Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-394/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S. Đ., K. Š., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik iz T., protiv ovršenika 1. V. B., K. Š., OIB …i 2. M. Z., Z., OIB …, radi ovrhe ostvarenjem obveze na radnju, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2873/18 od 3. prosinca 2021., 20. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2873/18 od 3. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za izricanje novčane kazne ovršenicima.

2. Protiv rješenja žali se ovrhovoditelj sadržajno ukazujući na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz spisa proizlazi da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-7467/11 od 23. veljače 2012. ovršenicima određen rok od 3 dana da prilikom svakog prolaza i provoza u vremenu od 21,00 do 06,00 sati zaključavaju ulazna klizna vrata na k.č.br. … k.o. K. Š. (u vlasništvu ovrhovoditelja) uz prijetnju novčanom kaznom svakom ovršeniku u iznosu od 10.000,00 kn, a citirano rješenje o ovrsi je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžovr-1183/14 od 3. srpnja 2014.

5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odlučuje o prijedlogu ovrhovoditelja iz podneska od 19. travnja 2016. kojim je predložio da se ovršenicima izrekne novčana kazna jer da ne ispunjavaju obvezu iz citiranog rješenja o ovrsi. Prvostupanjski je sud u skladu s odredbom članka 236. stavak 6. Ovršnog zakona - „Narodne novine“ 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08- dalje: OZ) radi utvrđivanja okolnosti da li ovršenici postupaju u skladu s navedenom obvezom proveo dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka te je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da ovršenici postupaju po rješenju o ovrsi te da prilikom svakog prolaza i provoza u razdoblju između 21,00h i 6,00 h zaključavaju ulazna dvorišna klizna vrata, slijedom čega je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 232. stavak 3. OZ-a zbog čega je prijedlog ovrhovoditelja odbio kao neosnovan.

6. Ocjenjujući iskaze stranaka i svjedoka prvostupanjski sud primjećuje da su jedino ovrhovoditelj i njegova supruga svjedokinja R. Đ., iskazivali o postupanju ovršenika protivno obvezi iz rješenja o ovrsi, dok svjedok V. P. nije imao relevantnih saznanja o razdoblju nakon donošenja rješenja o ovrsi. Iskaze svjedoka S. B., Ž. L. i J. B. ocjenjuje logičnim i uvjerljivim uz obrazloženje da su u potpunosti suglasni u pogledu navoda da ovršenici iza 21,00h, nakon prolaska zaključavaju sporna ulazna vrata te na temelju istih utvrđuje da je ovršenicima važno postupanje prema sudskoj odluci u svrhu održavanja dobrih međusobnih odnosa s ovrhovoditeljem. S druge strane, prvostupanjski sud iskaz ovrhovoditelja da ovršenik u razdoblju od 21,00 do 21,30 h nekoliko puta prolazi i ostavlja vrata otključana, kao i u dijelu kojima ovrhovoditelj i njegova supruga R. Đ. tvrde da turisti, kojima u ljetnim mjesecima iznajmljuju apartmane, prilikom prolaska zaključavaju vrata nakon 21,00 h te da se u apartmane moraju vratiti do 23,00h, ocjenjuje nelogičnim i neuvjerljivim.

7. Donoseći pobijano rješenje, prvostupanjski sud cijeni i činjenicu da nakon što je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno, ovrhovoditelj nije tvrdio da ovršenici postupaju protivno navedenoj obvezi niti je predlagao izricanje kazne, već da je to predložio tek po pozivu suda da se očituje, pa dovodeći takvo postupanje ovrhovoditelja u vezi s njegovim iskazom, zaključuje da je prijedlog ovrhovoditelja usmjeren isključivo na novčano kažnjavanje ovršenika.

8. U žalbi ovrhovoditelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze poklonivši vjeru iskazima svjedoka koje su predložili ovršenici, dok nije poklonio vjeru iskazu ovrhovoditelja i njegove supruge te svjedoka V. P.. Smatra da je pogrešno prvostupanjski sud cijenio njegovu pasivnost, pri čemu osporava postupanje suda i trajanje predmetnog postupka, ukazujući na njegovu kronologiju. Navodi da je nelogičan navod da on ostavlja vrata otvorenima obzirom da za prolaz koristi druga manja vrata kroz koja prolazi pješke, pri čemu ističe da je sud mogao i nenajavljenim uviđajem utvrditi da li ovršenici ispunjavaju svoju obvezu.

9. U donošenju pobijanog rješenja nije ostvarena niti jedna od bitnih procesnih povredi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbi članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) koji se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuje sukladno odredbi članka 19. stavak 1. OZ-a.

10. Neosnovano ovrhovoditelj u žalbi osporava ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda, koji je u obrazloženju pobijanog rješenja u pogledu ocjene istih iznio logične i uvjerljive razloge iz kojih proizlazi da je postupio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, stoga ih prihvaća i ovaj sud, a slijedom toga kao pravilne prihvaća i opisana utvrđenja prvostupanjskog suda da iz dokaznog postupka proizlazi da ovršenici postupaju u skladu s obvezom određenom citiranim rješenjem o ovrsi.

11. Žalbenim navodima ovrhovoditelj ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja i pravnih zaključaka prvostupanjskog suda pa tako niti ukazivanjem na iskaz svjedoka

V. P., kao niti na dio iskaza svjedokinje S. B. jer iz njezinog navoda da je oko 6,00 ujutro često zatekla vrata otključana, ne proizlazi zaključak da su vrata otključanima ostavili upravo ovršenici, a posebno ne u situaciji kada istim vratima prolaze i gosti kojima ovrhovoditelj iznajmljuje apartmane, a koja činjenica nije sporna.

12. Slijedom navedenog budući da iz dokaznog postupka, kojeg je prvostupanjski sud proveo u okviru dokaznih prijedloga stranaka, za sada, ne proizlazi ispunjenost pretpostavki iz članka 232. stavak 3. OZ-a, pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedenu zakonsku odredbu kada je prijedlog ovrhovoditelja pobijanim rješenjem odbio.

13. Iz navedenih je razloga žalba ovrhovoditelja odbijena te je rješenje suda prvog stupnja potvrđeno primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi članka 19. stavak 1. OZ-a.

U Rijeci 20. srpnja 2022.

Sutkinja

Tajana Polić