REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6830/2022.

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog J. J., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/77., 126/19., 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog J. J. podnesenoj osobno i žalbi braniteljice J. T., odvjetnice u Z., protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, broj: Pp-498/2022. od 18. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbi okrivljenog J. J. i braniteljice J. T., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se zaštitna mjera - zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve nasilja – supruge M. J., u trajanju od šest mjeseci - ukida.

II. Žalba okrivljenog J. J. i žalba braniteljice J. T. se odbijaju kao neosnovane i prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni J. J. dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni J. J. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te mu je na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna od 7.000,00 kuna, u koju kaznu je okrivljeniku, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode, tako da mu preostaje za platiti 4.000,00 kuna novčane kazne, s time da će se, ukoliko okrivljenik plati dvije trećine te kazne u određenom mu roku, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 16. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve nasilja – supruge M. J., u mjestu njenog prebivališta, kao i na svim drugim mjestima gdje se nalazi, u trajanju od šest mjeseci.

1.2. Nadalje, pobijanom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbe su podnijeli okrivljenik osobno te braniteljica J. T. Obje žalbe su pravodobno podnesene.

3. Žalba braniteljice podnesena je zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnim sankcijama i troškovima prekršajnog postupka i odluke o zaštitnoj mjeri. U spomenutoj žalbi se navodi da je žalbeni razlog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka osnovan po članku 195. stavku 1. točki 8. Prekršajnog zakona jer sud nije riješio u potpunosti predmet optužbe i nije postupio po rješenju Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 10. veljače 2022. Uz to se navodi da je ostvarena bitna povreda iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Žalbeni razlog povrede materijalnog prekršajnog prava je ostvaren jer u spisu nema dokaza da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a što je po članku 196. stavku 1. točki 2. i točki 3. Prekršajnog zakona, okolnost koja isključuje krivnju. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je osnovan zbog toga što prvostupanjski sud nije utvrdio činjenicu da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iskazi svjedokinje M. J. i I. J. nisu mogli poslužiti kao osnova za osudu okrivljenika budući da su spomenute svjedokinje s okrivljenikom u vrlo lošim odnosima i zainteresirane su da se on iseli iz stana. Njihovi iskazi nisu objektivni. Okrivljenik je, prema navodima žalbe, iznio vrlo detaljnu obranu na ročištu 30. lipnja 2021., a na koju obranu se prvostupanjski sud nije uopće osvrtao niti je naveo razloge zbog kojih nije povjerovao obrani okrivljenika. Sud potpuno paušalno zaključuje da je obrana okrivljenika usmjerena na izbjegavanje prekršajne odgovornosti i njegovu obranu potpuno neopravdano odbija. Glede iskaza svjedokinje I. J., prvostupanjski sud dolazi u kontradiktornosti jer najprije navodi da prema rješenju Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske nije uzeo u obzir iskaz od 1. srpnja 2021. dok potom, pod točkom 11. ocjenjuje njezin iskaz. U žalbi se još navodi kako je prvostupanjski sud bio doista dužan obrazložiti u čemu se razlikuju iskazi svjedokinje I. J., jedan dan 1. srpnja 2021. a drugi 21. travnja 2022. Osim toga, prvostupanjski je sud potpuno zanemario da svjedokinja I. J. uopće nije bila prisutna događaju već je iskazivala o onome što je čula od svjedokinje M. J., koja je kao bivša supruga okrivljenika, zainteresirana da se okrivljenik iseli iz stana. Nadalje, u žalbi se navodi da se izrečena prekršajna sankcija temelji na pogrešnom zaključku suda da je okrivljeni počinio prekršaj, a iz istog razloga su nezakonite i odluke o troškovima i odluka o zaštitnoj mjeri. Za odluku o zaštitnoj mjeri sud je trebao utvrditi postojanje opasnosti od ponavljanja djela, a okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan. Osim toga, takva zaštitna mjera je neodređena jer proizlazi da okrivljenik ne može biti ni na kojem mjestu jer uvijek postoji bojazan da će u blizinu doći M. J. Osim toga, takvom mjerom se okrivljeniku zapravo nalaže da se iseli iz stana. Žalbom se tvrdi kako se prvostupanjski postupak nije vodio niti po odredbama Prekršajnog zakona, a ni po odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti donošenjem oslobađajuće presude, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

4. U žalbi podnesenoj od strane okrivljenika osobno navodi se kako se ista podnosi zbog toga što presuda nije utemeljena na zakonima Republike Hrvatske, niti je utemeljena na točno i pravilno utvrđenim činjenicama i okolnostima. Okrivljenik navodi da je bitno povrijeđeno materijalno pravo okrivljenika kao i „statusno obiteljsko pravo“. Okrivljenik kroz cijelu žalbu opisuje predmetni događaj, kao i općenitu obiteljsku situaciju, osporavajući iskaze svjedokinja M. i I. J. Zbog toga, okrivljenik smatra propustom suda što, nakon što je ispričao nedolazak na ročište na kojem su svjedokinje ispitane, sud nije zakazao novo ročište tj. omogućio mu da osobno, pred sudom, iznese svoje očitovanje. Ovako, on je doveden u neravnopravan položaj.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbama, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede koje se u žalbama ističu, a od onih na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu okrivljenika i to u dijelu odluke o zaštitnoj mjeri.

6.1. Tijekom prvostupanjskog postupka okrivljenik je sudu dostavio pisanu obranu, a ispitane su svjedokinje M. J. i I. J. te je sud pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta.

6.2. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te je, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane prvostupanjske presude.

6.3. Neosnovano braniteljica okrivljenika navodi da sud nije potpuno riješio predmet optužbe i da nije postupio po uputi rješenja ovog Suda od 10. veljače 2022. Naime, spomenutim rješenjem je ukinuta presuda prvostupanjskog suda broj 25. Pp- 1730/2021. od 5. srpnja 2021. a zbog toga što se temeljila na nezakonitom dokazu – zapisniku o ispitivanju svjedokinje I. J., koja svjedokinja nije bila pravilno upozorena (bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona) uz uputu da se postupak ponovno provede i na zakonit način ispitaju okrivljenik i svjedokinje M. J. i I. J., te da se po potrebi provedu drugi dokazi, a da se okrivljeniku dostave izmjene optužnog prijedloga. Na takav način je prvostupanjski sud i postupio.

6.4. U novom postupku prvostupanjski je sud zakazao ročište za 21. travnja 2022., na koje ročište je okrivljenik uredno pozvan, ali je svoj nedolazak ispričao i sudu dostavio pisanu obranu. Na ročište je pristupila braniteljica J. T. Nadalje, okrivljeniku je sud dostavio na očitovanje izmjene optužnog prijedloga i od 30. lipnja 2021. i od 2. srpnja 2021. Uvidom u optužni prijedlog i sve kasnije izmjene vidljivo je da je prvostupanjski sud predmet optužbe riješio u potpunosti i u okviru optužnog prijedloga, odnosno njegovih izmjena, s time da se radi o izmjenama kojima se ne mijenja ni biće ni težina djela kako je okrivljeniku stavljeno na teret u prvom optužnom prijedlogu.

6.5. Za svoju odluku prvostupanjski je sud dao argumentirano obrazloženje kroz koje daje ocjenu i okrivljenikove obrane i iskaza ispitanih svjedokinja, dovodeći u vezu sve izvedene dokaze međusobno. Slijedom navedenog, nije ostvarena povreda iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, na koju se braniteljica u žalbi poziva.

6.6. I braniteljica i okrivljenik u svojoj žalbi iznose niz navoda kojima osporavaju vjerodostojnost iskaza svjedokinja M. J. i I. J., uz tvrdnje kako njihovi iskazi nisu objektivni te kako im je u interesu da se okrivljenik makne iz stana. Međutim, prvostupanjski je sud, nakon neposrednog ispitivanja i okrivljenika i svjedokinja, ocijenio sve dokaze, pa tako i iskaze svjedokinja M. J. i I. J. koje iskaze je ocijenio kao vjerodostojne. Takvo postupanje prvostupanjskog suda je u skladu sa člankom 88. Prekršajnog zakona kojim je propisano da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Neosnovano, braniteljica tvrdi kako iskaz svjedokinje M. J. (oštećenice) nije mogao poslužiti kao osnova za odluku, odnosno da u spisu nema dokaza da je okrivljenik počinio prekršaj pa da su to okolnosti koje isključuju krivnju. Okolnosti koje isključuju krivnju su okolnosti koje se tiču pitanja ubrojivosti okrivljenika, i zablude o protupravnosti, odnosno o biću prekršaja, a osporavanje vjerodostojnosti ispitanih svjedokinja i tvrdnje braniteljice da nije dokazano, provedenim dokaznim postupkom, da bi okrivljenik počinio prekršaj su pitanja činjeničnog dijela predmeta.

6.7. Također, neosnovano braniteljica smatra da je prvostupanjski sud u kontradiktornosti vezano za iskaz svjedokinje I. J. te da je bio dužan obrazložiti njezina odstupanja u iskazima. Naime, u ovom – ponovljenom postupku prvostupanjski sud je ponovno ispitao svjedokinju I. J. i pri tome nije koristio zapisnik o njezinom ispitivanju od 1. srpnja 2021. budući da je taj zapisnik nezakoniti i zbog tog zapisnika je ovaj Sud i ukinuo raniju odluku. Dakle, prvostupanjski sud ocjenjuje iskaz spomenute svjedokinje dan na ročištu 21. travnja 2022. i upravo pravilno postupa kada ne čita zapisnik od 1. srpnja 2021., kako to braniteljica smatra da je trebao učiniti.

6.8. U odnosu na okrivljenikove žalbene navode kojima osporava pravilnost vođenja prvostupanjskog postupka jer da mu sud nije omogućio neposredno ispitivanje pa time i očitovanje na iskaze svjedokinja M. J. i I. J. navodi se kako je okrivljenik uredno pozvan za dan kada su i spomenute svjedokinje ispitane. Okrivljenik je, a što je njegovo pravo, odabrao sudu dostaviti pisanu obranu, a svoj nedolazak je ispričao potrebom brige za kćerku M. J. koja je invalidna osoba, a koja da bi morala ostati sama kod kuće budući su svi iz obitelji, i oštećena M. J. i druga kćerka I. J., bili pozvani na sud isti dan. Međutim, iz iskaza svjedokinje M. J. je vidljivo da je upravo ona organizirala prijevoz kćerke Marije za taj dan, odnosno osigurala je zbrinjavanje kćerke za vrijeme njihovog pristupa sudu, ali je okrivljenik takav prijevoz otkazao. Osim toga, uz opširnu pisanu obranu okrivljenika, i niz njegovih dodatnih podnesaka u kojima okrivljenik opširno iznosi svoje tvrdnje o predmetnom događaju i općenito o obiteljskim odnosima, prvostupanjski je sud, uz suglasnost braniteljice, pročitao zapisnik o njegovom ranijem ispitivanju pred sudom te je uz sve provedene radnje i izvedene dokaze, imao osnova za potpuno utvrđivanje svih relevantnih činjenica za svoju odluku, a koje činjenice je utvrdio tijekom zakonito provedenog postupka u kojem okrivljenikovo pravo na obranu ni na koji način nije povrijeđeno.

7. U odnosu na kaznu, navodi se da je za prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna od najmanje 7000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. Prilikom odluke o vrsti i visini kazne, prvostupanjski je sud okrivljeniku olakotnim cijenio dosadašnju nekažnjavanost dok otegotnih okolnosti nije našao, te mu je izrekao blažu vrstu kazne – novčanu kaznu koju je odmjerio u visini propisanog posebnog minimuma. Takvu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom.

8. Ispitujući odluku o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka određenim okrivljeniku u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, pravilno i zakonito, na temelju članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao okrivljenika na plaćanje navedenih troškova, a koji troškovi su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka te njegovom imovinskom stanju.

9. Međutim, u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, napominje se da je odredbom članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano izricanje zaštitne mjere pod nazivom zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja te je odredbom stavka 2. propisano da će se u odluci kojom sud izriče mjeru iz stavka 1. (mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve) odredit mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji odnosno zabraniti uznemiravanje ili uhođenje žrtve. Mjera iz stavka 1. (mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve) ne može biti kraća od jednog mjeseca niti dulja od dvije godine. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja i uznemiravanja okrivljenika, a takva mjera nije u skladu sa člankom 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji tj. nije propisna zakonom i time je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu okrivljenika zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. ove presude.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

11. Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 20. srpnja 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Martina Bastić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i ovlaštenog tužitelja.