Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: 13 P-26/2020-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški po sutkinji Jasni Bratek u pravnoj stvari E. o. d.d., Z., OIB…, zastupanog po odvjetnicima O. d. G.& p. iz Z., protiv tuženika I. G. iz K., OIB., zastupanog po odvjetnicima O. d. J. i dr. iz N. G., radi regresa, 13. lipnja 2022., nakon dokončane javne glavne rasprave u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja M. M., odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom uredu odvjetnika N. N. te tuženika i njegovog punomoćnika te objave odluke 20. srpnja 2022., istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja E. o. d.d., Z., OIB… kojim bi se naložilo tuženiku I. G. iz K. OIB… da tužitelju na ime regresa isplati iznos od 21.746,06 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

II Nalaže se tužitelju E. o. d.d., Z., OIB… da tuženiku I. G. iz K., OIB…, na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 7.187,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od presuđenja 20. srpnja 2022. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu s istaknutim tužbenim zahtjevom kojim traži da mu sud pruži pravnu zaštitu presudom kojom bi se naložilo tuženiku da tužitelju na ime regresa isplati iznos od 21.746,06 Kn zajedno sa kamatama i troškovima postupka.

1.2. U tužbi se između ostalog navod da je tuženik kao odgovorna osoba, i kao vozač osobnog vozila marke „VW Passat“ registarske oznake NG…s kojim je dana 29.prosinca 2012. u 20:45h doprinio nastanku prometne nezgode na raskrižju ulica Lj. G. – K. D. –T. k. T. i U. u trenutku kada je promet bio reguliran semaforima na način da se kretao kolnikom Ulice Lj. G. od zapada u smjeru istoka u trenutku kad se dijete I. M. upravljajući biciklom marke „Inquadxltquake“ tvorničkog broja … kojim se kretao obilježenim pješačkim prijelazom iz smjera zapada u smjeru istoka te vršio radnju uključivanja u promet u vrijeme kada je tuženik vršio radnju skretanja u lijevo u Ulicu K. D. te je došlo do udara desne bočne strane bicikla u prednji lijevi dio vozila kojim je upravlja tuženik. Nakon opisanog udara I. M. da je pao na tlo, a zatim se odbacio zajedno sa biciklom van kolnika i udario u zaštitni metalni stupić. Tuženik da je u vrijeme nastanka prometne nezgode bio pod utjecajem psihotropnih tvari i biljaka što da upućuje da je konzumirao marihuanu i/ili hašiš.

1.3. Osobno vozilo marke „VW Passat“ reg. oznake NG… da je osiguran kod tužitelja sa policom od automobilske odgovornosti br… i bio je u vlasništvu M. G.

1.4.Posljedično navedenome, tužitelj da je isplatio naknadu štete: oštećeniku I. M. za štetu na biciklu u iznosu od 6.343,40 kn, za mobilni telefon u iznosu od 699,30 kn i za zimsku jaknu u iznosu od 475,97 kn, za neimovinsku štetu na ime tjelesnih ozljeda iznos od 1.960,00 kn kao i parnični trošak u iznosu od 8.430,08 kn.

1.5. Na temelju čl.3.st.1.t.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti i čl.14. i 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tuženik da je temeljem regresne obveze dužan tužitelju platiti nenaplaćeni iznos od 21.746,06 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja do isplate obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena. Tužitelj da je pozivao tuženika na uplatu regresnog duga no isti da se nije odazvao.

1.6. Budući da tuženik nije ispunio svoju, gore navedenu dospjelu novčanu obvezu, tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku sadržaje prednje navedenog.

2.U odgovoru na tužbu tuženik po punomoćniku navodi da ni na koji način nije doprinio nastanku štetnog događaja kako to navodi tužitelj. Isključivi krivac za štetni događaj da je mlt. I. M. koji da se velikom brzinom zaletio biciklom u automobil tuženika. Tuženik se kretao iz Ulice Lj. G. u Ul. K. D., bilo mu je zeleno svjetlo na semaforu, zaustavio je svoje vozilo kako bi propustio sve pješake, a zatim je krenuo. U međuvremenu na semaforu da se upalilo crveno svjetlo za pješake. Tek nakon toga dolazi do naleta mlt. I. M. s biciklom koji se nepropisno kretao velikom brzinom na biciklu preko pješačkoga prijelaza u trenutku dok je istome na semaforu bilo crveno svijetlo, na vozilo tuženika. Tuženik da se zaustavio i izašao iz automobila kako bi mlt. I. M. ukazao pomoć, no isti mu je odgovorio da mu nije ništa, da mu pomoć ne treba, da nije potrebno da ga bilo gdje odveze. Tom prilikom da isti se ispričao tuženiku zbog vlastite nepažnje i nepromišljenosti uslijed čega je došlo do prometne nesreće. Odbio je da se bilo tko zove ili kontaktira te je samo tražio da što prije napustio mjesto nesreće.

2.1. Osporava se da bi u vrijeme prometne nesreće tuženik bio pod utjecajem bilo kakvih psihotropnih tvari i biljaka. Isti da je nakon prometne nesreće, nakon gotovo dva sata, a zbog uznemirenosti i napada panike prouzročenog prometnom nesrećom popušio kod prijatelja gdje se tada nalazio jedan „joint“, a kako bi se smirio. Ubrzo nakon toga da su došli djelatnici policije koji su ga testirali na alkohol i droge. Dakle, tuženik je konzumirao marihuanu više od dva sata nakon prometne nesreće i nije bio pod utjecajem psihotropnih tvari u vrijeme nesreće.

Tuženik je sve ovo isticao i ranije u prekršajnome postupku koji se kod Prekršajnoga suda u Novoj Gradiški, kao i kod toga suda u postupku koji se vodio pod brojem Pn- 53/2015.

2.2. Tuženik da nije upoznat što je tužitelj i temeljem čega isplatio mlt. I. M. Tuženiku da nije jasno kako se isti smatra krivim da bi u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem psihotropnih tvarni kada je protiv njega postupak pravomoćno obustavljen. S obzirom da tuženik u vrijeme prometne nesreće nije bio pod utjecajem psihotropnih tvari smatramo da je zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati iznos koji je isplaćen temeljem pravomoćne presude toga suda neosnovan.

2.3.Slijedom svega navedenoga predloženo je da sud tužitelja u cijelosti odbije sa tužnom i tužbenim zahtjevom te ga obveže nadoknaditi parnične troškove tuženiku sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom postupka sud je, u smislu odredbe čl. 220.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 –Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13 , 43/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) uvidom zapisnik o očevidu od 29. prosinca 2012., u podatke o prometnoj nesreći, u nalaz i mišljenje prometnog vještaka od 31. ožujka 2014. sačinjenog za potrebe postupka koji se vodio pod brojem Pn-53/15, u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. M. M.2 od 5. prosinca 2014. sačinjenog za potrebe postupka koji se vodio pod brojem Pn-53/15 , u policu osiguranja od automobilske odgovornosti, u potvrde o izvršenom plaćanju (str.24-28 spisa), u preslik tužbe od 4. travnja 2013., u presudu ovoga suda poslovni broj Pn-53/15-19 od 29. veljače 2016., poziv tužitelja upućen tuženiku (str.51-53 spisa), u uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, u preslik žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Prekršajnog odjela ovoga suda u postupku koji se vodio pod brojem Pp-1P-403/13, u presudu Visokog prekršajnog suda brojem Pž-1551/14 od 14. rujna 2016., u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, u sudsku praksu (str.69-73 spisa te str.84-94 spisa te str.11-124 spisa), u spis ovoga suda poslovni broj: Pn-53/15, u spis Prekršajnog odjela ovoga suda poslovni broj: Pp- 403/13. te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka I. M., J. M. i F. M.1 te dokaz saslušanjem tuženika kao stranke u svrhu dokazivanja.

3.1. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl.8.ZPP-a ovaj sud je našao za utvrđenim da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Prvenstveno je potrebno istaći da je predmet spora regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21.746,06 Kn koji iznos je tužitelj isplatio oštećeniku mlt. I. M., a temeljem presude Pn-53/15-19 koja je preinačena odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2166/16 od 6.srpnja 2016.

5. Analizirajući provedene dokaze tijekom ovoga postupka a:

-uvidom u zapisnik o očevidu od 29. prosinca 2012. utvrđeno je da je do prometne nezgode došlo dana 29. prosinca 2012. oko 20,45 h na raskrižju ulica Lj. G.-K. D.- T. k. T. i Ulice S. g. u N. G.; da su uzročnoj vezi s prometnom nesrećom tuženik I. G. koji kritičnog dana upravljao osobnim automobilom marke "VW Passat" reg. oznaka NG… vlasništvo M. G.;

-uvidom u policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj… (str.23 spisa) utvrđeno je da je osiguranik navedenog vozila M. G. koja je ujedno vlasnica vozila "VW Passat" reg. oznaka NG…;

-uvidom u potvrde o izvršenom plaćanju (str. 24-29 spisa) utvrđeno je da je tužitelj dana 26. rujna 2016. izvršio plaćanje iznosa 6.066,58 Kn i 8.430,08 Kn; dana 24.ožujka 2016. daljnje iznos od 4.319,05 Kn i 2.675,35 Kn te 2. ožujka 2013. iznos od 255,00 Kn na ime sudske pristojbe u spisu Pn- 53/15, dakle ukupno iznos od 21.746,06 kn;

- uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Pn-53/15 utvrđeno je da je postupak vođen u pravnoj stvari oštećenika tada mlt. I. M. protiv ovdje tužitelja te je presudom ovoga suda poslovni broj Pn-53/15-19 koja je preinačena odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2166/16 od 6. srpnja 2016. oštećenom mlt. I. M. dosuđeno je na ime imovinske štete iznos od ukupno 7.518,64 Kn (za bicikl 6.343,40 Kn, za mobilni telefon 699,30 Kn i za jaknu 475,94 Kn) na ime neimovinske štete iznos od 1.960,00 te ne ime troškova ukupan iznos od 11.091,38 Kn a sve to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama;

6. Sporno je između stranaka postoji li obveza tuženika da kao sudionik ove prometne nesreće, do koje je došlo dana 29. prosinca 2012. u N. G., a koji štetni događaj je nesporan između stranaka, tužitelju isplati utuženi iznos obzirom na njegove tvrdnje, tvrdnje tuženika, da je dva sata nakon nesreće zbog uznemirenosti i napadaja panike prouzročenog prometnom nesrećom popušio kod prijatelja gdje se tada nalazio jedan "joint" kako bi se smirio, da u vrijeme i prije prometne nesreće nije konzumirao nikakva opojna sredstva odnosno psihotropne tvari te da u vrijeme prometne nesreće nije bio pod utjecajem istih te nastavno na navedeno sporno je i pitanje nastupa zastare potraživanja tužitelja.

7. Prvenstveno je potrebno istaći da je uvidom u ovosudni spis poslovni broj Pn- 53/2015 utvrđeno da je u navedenom postupku provedeno i prometno i medicinsko vještačenje, preslik kojih je priložen uz tužbu, u dokaznom postupku saslušan je ovdje tuženik kao svjedok te je u navedenom postupku odlukama ovoga suda i Županijskog suda utvrđeno da postoji doprinos oba sudionika nastanku prometne nezgode.

8. Tuženik u ovome postupku na okolnost da postoji isključiva odgovornost oštećenika za prometnu nezgodu nije predložio niti dostavio nikakve dokaze iz kojih bi isto proizlazilo. Točno je da je svjedok F. M.1 potvrdio navod tuženika da je tuženik 2012. imao prometnu nesreću te da je došao nakon toga, iste te večeri kod njega oko 21,22 h, da je bio vidno uznemiren da je bio sa strane te da je zapalio jednu cigaretu marihuane, da se zadržao do oko 12,00 h kada je odlučio ići u grad te da ga je na izlasku dočekala policija. No, isto ne potvrđuje navode tuženika da prije prometne nesreće nije konzumirao opojna sredstva te da u vrijeme nastanka iste nije bio pod utjecajem istih, a to obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. M. M.2 od 6. listopada 2026. sačinjenog za potrebe postupka Pn-53/15 (str. 21-22 spisa) proizlazi drugačije.

9. No međutim, i pod pretpostavkom da tuženik prije prometne nesreće nije konzumirao opojna sredstva i psihotropne tvari kako to tuženik tvrdi, iste je izvjesno konzumirao nakon prometne nesreće te mu je analiza odnosno mjerenje vršeno sa vremenskim odmakom te takav postupak tuženika napuštanje prometne nesreće, a bez da je o istome obaviještena policija ili roditelji oštećenika, predstavlja samoskrivljeno ponašanje koje u uvjetima za obvezno osiguranik od automobilske odgovornosti i to odredbom čl.3.st.1.t.2.b. sankcionirana na način da se napuštanje mjesta nezgode smatra kao odbijanje alkotestiranja te da i u tom slučaju osiguranik gubi prava iz osiguranja.

9.1. Tvrdnje tuženika da je nakon prometne nezgode konzumirao psihotropne tvari istoga ne ispričava nego upućuje na zaključak da je tim činom i postupkom onemogućio utvrđivanje prisutnosti opojnih tvari u organizmu u trenutku nastanka prometne nezgode.

Nesporno je da je tuženik 29. prosinca 2012. kada je došlo do prometne nesreće napustio mjesto prometne nezgode, da nije o istoj obavijestio policiju niti roditelje tada mlt. oštećenika, a što je potvrdio i I. M. i J. M. saslušani kao svjedoci u ovome postupku, a konačno isto je potvrdio i sam tuženik, a pri tome se ne može kao opravdan razlog za isto prihvatiti navod tuženika da je mislio da je oštećenik punoljetna osoba.

U konkretnom slučaju u nesreći je sudjelovao maloljetnik (u dobi 13 godina), nije o prometnoj nezgodi obaviještena policija, roditelji oštećenog, nisu razmijenjeni podaci. Drugim riječima, takvo tuženikovo samovoljno udaljavanje s mjesta prometne nezgode se ima smatrati kao odbijanje podvrgavanju ispitivanja alkoholiziranosti odnosno opojnih sredstava budući da štetnik svoju volju može manifestirati konkludentnim radnjama kao što je u konkretnom slučaju pa kako se tuženik svojim radnjama doveo u takvu situaciju to se presumira da je isti u vrijeme prometne nezgode bio pod utjecajem psihotropnih tvari.

10. Nastavno, između stranaka je sporno pitanje u kojem roku zastarijeva regresno potraživanje tužitelja prema svom osiguraniku temeljem gubitka prava iz osiguranja.

10.1. Naime, odredbom čl.225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO ) propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

10.2. Odredbom čl.234.st.3.ZOO propisan je takav posebni rok zastare kod ugovora o osiguranju, te je propisano da tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.

10.3. Glede navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka zauzeo pravno shvaćanje da regresno potraživanje osiguratelja prema svom osiguraniku iz ugovora o osiguranju, zastarijeva u roku od tri godine, te da zastarijevanje kod takvih regresnih tražbina počinje teći prvog dana iza dana kada je osiguratelj isplatio naknadu štete (Rev-X-345/15-2,Rev-X-420/14-2). Naime, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o regresnom zahtjevu osiguratelja prema svom osiguraniku iz Ugovora o osiguranju, to takav zahtjev zastarijeva u roku od tri godine u smislu odredbe čl.234.st.3.ZOO-a kojom je propisan takav rok zastare kod ugovora o osiguranju.

10.4. Predmetnu tužbu tužitelj je podnio dana 17. siječnja 2020.

10.5. S obzirom da zastara regresne tražbine osiguratelja prema svom osiguraniku počinje teći prvog dana iza dana kada je osiguratelj isplatio naknadu oštećenom, a imajući na umu utvrđenje da je tužitelj dana 26. rujna 2016. izvršio plaćanje iznosa 6.066,58 Kn i 8.430,08 Kn; dana 24. ožujka 2016. daljnje iznos od 4.319,05 Kn i 2.675,35 Kn te 2. ožujka 2013. iznos od 255,00 Kn na ime sudske pristojbe u spisu Pn-53/15, dakle ukupno iznos od 21.746,06 kn, to je izvjesno da je već u trenutku podnošenja tužbe istekao trogodišnji zastarni rok, slijedom čega je utužena tražbina tužitelja zastarjela.

11. Stoga je, a obzirom da je utvrđen nastup zastare potraživanja tužitelja, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan odnosno odlučeno je kao u stavku I izreke ove presude.

12. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe čl. 154.st.1. u vez s odredbom čl.155.ZPP-a

12.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 -dalje: Tarifa) tuženiku su kao potrebni priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 Kn (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 21.4.2021. u iznosu od 250,00 Kn (Tbr.8 /3 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 16.4.2021.,16.2.2021., 30.3.2022. i 13.6.2022. u ukupnom iznosu od 4.000,00 Kn (Tbr.9 /1 Tarife), trošak pristupa na objavu presude u iznosu od 500,00 Kn (Tbr.9/3 Tarife), te PDV u iznosu od 1.437,50 Kn (Tbr.42 Tarife) dakle ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 7.187,50 Kn. 13.Stoga je, slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude.

U Novoj Gradiški, 20. srpnja 2022.

Sutkinja

Jasna Bratek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.