Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-988/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz B., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima I. Š., odvjetniku u Z. i B. V., odvjetniku u Z., protiv tuženice S. Ć. iz Z., OIB:... zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K., V. & partneri d.o.o., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja i diobe nekretnine, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1107/2017-25 od 27. travnja 2022., dana 20. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1107/2017-25 od 27. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem nije dopuštena subjektivna preinaka tužbe na novu tuženicu S. N. iz S. A. D., N. I.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija rješenje i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Rješenje u kojem nije dopustio subjektivnu preinaku tužbe prvostupanjski sud je utemeljio na slijedeće utvrđenim činjenicama:

- da je tužitelj podnio tužbu Općinskom sudu u Zadru, protiv tuženice S. Ć., navodeći da su on i tuženica suvlasnici, svatko za ½ dijela, čest. zem. 5485/2 k.o. Z., za cijelo, odnosno da je on vlasnik katnog dijela kuće, dok je tuženica vlasnica prizemnog dijela kuće,

- da je na ročištu od 13. prosinca 2017. punomoćnik tužitelja proširio tužbu na S. N. iz Z. s prebivalištem u USA, W, čemu se usprotivila punomoćnica tuženice,

- da se je punomoćnica S. N. u podnesku od 22. prosinca 2021. također usprotivila preinaci i proširenju tužbe.

5.1. Prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 196. st. 2. ZPP-a koja propisuje da do zaključenja prethodnog postupka može, uz uvjete iz stavka 1. tog članka, uz tužitelja pristupiti novi tužitelj ili tužba može biti proširena na novog tuženika s njegovim pristankom, pa kako S. N. nije dala pristanak da se tužba proširi na nju, odlučuje kao u izreci rješenja.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Suprotno navodima žalbe ovaj sud u žalbenom stadiju postupka može ispitati prvostupanjsko rješenje u cijelosti, a odluka kojom nije dopuštena subjektivna preinaka tužbe obrazložena je jasnim, relevantnim i valjanim razlozima, koji nisu proturječni sami sebi, odnosno dokazima koji se nalaze u spisu, a koji su pobliže opisani u toč. 5. obrazloženja ovog rješenja.

6.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a.

6.2. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 109. st. 1. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 109. st. 1. ZPP-a ako podnesak nije razumljiv i ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom, i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka i dopune. Tužitelj u žalbi ničim ne argumentira i konkretizira zbog čega je podnesena tužba nerazumljiva i što bi još trebala sadržavati da bi se po njoj moglo postupiti, pa ovaj sud ne nalazi nikakve razloge zbog kojih je tužbu valjalo vratiti na ispravak i dopunu.

7. Navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju odlučna činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava. Prije svega, promašeno je pozivanje tužitelja na procesnu aktivnost tuženice S. Ć., za koju tvrdi da ga je dovela u zabludu u vezi prava kojima raspolaže na spornoj nekretnini, jer je sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a tužitelj bio dužan iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Stoga se tužitelj ne može s uspjehom pozivati na svoje neznanje glede tih činjenica i dokaza.

7.1. Promašeno je pozivanje tužitelja na odredbu čl. 83. st. 1. ZPP-a u kojoj je normirano postupanje suda kad utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, jer prema odredbi čl. 77. st. 1. ZPP-a stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba, pa stranka u ovom postupku, izvan svake sumnje, može biti tuženica S. Ć. Drugo je pitanje je li tuženica pasivno legitimirana u odnosu na tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, jer od toga ovisi odluka o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali ne i sposobnost tuženice da bude stranka u ovoj parnici.

7.2. Imajući u vidu sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva, neosnovana je žalbena tvrdnja tužitelja da su tuženica S. Ć. i novo naznačena tuženica S. N. jedinstveni i nužni suparničari. Tužitelj je u tužbi tvrdio da su on i tuženica S. Č. vlasnici, svatko u ½ dijela, čest.zem. 5485/2 k.o. Z., za cijelo i da je on vlasnik katnog dijela kuće na toj nekretnini, dok je tuženica vlasnica prizemnog dijela kuće, pa je tužbenim zahtjevom tražio da se to utvrdi. Nadalje, zahtijeva da se utvrdi da su on i tuženica S. Ć. suvlasnici svatko u ½ dijela dvorišnog prostora oko kuće, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se suvlasnička zajednica razvrgne geometrijskom diobom i da tužitelju na ime njegovog suvlasničkog dijela dvorišta pripadne dio koji će se označiti u skici vještaka mjernika. Takav sadržaj postavljenog tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj najprije traži da se utvrdi da su on i tuženica S. Ć. (su)vlasnici sporne nekretnine, svatko u ½ dijela, ne dovodi tuženicu S. Ć. i novo naznačenu tuženicu S. N. u procesnu poziciju jedinstvenih i nužnih suparničara, obzirom da tužitelj u tužbi niti ne tvrdi da bi S. N. imala bilo kakvo stvarno pravo (pa niti pravo vlasništva) na spornoj nekretnini i da bi onda i ona trebala biti obuhvaćena diobom nekretnine. a njeno pravo vlasništva ne proizlazi niti iz stanja zemljišne knjige za nekretninu koja je predmet parnice. U tom kontekstu ovaj sud primjećuje da tužitelj sada u žalbi tvrdi da tuženica S. Ć. i S. N. polažu pravo na spornoj nekretnini, čime mijenja činjenični supstrat tužbe, obzirom da je u tužbi izričito tvrdio da su (su)vlasnici sporne nekretnine (samo) on i tuženica S. Č., svako u ½ dijela.

7.3. Zaključno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj na ročištu proširio tužbu na novu tuženicu S. N., ali kako ona nije pristala na subjektivnu preinaku, to uz pravilnu primjenu odredbe čl. 196. st. 2. ZPP-a nije dopustio subjektivnu preinaku tužbe.

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 20. srpnja 2022.

Sudac

Milko Sambolek v.r.