Poslovni broj: 9 UsI-4240/19-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužiteljice A. M. iz Z., koju zastupa opunomoćenik J. P., odvjetnik u Z., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, radi obnove postupka, 20. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda KLASA: UP/II-102-05/19-01/177, URBROJ: 334- 68/6-19-08 od 11. studenog 2019. te za rješavanje stvari.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn (šesttisućadvjestopedeset kuna).

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda KLASA: UP/II-102-05/19-01/177, URBROJ: 34-68/6-19-08 od 11. studenog 2019. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske, Regionalnog ureda Z. KLASA: UP/I-102-05/14-01/7528, URBROJ: 251-67/2-19-38 od 10. srpnja 2019. o odbijanju njezinog prijedloga za obnovu postupku okončanog rješenjem Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanja KLASA: UP/II-102-03/16-01/465, URBROJ: 524-04-02-01/4-16-2 od 19. svibnja 2016.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je 25. travnja 2019. podnijela prijedlog za obnovu postupka povodom rješenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske, Uprava za tržište rada i zapošljavanje, KLASA: UP/II-102-03/16-01/465, UR. BROJ: 524-04- 02-01/4-16-2 od 19. svibnja 2016. kojim joj je odbijena žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Z. KLASA: UP/I-102-05/14-01/7528, URBROJ: 251-67/8-16- 17 od 7. ožujka 2016. Dodaje da je njezin prijedlog za obnovu odbijen rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Z. KLASA: UP/II-102- 05/14-01/7528, URBROJ: 251-67/2-19-38 od 10. srpnja 2019., a protiv kojeg je podnijela žalbu, koja je odbijena pobijanim rješenjem. Opisuje da je navedenim prijedlogom za obnovu osporavala činjenice utvrđene u postupku donošenja rješenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanje KLASA: UP/II-102-03/16-01/465, UR. BROJ: 524-04-02-01/4-16-2 od 19. svibnja 2016., koje je tijelo utvrdilo da je ona provela na radu u Bosni i Hercegovini 7 godina, 9 mjeseci i 23 dana (uzevši pri tom u obzir podatke iz dokumenta naslovljenog kao "Službena bilješka" Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, I.S.-P.. Filijala B. L., što nije relevantna dokumentacija o evidentiranom stažu osiguranja u zemlji u kojoj je osiguranik radio). Iznosi da su Ministarstvu dostavljeni službeni obrasci (HR/BiH), a sukladno Ugovoru o socijalnom osiguranju između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske kojima je Zavod za zapošljavanje Republike Srpske potvrdio njezin radni staž kod poslodavca T. P. O. „M.", B. L., u razdoblju od 12. srpnja 1979. do 19.

studenog 1979., kod poslodavca R. z. z. p. N. "G."

B. L., u razdoblju od 24. studenog 1980. do 31. prosinca 1980., te kod poslodavca P.-t.i o., 1. t., podružnica B. L., u razdoblju 23.kolovoza 1982. do 31. prosinca 1982., u razdoblju od 1. siječnja 1984. do 31. prosinca 1984. u razdoblju od 1. siječnja 1986. do 27. veljače 1989., u razdoblju od 28. veljače 1989. do 28.veljače 1991. te u razdoblju od 1. ožujka 1991. do 31. prosinca 1991., a što je ukupno 7 godina, 9 mjeseci i 23 dana. Dodaje da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi: „U žalbenom postupku ponovno je zatražena provjera staža u Bosni i Hercegovini. Dana 5. studenog 2019. Središnji ured zaprimio je potvrdu provjere staža na propisanom HR/BiH obrascu kojom je žalitelju potvrđen staž u razdoblju od: (...), u ukupnom trajanju od 12 godina i 2 mjeseca “. Smatra da je staž osiguranja u Bosni i Hercegovini pogrešno iskazan na dostavljenom HR/BiH obrascu, obzirom da ona raspolaže Potvrdom o razdobljima osiguranja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske od 27. veljače 2013. te dopisom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., Odsjek rješavanja o pravima primjenom međunarodnih ugovora, Broj: … od 19. ožujka 2013., a iz kojih dopisa proizlazi da ona ima 13 godina, 2 mjeseca i 3 dana staža osiguranja u Bosni i Hercegovini. Mišljenja je da je radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjenica u ovom postupku i donošenja zakonite odluke nužno ponovno zatražiti dostavu (sada ispravljenog) obrasca s pravilno iskazanim stažom osiguranja. Ističe da obrasci dostavljeni Ministarstvu ne sadrže potpune podatke o razdobljima njezinog osiguranja, a uzevši u obzir činjenicu smanjene koordiniranosti između institucija nadležnih za evidenciju razdoblja osiguranja u Republici Hrvatskoj s onima u Bosni i Hercegovini (Republici Srpskoj), praktički joj je bio onemogućen pristup podacima koji se odnose na period koji je provela na radu u Bosni i Hercegovini. Navodi da ima evidentiranog radnog staža 13 godina i 2 mjeseca i 3 dana u Bosni i Hercegovini, gdje je radila od 12. srpnja 1979. do 18. rujna 1993. Dodaje da ima 20 godina, 8 mjeseci i 25 dana evidentiranog staža u Republici Hrvatskoj gdje je radila od 8. studenog 1994. do 1. kolovoza 2014. te od 25. travnja 2017. do 26. travnja 2018. Iznosi da se, obzirom da je Republika Hrvatska potpisnica Ugovora, radni staž evidentiran u Bosni i Hercegovini pribraja onome u Republici Hrvatskoj, et vice versa. Nastavlja da ona ima sveukupno 33 godine, 10 mjeseci i 28 dana evidentiranog radnog staža. Napominje da sukladno članku 45. stavku 2. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti nezaposlena osoba koja je provela na radu više od 32 godine i kojoj nedostaje do 5 godina do ispunjenja uvjeta dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu ima pravo na novčanu naknadu sve do ponovnog zaposlenja. Iznosi da članak 180. stavak 1. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisuje kako pravo na starosnu mirovinu stječe osiguranik (žena) kada navrši 45 godina mirovinskog staža i u 2019. godini 62 godine i 4 mjeseca života. Opisuje da obzirom da je ona rođena 22. travnja 1957., uvjeti za primanje novčane naknade za nezaposlenost sukladno članku 45. stavku 2. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ispunjeni su s 22. kolovoza 2014. u kojem joj je trenutku nedostajalo 5 godina do ispunjenja uvjeta za punu starosnu mirovinu, a u kojem je trenutku imala 33 godine. 10 mjeseci i 28 dana evidentiranog radnog staža. Smatra da pobijano rješenje nije zakonito jer je činjenično stanje u upravom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno, slijedom čega je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Predlaže poništiti osporavano rješenje i riješiti stvar uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome naveo da je provjerom staža na propisanom HR/BiH obrascu temeljem Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine potvrđen staž osiguranja u ukupnom trajanju od 12 godina i 2 mjeseca. Dodaje da je, budući da je tužiteljica provela na radu u Republici Hrvatskoj više od 19 godina, odnosno točno 19 godina, 9 mjeseci i 5 dana, a da je temeljem HR/BiH obrasca tužiteljici potvrđen staž u ukupnom trajanju od 12 godina i 2 mjeseca, tužiteljica u trenutku podnošenja zahtjeva za novčanom naknadom 6. kolovoza 2014. imala sveukupno 31 godinu, 11 mjeseci i 5 dana staža te da je slijedom navedenog utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava uvjet od 32 godine staža sukladno članku 44. stavku 2. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti za priznavanje novčane naknade sve do ponovnog zaposlenja, odnosno nastupanja okolnosti iz članka 48. toga Zakona. Ističe da se staž osiguranja ostvaren u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 25. travnja 2017. do 26. travnja 2018. ne uračunava u staž kojim bi osoba ispunjavala uvjete sukladno odredbi članka 44. stavka 2. Zakona budući je isti ostvaren nakon prvotnog priznavanja prava na novčanu naknadu rješenjem KLASA: UP/I-102-05/14-01/7528, URBROJ: 251-67/8-16-17 od 7. ožujka 2016. Iznosi da je, budući da je tužiteljica uz tužbu dostavila potvrdu Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske iz koje proizlazi da je na radu provela 13 godina i da je navedeno od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a ista potvrda nije propisani obrazac temeljem Ugovora o socijalnom osiguranju s Bosnom i Hercegovinom za utvrđivanje staža osiguranja provedenih na radu u Bosni i Hercegovini za priznavanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, zatražena ponovna provjera staža tužiteljice od nadležne institucije tj. Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, a prilog novom zahtjevu za provjeru staža je priložena gore navedena Potvrda Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske. Zaključuje da budući da tužiteljica u dostavljenoj tužbi nije iznijela nove činjenice i nove okolnosti ostaje pri svemu navedenom u osporavanom rješenju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je pravomoćnim rješenjem Ministarstva rada i mirovinskog sustava Republike Hrvatske, Uprave za tržište rada i zapošljavanja, Sektora analitika tržišta rada KLASA: UP/II-102-03/16-01/465, URBROJ: 524-04-02-01/4-16-2 od 19. svibnja 2016. odbijena žalba tužiteljica izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Z. KLASA: UP/I-102-05/14-01/7528 URBROJ: 251-67/8-16-17 od 7. ožujka 2016. kojim je, između ostalog, utvrđeno da tužiteljica kao nezaposlena osoba ima pravo na novčanu naknadu u trajanju od 450 dana počevši od 2. kolovoza 2014. do zaključno 25. listopada 2015., ukoliko prije istaka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu, s time da novčana naknada za prvih 90 dana korištenja iznosi 3.696,29 kn mjesečno, a za preostalo vrijeme korištenja iznosi 1.848,15 kn.

6.1. Nadalje, nije sporno da je tužiteljica 25. travnja 2019. podnijela prijedlog za obnovu navedenog postupka.

7. Sporno je, je li rješenje tuženika pravilno i zakonito.

8. Člankom 123. stavka 1. točke. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

9. Tužiteljica svoj prijedlog temelji na e-mailu upućenog opunomoćeniku tužiteljice od D. M., djelatnika F. P. Republike Srpske, Filijale B. L. od 11. srpnja 2019. kojim navedeni djelatnik obavještava opunomoćenika tužiteljice da staž osiguranja nije pravilno iskazan prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na međudržavnoj tiskanici BIH/HR 205 od 27. studenog 2018.

jer iznosi 12 godina, 3 mjeseca i 14 dana te mu predlaže da se kao odvjetnik tužiteljice obrati Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje sa zahtjevom kojim će tražiti dostavu novog međudržavnog obrasca BiH/HR 205 (sa pravilno iskazanim periodima osiguranja). Nadalje, napomenuo je da su za potvrđivanja perioda osiguranja između država Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske jedino nadležni nosioci penzionog/mirovinskog osiguranja u tim državama tj. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i F. P. R. na ugovorenoj tiskanici BiH/HR 205 (HR/BiH 205).

10. Stoga nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice kada je odbijen takav njezin prijedlog na temelju članka 126. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano da će, ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja, s time da će, ako utvrdi da ne mogu, odbit prijedlog rješenjem.

11. Naime, relevantan dokaz za utvrđivanje dužine staž osiguranja u Bosni i Hercegovini je ugovorna tiskanica BiH/HR te kako je u žalbenom postupku i tijekom spora tuženik zatražio i dostavio novi obrazac HR/BiH iz kojeg je razvidno da tužiteljica ne ispunjava uvjet iz članka 44. stavka 2. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ("Narodne novine", broj: 80/08., 94/09., 121/10., 25/12., 118/12., 12/13. i 153/13.) kojim je propisano da nezaposlena osoba koja je provela na radu više od 32 godine i kojoj nedostaje do 5 godina do ispunjenja uvjeta dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu ima pravo na novčanu naknadu sve do ponovnog zaposlenja, odnosno nastupanja okolnosti iz članka 48. toga Zakona, rješenje tuženika nije na štetu tužiteljice.

12. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužiteljice za njezinim saslušanjem na okolnost rada i uplate doprinosa za razdoblje od 12. srpnja 1979. do 18. rujna 1993., za pribavu službenim putem provjere staža osiguranja tužiteljice od fonda PIO Republike Srpske, Filijale Banja Luka te financijskog vještačenja. Naime, izvođenje navedenih dokaza nije bilo potrebno, jer je trajanje staža tužiteljice utvrđeno na temelju obrasca HR/BiH.

14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14. 94/16., 29/17. i 110/21.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).

15. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti snosi sve troškove u skladu s člankom 79. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima. Slijedom navedenog na temelju članka 79. stavka 6. odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 20. srpnja 2022.

Sutkinja

Vanja Crnković,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. i članak 79. stavak 7. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).