Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 37. Gž R-763/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. G. iz Z.¹, OIB:…, kojega zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u Z.², protiv tuženika S. s. Z. d.o.o. u stečaju, Z.², OIB:…, kojega zastupa stečajni upravitelj T. Č. i punomoćnica D. R. D., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5304/18-36 od 1. travnja 2021., dana 20.srpnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5304/18-36 od 1. travnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi toga suda poslovni broj Pr-5304/18-30 od 15. srpnja 2020. kojim mu je naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 3.546,00 kn, na odgovor na tužbu u iznosu od 1.773,00 kn i na presudu na temelju priznanja u iznosu od 1.773,00 kn.
2. Protiv toga rješenja tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku - NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom za "ukidanje pobijanih rješenja jer su u cijelosti neosnovana".
3. Žalba nije osnovana.
4. Okolnost da rješenje o sudskoj pristojbi, potvrđeno ovdje pobijanim rješenjem, nije dostavljeno punomoćniku tuženika već stečajnom upravitelju, nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja jer njime žalba tuženika nije odbačena, dakle tuženiku neovisno o tome propustu nije uskraćena mogućnost raspravljanja pred sudom. Stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP koji žalitelj opisno ističe.
5. Sadržajem žalbenih navoda žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede odredbi parničnog postupka a nisu počinjene niti one procesne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
6. Nesporne su činjenice da je tužitelj podnio tužbu u ovome radnom sporu dana 27. listopada 2015. te je on okončan presudom na temelju priznanja od 19. lipnja 2020., pravomoćnom 30. lipnja 2020.,
7. Rješenjem prvostupanjskog suda od 15. srpnja 2020. tuženik je pozvan na plaćanje sudskih pristojbi na tužbu, odgovor na tužbu i presudu na temelju priznanja, u ukupnom iznosu od 7.092,00 kn.
8. Nije sporno da je tuženik 17. srpnja 2020. platio pola ukupnog iznosa pristojbe te je pozvan daljnjim rješenjem suda prvoga stupnja od 23. srpnja 2020. na plaćanje preostalog iznosa.
9. Tuženik osporava zakonitost rješenja suda prvoga stupnja pozivom na odredbu čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 118/18, dalje: ZSP), tvrdeći da je obvezu izvršio plaćanjem pola iznosa pristojbi u roku od 3 dana od dostave rješenja o pristojbi od 15. srpnja 2020. u elektroničkom obliku. Time je, kako dodaje, postupio u skladu s t.II. rješenja o pristojbi od 15. srpnja 2020. koja je donijeta temeljem odredbe čl. 7. st. 3. ZSP prema kojoj se plaća polovica iznosa pristojbe ako je uplaćena u roku od tri dana od dostave.
10. Na žalbene navode valja reći da je rješenjem od 15. srpnja 2020., koje je potvrđeno pobijanim rješenjem, tuženiku naloženo plaćanje pristojbi za tužbu, odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu na temelju priznanja a ne za to rješenje. Odredbom čl. 7. st. 3. ZSP propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku, sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. U konkretnoj situaciji nije riječ o plaćanju sudske pristojbe za rješenje kojim je tuženiku naloženo plaćanje te pristojbe. Stoga je pravno irelevantno što je navedeno rješenje tuženiku dostavljeno u elektroničkom obliku i što je on platio pola iznosa pristojbe u roku od 3 dana od njegove dostave.
11. U ovom slučaju sukladno odredbi čl. 11. ZSP tužitelj je kao radnik u sporu radi ostvarivanja njegovog prava oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. Stoga prema odredbi čl. 13. toga Zakona pristojbe koje bi on trebao platiti da nije oslobođen, plaća tuženik kao stranka koja nije oslobođena te obveze i to u cijelosti obzirom na ishod spora. Obveza plaćanja pristojbi u takvom slučaju nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.
12. Trenutak nastanka obveze plaćanja pristojbi prema citiranoj odredbi čl. 13. ZSP za tuženika u ovom slučaju nije odlučan za umanjenje njegove obveze primjenom čl.
7. toga Zakona jer, kako je već obrazloženo, pristojbu nije platio u roku koji teče po dostavi presude već po dostavi rješenja kojim je naloženo plaćanje pristojbe.
13. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu 20. srpnja 2022.
Sudac:
Jasenka Grgić, v.r.
