Baza je ažurirana 31.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Broj: Ppž-1835/2022

 

                             

                  Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

                         Zagreb

 

   Broj:Ppž-1835/2022

 

 

 

                                 U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća,    uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog R. K., zbog prekršaja iz članka 286. stavka 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog  suda u Bjelovaru od 2. veljače 2022., broj: 52. Pp-427/2022, u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I               Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. R. K. kao osnovane, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, prekršajnopravnoj sankciji i oduzimanju predmeta, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika označava prekršajem iz članka 286. stavka 7. i 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju tog propisa okr. R. K. izriče se novčana kazna u iznosu od 1.900,00 EUR (tisućudevetsto eura), u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava  vrijeme oduzimanja slobode od 1. veljače  2022. u 15,15 sati do 4. veljače 2022. u 15,15 sati kao četiri dana zatvora, odnosno kao 159,28 EUR (stopedesetdevet eura i dvadesetosam centi) i okrivljeniku je preostalo za platiti 1.740,72 EUR (tisućusedamstočetrdeset eura i sedamdesetdva centa), koju kaznu je dužan platiti u roku od trideset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena, dok se odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 24 (dvadesetčetiri) mjeseca ukida, te se okrivljeniku vraća osobni automobil marke Mercedes ragistarskih oznaka xxxx, broja šasije xxxxx, zajedno s jednim ključem za vozilo i prometnom dozvolom serijskog broja xxxx, oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta klasa: 211-07/22-5/1374 od 1. veljače 2022.

 

II                   U ostalom dijelu, odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

III               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3.  u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

                                                       Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru okr. R. K. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 286. stavka 7. i 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 20.000,00 kuna.

 

1.1.    Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme uhićenja 1. veljače 2022. u 15,15 sati i dalje zadržavanja po sudu do 4. veljače 2022. do 15,15 sati uračunato u izrečenu kaznu kao 3 dana zatvora.

 

1.2.     Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 24 mjeseca, koja počinje teći kada okrivljenik stekne pravo na upravljanje vozilom, odnosno nakon izdavanja vozačke dozvole.

 

1.3.     Istom presudom okrivljeniku je, na temelju članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, trajno i bez naknade oduzet osobni automobil marke Mercedes ragistarskih oznaka xxxx, broja šasije xxxxx, zajedno s jednim ključem za vozilo i prometnom dozvolom serijskog broja xxxx, na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta klasa: 211-07/22-5/1374 od 1. veljače 2022. 

 

1.4.    Istom presudom, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 486,25 kuna.

 

2.              Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. Š. i V. R., odvjetnika u K., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, zaštitnoj mjeri i oduzimanju vozila.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je djelomično osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.              Nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je novim zakonom za predmetni prekršaj, zbog konverzije novčane valute, propisana nešto blaža novčana kazna u odnosu na raniji propis.

 

5.1 Sukladno odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja primjenjuje se propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

 

5.2.              Prema tome, budući da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) propisana blaža novčana kazna trebalo je primijeniti novi zakon jer je blaži za počinitelja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela te izrekao novčanu kaznu na temelju novog zakona.

 

6.    Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud nalazi da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem.

 

6.1.              Iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik uhićen 1. veljače 2022. u 15,15 sati i da je dalje određeno zadržavanje po sudu, koje je trajalo do 4. veljače u 2022. u 15,15 sati, kada je pušten na slobodu. Pri takvom stanju stvari prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu članka 40. stavka 2. Prekršajnog zakona, budući da izričaj „svaki započeti dan“ podrazumijeva kalendarski uračunavanje uhićenja, zadržavanja ili drugog načina oduzete slobode u izrečenu kaznu. Prema tome, predmetno oduzimanje slobode izjednačava se sa 4 dana zatvora, s time da se prilikom uračunavanja svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne, izjednačava s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je u izrečenu novčanu kaznu uračunao 159,28 eura, kako je to navedeno u izreci ove odluke u točki I.  

 

7.                 Neosnovno žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, navodeći kako slabije razumije hrvatski jezik, jer da je državljanin Republike Hrvatske i Republike Švicarske i da nije u potpunosti razumio suca, sugerirajući time da u prvostupanjskom postupku nije primijenjena odredba članka 87. stavka 2. citiranog Zakona. Suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno je upozoren na sva prava prilikom prvog ispitivanja pred sudom, sukladno odredbama članka 170. do 172. Prekršajnog zakona, kada se i očitovao da je hrvatski državljanin. Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji samo kada bi sud okrivljeniku uskratio pravo da se služi svojim jezikom protivno njegovom zahtjevu, što nije slučaj u ovom predmetu, budući da žalitelj u postupku pred sudom nije isticao nerazumijevanje službenog jezika.

 

8.   Neosnovano žalitelj upire na nedostatke optužnog akta, smatrajući da činjenični opis djela ne sadrži protupravnost i sugerirajući time da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava opisana u članku 196. točki 1. Prekršajnog zakona, budući da suprotno tvrdnje žalitelja postojeći optužni akt sadrži sva bitna obilježja djela prekršaja za koje je proglašen krivim i koje je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio zbog primjene blažeg zakona na prekršaj iz članka 286. stavka 7. i 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Iz činjeničnog opisa djela navedenog u optužnom aktu jasno proizlazi protupravnost njegovog postupanja 1. veljače 2022., jer proizlazi da je kao vozač, koji nikada nije stekao pravo na upravljanje motornim vozilom i koji je ranijim protupravnim postupanjima u prometu u razdoblju od dvije godine stekao bodove propisane odredbom čanka 7. citiranog članka i Zakona, te kojemu je upravo iz navedenih razloga rješenjem PP Daruvar broj 511-02-07/3-UP/I-1/9-2020 (izvršno 25. studenoga 2020.) određeno da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, ponovno kritične zgode upravljao motornim vozilom protivno citiranom rješenju, dakle u razdoblju kada nije imao pravo podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole. Prema tome žalitelju je kao pravna posljedica ranijeg protupravnog postupanja u prometu rješenjem bilo određeno da u razdoblju od dvije godine, računajući od njegove izvršnosti, ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole, a protupravnost njegovog postupanja je u tome što je    upravljao vozilom u prometu na cesti unutar tog razdoblja, jer unutar te dvije godine ne može steći pravo na upravljanje, u smislu odredbe članka 216. stavka 1. istog Zakona, koje se dokazuje sukladno stavka 2. iste odredbe Zakona.

 

9.    Prvostupanjski sud je na temelju rezultata prekršajnog postupka, očitovanja okrivljenika da se smatra krivim i priznanja svih odlučnih činjenica djela, izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika, a svoju odluku je valjano i dostatno obrazložio, pa je takvo obrazloženje prihvatljivo i ovom sudu. Budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.    

 

10.              Međutim, u pravu je žalitelj kada ističe da je kazna za počinjeni prekršaj prestrogo odmjerena, budući da je izrečena u zakonom maksimalno propisanom iznosu blaže vrste kazne tada važećeg zakona, koja mjera kazne, prema mišljenju ovog suda, nije u skladu s utvrđenim okolnostima od utjecaja na kaznu. Naime, prvostupanjski sud je dao  paušalne razloge za kaznu i pogrešno je cijenio da se radi o osobi koja je višestruko kažnjavana, budući da iz stanja prvostupanjskog spisa predmeta proizlazi da je u vrijeme donošenja pobijane presude bio dva puta pravomoćno kažnjavan, s time da je uz utvrđenu otegotnu okolnost propustio utvrditi druge okolnosti koje se tiču djela i počinitelja od utjecaja na kaznu u smislu čanka 36. Prekršajnog zakona, kako na to pravilno upire žalitelj, jer je u potpunosti zanemario njegove obiteljske i materijalne prilike, kao i ponašanje nakon počinjenja djela, koje je doprinijelo rješavanju predmeta. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je s obzirom na prethodno navedeno kazna prestrogo odmjerena, pa je prihvatio žalbu i preinačio odluku o kazni, tako da je kaznu odmjerio unutar raspona novčane kazne propisane novim Zakonom, uz to imajući u vidu i da je u međuvremenu u pogledu odluke Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-1261/2019 (pravomoćne 23. svibnja 2019.) koju je prvostupanjski sud cijenio otegotnom okolnošću kod odmjeravanja kazne nastupila rehabilitacija u smislu odredbe članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona.

 

10.1.              Izrečenu kaznu ovaj sud smatra primjerenom, razmjernom težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svim okolnostima konkretnog slučaja od utjecaja na kaznu, u svemu pogodnom da se ostvari opća i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.

 

10.2. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

 

11.   Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 24 mjeseca izrečenu na način da ista počinje teći kada okrivljenik stekne pravo na upravljanje vozilom, odnosno nakon izdavanja vozačke dozvole, ističe se da je 1. kolovoza 2022. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 85/22.), koji odredbom članka 49. propisuje brisanje članka 288. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), pa više nije propisana mogućnost izvršenja pravomoćno izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom nakon stjecanja prava na upravljanje, odnosno nakon izdavanja vozačke dozvole. Stoga je, u povodu žalbe okrivljenika a po službenoj dužnosti, izrečenu zaštitnu mjeru trebalo ukinuti zbog povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu žalitelja.        

 

12.   U pravu je žalitelj da u predmetnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za trajno oduzimanje vozila koje je uporabljeno inkriminirane prilike za počinjenje prekršaja, budući da iz dosadašnjeg ponašanja i relevantne evidencije o kažnjavanosti proizlazi da je pogrešno cijenjena ranija osuđivanost i da prethodno nisu bile poduzete i sve druge mjere propisane zakonom da ga se odvratiti od činjenja najtežih prekršaja. Naime, prema stanju spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da je prethodno kažnjavan samo blažom vrstom alternativno propisane kazne za upravljanje vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, i to u minimalno propisanom iznosu. Stoga je mišljenje i ovog drugostupanjskog suda da je u predmetnom slučaju ranije ponašanje počinitelja u dovoljnoj mjeri vrednovano kod odmjeravanja kazne za počinjeni prekršaj i da je opravdano za očekivati da će znatno stroža kazna u primjerenom iznosu (i prethodno zadržavanje) djelovati na počinitelja da se ubuduće kloni takvih protupravnih postupanja te da za sada nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, pri tome imajući na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10., 5/14.) i mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva. Stoga je prihvaćanjem žalbe preinačena pobijana prvostupanjska presuda na način da se osobno vozilo i pripadajući predmeti, prema potvrdi o oduzimanju predmeta, imaju vratiti okrivljeniku, kako je to navedeno u izreci ove presude u točki I.  

 

13.              Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.  

 

14.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

                                               U Zagrebu 14. ožujka 2024.

                  

           Zapisničarka:                                                                                Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                          Renata Popović, v. r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.

 

 

 

                                                                     

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu