Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 10 Gž -794/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. H. iz Z., …, OIB: …, protiv tuženika Z. Đ. iz N. G., …, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja Ž. H. protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-210/2020-15 od 17. siječnja 2022., dana 20. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ž. H. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-210/2020-15 od 17. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se kao neosnovan prigovor tužitelja Ž. H. protiv rješenja o pristojbi poslovni broj: P-210/2020-13 od 1. veljače 2021. te se pobijano rješenje potvrđuje."

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je podnio tužitelj Ž. H. ne navodeći iz kojeg žalbenog razloga, a ukazujući da je podnio žalbu Ministarstvu pravosuđa protiv rješenja o odobravanju pravne pomoći KLASA: UP/I-701-03/19-01/141, te predlaže da se njegova žalba uvaži.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prigovor tužitelja Ž. H. izjavljenog protiv rješenja o pristojbi toga suda poslovni broj P- 210/2020-13 od 1. veljače 2021. uz obrazloženje da je tužitelj Ž. H. 1. listopada 2019. sudu dostavio rješenje o odobrenju pravne pomoći od 16. rujna 2019. kojim mu je odobrena pravna pomoć u visini od 60% iznosa troškova pravne pomoći, pa sukladno tome isti je obavezan troškove postupka, pa tako i sudsku pristojbu platiti u visini od 40% ukupnog iznosa istih, a kako mu je rješenjem poslovni broj P-210/2020- 13 od 1. veljače 2021. i određeno, stoga prvostupanjski sud zaključuje da je njegov prigovor protiv tog rješenja neosnovan.

6. Po stavu ovog suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da uzimajući da je rješenjem o odobrenju pravne pomoći tužitelju Ž. H. u ovom postupku odobreno oslobađanje troškova pravne pomoći u visini od 60% da je isti dužan u preostalom iznosu iste podmiriti.

7. U žalbi se paušalno ističe kako je podnesena žalba protiv rješenja o odobrenju pravne pomoći, iako se u žalbi o tome ne daje nikakav dokaz, no, kako to proizlazi iz spisa, to rješenje je doneseno 16. rujna 2019., žalbeni rok, kako to se i poučava u uputi o pravnom lijeku tog rješenja, iznosi 15 dana, pa dakle, iako u spisu ne postoji dokaz kada je tužitelj Ž. H. to rješenje primio, isti žalbeni rok je istekao najkasnije 15. listopada 2019. odnosno najkasnije protekom 15 dana od dana kada je tužitelj Ž. H. to rješenje dostavio prvostupanjskom sudu, pa kako tužitelj Ž. H. tek sada po prvi puta, nakon proteka više od godinu i pol dana, navodi da bi rješenje o odobrenju pravne pomoći bilo napadnuto žalbom te da postoji mogućnost kako nije pravomoćno to takav žalbeni razlog nije prihvatljiv niti životan, jer da je to tako bilo tužitelj Ž. H. bi tu tvrdnju već iznio i u prigovoru protiv rješenja o određivanju obveze plaćanja sudske pristojbe, a nije, a niti u žalbi obrazlaže razloge zbog kojih bi to propustio učiniti.

8. U odnosu na navode da bi podnošenjem zahtjeva za odobrenje pravne pomoći obaveza plaćanja sudske pristojbe bila odgođena treba reći da prema odredbi članka 19. stavak 8. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine", broj 143/13.) proizlazi da oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi djeluje od dana kada je Uredu podnesen zahtjev za odobrenje pravne pomoći i važi za sve podneske i radnje za koje su nastale obaveze plaćanja sudskih pristojbi toga dana i kasnije, no kako je u konkretnom slučaju podneseni zahtjev za odobrenje pravne pomoći riješen rješenjem Ureda državne uprave od 16. rujna 2019., kojim je ovdje tužitelju Ž. H. odobrena pravna pomoć u visini od 60%, to je pravilno prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj P-210/2020-13 od 1. veljače 2021. odredio obavezu tužitelju Ž. H. plaćanje troškova sudske pristojbe u visini od 40% od punog iznosa.

9. S obzirom da nisu ispunjeni žalbeni razlozi tužitelja Ž. H., a niti je ovaj drugostupanjski sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2., u svezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje ZPP) to je trebalo temeljem odredbe članka 380. točka 1. ZPP njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja, odnosno riješiti kao u izreci.

Zadar, 20. srpnja 2022.

Sudac

Željko Đerđ, v.r.