada.

13. Iz Zaključka o zonama javnih parkirališta, cijeni parkirne karte i visini naknade za uporabu rezerviranih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade (SI. glasnik Grada Splita broj: 02/00, 19/01, 11/03, 29/03, 03/06, 29/11, 34/11, 45/14; dostupno na: https://www.split.hr i priloženo u spis) razvidno je da je dnevna karta izdana sukladno navedenom podzakonskom aktu.

Naime, kako je naprijed utvrđeno, predmetni parking (T., T.,

S., V., G.) nalazi se u II. i III. parkirnoj zoni za koju je cijena 4 kn/h

izvan turističke sezone. Cijena dnevne karte predstavlja umnožak važećih cijena sa ukupnim dnevnim satima, koji se naplaćuju u pojedinoj zoni parkiranja (čl. 27. st. 2. i 3. Odluke o javnim parkiralištima na području G. S.). Za predmetnu II. zonu parkiranja usluga parkiranja naplaćuje se u vremenu od 7-19 sati (čl. 19. Odluke o javnim parkiralištima na području G. S.), što iznosi 12 sati. Stoga cijena dnevne karte iznosi 48 kn (4×12=48). Kad je turistička sezona od 1. lipnja do 30. rujna cijena je 5 kn/h pa cijena dnevne karte iznosi 60,00 kn (5×12= 60).

14. Slijedom svega navedenog tuženik je dužan platiti utuženu tražbinu na ime pružene usluge parkiranja, a sukladno odredbama čl. 26. st. 2. i čl. 27. st. 2. i 3. Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. u svezi s odredbom čl. čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21), dalje: ZOO, koja propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

15. Tuženikov prigovor da nije koristio uslugu parkiranja je paušalan, neargumentiran i usmjeren na odugovlačenje postupka. Naime, iz priloženih fotografija jasno proizlazi da je tuženikov automobil bio parkirana na označenom parkirnom mjestu bez istaknute parkirne karte. Time tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da nije koristio uslugu parkiranja, a što je dužan dokazati sukladno pravilu o teretu dokaza. Sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221. a. i čl. 220. st. 2. ZPP-a), kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

16. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate. Naime, tuženik koji je u zakašnjenju s plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju na temelju odredbe čl. 8. Odluke i čl. 29. ZOO u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a osim glavnog duga i zakonske zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire.

17. Slijedom svega navedenog sud je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u svezi s čl. 26. st. 2. i čl. 27. st. 2. i 3. Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. i čl. 9. ZOO-a, čl. 29. st. 1., 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/18, 59/18, 1/19, 64/19, 1/20, 75/20, 1/21, 74/21, 1/22) sve u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a, održao na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženiku da u roku 8 dana isplati tužitelju ukupan iznos od 90,00 kn sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate na način kako je to specificirano u točki I. izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tužitelju je obistinjen trošak za sve radnje u postupku prema vrijednosti predmeta spora (dalje VPS) 90,00 kn. Tužitelju je obistinjen trošak u iznosu od 175,00 kn (75,00 kn trošak javnobilježničke nagrade i iznos od 100,00 kn na ime troška sudske pristojbe). Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate., a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 1/18, 59/18, 1/19, 64/19, 1/20, 75/20, 1/21, 74/21, 1/22).

Sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP-a sud o naknadi troškova odlučuje u odluci kojom se završava postupak. Odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a propisano je da sud odlučuje održava li se platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili se ukida, ali ne i odluka o naknadi troška u ovršnom postupku. O naknadi cjelokupnog troška postupka sud odlučuje u odluci o glavnoj stvari kojom se postupak završava. Nadalje, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi zamjenjuje tužbu (čl. 446. st. 1. i čl. 449. st. 1. ZPP-a). Dakle, ne radi se o dva zasebna postupka, ovršnom i parničnom, već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta (postupanje po odredbi čl. 58. st. 2. OZ-a), prerastao u parnični postupak. U pravnoj situaciji kad prijedlog za ovrhu predstavlja tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastavljanje prijedloga za ovrhu, a posebnu za daljnja zastupanja, sve u okolnostima propisane jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr.7. točka 8. Tarife). Jednak pravni stav zauzima i Županijski sud u Splitu u presudi Gž-2250/15 od 12. listopada 2015.

Nadalje, zatezna kamata na priznati trošak postupka može teći samo od donošenja ove odluke. Zatezna kamata na ovršni postupak ne može teći od donošenja rješenja o ovrsi koje je stavljeno van snage u povodu uloženog prigovora ovršenika, jer se tom odlukom postupak izdavanja platnog naloga ne završava. Naime, postupak izdavanja platnog naloga dovršava se tek donošenjem ove odluke.

Zbog navedenog, sud je odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

U Splitu 20. srpnja 2022.

S.

M.. sc. Z. T.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u tri primjerka. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP).

DNA: tužitelju po pun.

tuže

nom

u

spis