REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3485/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. G.P., zbog prekršaja iz članka 13. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 9. srpnja 2020., broj: Pp J-270/2019, u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. G.P. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. G.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 9. srpnja 2020., broj: Pp J-270/2019, proglašen je krivim okr. G.P. da je, na način činjenično opisan u točki a.) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu 755,00 kuna, što je protuvrijednost 100 DEM te da je, na način činjenično opisan u točki b) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 17. istog Zakona, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 755,00 kuna, što je protuvrijednost 100 DEM, pa mu je na temelju članka 39. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 1.510,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 300,00 kuna u novčanu kaznu, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.210,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.
1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze na naknadu istih.
2. Protiv navedene presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i to samo u odnosu na prekršaj iz članak 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a činjenično opisan u točki b.) izreke pobijane presude, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, okrivljenik ističe da nije točno da je policijskim službenicima izgovorio riječi koje su navedene u Optužnom prijedlogu , već da im je samo rekao da nije uredu da ga na novogodišnju noć privode jer je pišao uza zid te da im je to rekao nakon njihovog izrazito drskog i agresivnog nastupa, a pritom posebno ukazuje na nepristrano postupanje policijskog službenika I.J. sa kojim je prije imao određenih nesuglasica u vezi obavljanja taksi prijevoza. Osim toga, u svojim žalbenim navodima ukazuje i na neprofesionalno i nezakonito postupanje policijskih službenika te na neosnovano privođenje njega tog dana u policijsku postaju.
5.1. Suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
5.2. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je, prvostupanjski sud ocijenio iskaze svjedoka policijskog službenika M.Č. i I.J. vjerodostojnim, obzirom da su o tijeku događaja inkriminirane prilike iskazivali objektivno, detaljno i suglasno o okolnostima koje su se dogodile tijekom njihovog službenog postupanja, pa je prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik kritične zgode omalovažavao i vrijeđao policijske službenike na način kako mu se i stavlja na teret, čime je ostvario bitna obilježja prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisano u točki b) izreke pobijane presude.
5.3. Sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se upućuju žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.
5.4. Žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda. Isto tako, žalbenim navodima okrivljenika kojima ukazuje na nepristrano i neprofesionalno postupanje policijskog službenika, a posebno policijskog službenika I.J. nije dovedena u sumnju vjerodostojnost njegovog iskaza. Osim toga, iz stanja spisa – odgovora Policijske uprave Istarske od 28. siječnja 2019., G.P. kao prijavitelju jasno proizlazi da izvršenim provjerama nisu utvrđeni propusti u radu policijskih službenika inkriminirane prilike.
5.5. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, s obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 200 DEM, odnosno novčana protuvrijednost izražena u kunama, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u do 30 dana.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika te, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. srpnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
