REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 5 P-147/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Renati Marić-Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. B. iz S. B., ..., (OIB: ...), zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika G. S. B., ..., S. B., (OIB: ...), radi brisanja i alternativno utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave 7. lipnja 2022. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, 19. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica B. B. iz S. B., ..., (OIB: ...), vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. 14441 (ranije 4170) k.o. S. B., k.č.br 4294/2 u naravi dvorište u ulici J. K. površine 229 m2, a koja nekretnina je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika G. S. B., ..., S. B., (OIB: ...).

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"2. Tuženik G. S. B. dužan je trpjeti da se u zemljišnim knjigma Općinskog suda u S. B. kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. 4170 k.o. S. B., k.č.br. 4294/2 u naravi dvorište u ulici J. K. površine 229 m2 upiše tužiteljica B. B. iz S. B., ..., (OIB: ...).

i alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva izvršena u korist tuženika G. S. B. koja je provedena rješenjem Općinskog suda u S. B. u postupku R1-27/86 temeljem raspravnog zapisnika broj 5428 od 06. rujna 2000.g. na nekretnini upisanoj u

zk.ul 4170 k.o. S. B., k.č.br 4294/2 u naravi dvorište u ulici J. K. površine 229 m2.

2. Nalaže se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženika G. S. B., koje je uknjiženo temeljem rješenja Općinskog suda u S. B. u postupku broj R1-27/86 temljem raspravnog zapisnika broj 5428 od 06. rujna 2000.g. na nekretnini upisanoj u zk.ul 4170 k.o. S. B., k.č.br 4294/2 u naravi dvorište u ulici J. K. površine 229 m2, te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišno- knjižnog stanja na način da se na nekretnini upisanoj u zk.ul 4170 k.o. S. B., k.č.br 4294/2 u naravi dvorište u ulici J. K. površine 229 m2 upiše pravo vlasništva na ime tužiteljice B. B., ..., S.B., (OIB: ...).

3. Nalaže se tuženiku G. S. B., ..., S. B., (OIB: ...), da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka.",

odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku G. S. B., ..., S. B., (OIB: ...), da plati tužiteljici B. B. iz S. B., ..., (OIB: ...), troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 26.062,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od 19. srpnja 2022. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da nekretnina upisana zk.ul 4170 k.o. S. B., kč.br. 4294/2( stara grunt. čestica broj 74) u naravi dvorište u ulici J. K. površine 229 m2 upisana je kao vlasništvo tuženika G. S. B.. Kao vlasnik naprijed navedene nekretnine prije tuženika bila je upisana tužiteljica B. B. ( rođ. V.) koja je predmetnu nekretninu u cijelosti stekla Darovnim ugovorom od 06. rujna 1983.g. prijenosom druge polovice suvlasničkog udjela od 1/2.. Vlasništvo tužiteljice po naprijed navedenom Ugovoru uknjiženo je temeljem Rješenja Općinskog suda u S. B. broj Z-3118/83 od 03. svibnja.1984.g. Dana 25. lipnja 1980.g. tadašnja Općina S. B. donijela je Rješenje broj 1/3-9171/1- 1980 kojim su tadašnji vlasnici i posjednici, uklju.uju.i tužiteljicu trebali biti deposedirani iz uvodno citirane nekretnine u korist korisnika izvlaštenja (eksproprijacije) Samoupravne interesne zajednice (SIZ) odgoja i osnovnog obrazovanja Općine S. B., a radi izgradnje Osnovne škole I. G. K. u S. B.. U točki 2 predmetnog Rješenja naznačeno je da će se nakon pravomoćnosti rješenja o predaji posjeda, a u smislu Zakona o eksproprijaciji (NN SRH- 10/78) održati usmena rasprava za sporazumno utvrđivanje naknade za zemljište, te dugogodišnje nasade i povrtne kulture, ukoliko se na zemljištu nalaze. Dana 01. rujna 2000.g. Gradsko poglavarstvo G. S. B. donijelo je Zaključak o donošenju Odluke u svezi s okončanjem postupka i izvlaštenja na nekretninama u S. ulici Klasa: 021-01/00-01/534, Ur.br. 2178/01-07-00-2. Predmetnim zaključkom donesena je Odluka kojom se daje suglasnost Upravnom odjelu za gospodarstvo za okončanje postupka izvlaštenja na nekretninama u S., L. i K. ulici, na način da G. S. B. kao pravni sljednik Sekretarijata za opće upravne poslove bivše Općine S. B., temeljem odluke o preuzimanju odluka i drugih općih akata dosadašnje Općine S. B. Klasa: 023- 01/93-01/6 od 16. travnja 1993.g. potvrdi pravomoćnost Rješenja kojima su eksproprirane (izvlaštene) i deposedirane nekretnine u privatnom vlasništvu, a za koje je isplaćena pravična naknada sukladno tada važećem propisu. Točkom 2. naprijed navedene Odluke pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo ovlašten je za potvrđivanje pravomoćnosti predmetnih rješenja. U točki 3. predmetne Odluke kao jedno od rješenja na koje je iskazana pravomoćnost i stavljena klauzula je rješenje iz točke 1 ove tužbe i to rješenje broj 1/3-9171/1-1980 od 25. lipnja 1980.g. Sukladno naprijed navedenoj Odluci pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo na Rješenje broj 1/3- 9171/1-1980 od 25. lipnja 1980.g. iskazao je pravomoćnost i stavio klauzulu pravomoćnosti sa danom 01. rujna 2000.g. Dana 06. rujna 2000.g. u postupku broj obnove i ispravljanja zemljišnih knjiga broj R1-27/86 pred Zemljišno- knjižnim odjelom Općinskog suda u S. B. doneseno je rješenje na zapisnik broj 5428. U predmetnom zapisniku utvrđeno je da je za G. S. B. pristupio punomoćnik, odvjetnik A. K., te da je predočio Zaključak o donošenju Odluke u svezi s okončanjem postupka i izvlaštenja na nekretninama u S. ulici Klasa: 021-01/00- 01/534, Ur,br. 2178/01-07-00-2. i pravomoćno Rješenje Općine S. B. broj 1/3-9171/1- 1980 od 25. lipnja 1980.g. sa klauzulom pravomoćnosti G. S. B., Upravnog odjela za gospodarstvo od 01. rujna 2000.g. Na zapisnik je utvrđeno i da stara gruntovna čestica broj 74 odgovara novoj kč.br 4294/2 k.o. S. B. Temeljem navoda iz Zapisnika komisija je donijela rješenje kojim je u vlasništvo G. S. B. pripisala kč.br 4294/2 k.o. u naravi dvorište u ulici J. K. površine 229 m2. Naprijed navedena čestica je do tada bila u privatnom vlasništvu tužiteljice. Rješenje iz točke 5. ove tužbe kojim je G. S. B. stekao vlasništvo nad k..br 4294/2 k.o. u naravi dvorište u ulici J. K. površine 229 m2 nema svojstvo pravomoćnosti. G. S. B. upisan je kao vlasnik na temelju nezakonitog rješenja, odnosno nezakonito iskazane klauzule pravomoćnosti. Naime, tuženik G. S. B., iako za to nije imao ovlasti, iskazao je na rješenju pravomoćnost s datumom od 1. rujna 2000.g. Tuženik G. S. B. je stavljanjem pečata i iskazivanjem pravomoćnosti na rješenje od 25. lipnja 1980.g., a predmetno rješenje nije moglo biti osnova za uknjižbu prava vlasništva. Tuženik G. S. B. nikada nije upravno tijelo koje je imalo ovlast provoditi postupak izvlaštenja pa iskazana klauzula pravomoćnosti osim toga to je protuzakonito predstavlja i krivotvorenje isprave. Da G. S. B. nikada nije imao ovlast provoditi postupak izvlaštenja proizlazi i iz odredbi zakona: - člankom 15. stavkom 1 Zakona o općem upravnom postupku( NN-47/09), regulirano je pitanje stvarne nadležnosti javnopravnih tijela na način da se nadležnost određuje zakonom kojim se uređuje pojedino pravno područje, ili određuje nadležnost javnopravnih tijela, člankom 20 stavkom 22 Zakona o eksproprijaciji (NN-10/78) bilo je određeno da se prijedlog za eksproprijaciju podnosi općinskom organu uprave nadležnom za imovinsko-pravne poslove ( u daljnjem tekstu nadležni organ), člankom 49 Zakona o izvlaštenju (NN-9/94) određeno je da danom stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju (stupio na snagu 18. veljače 1994.g.) prestaje važiti Zakon o eksproprijaciji, člankom 21a stavkom 1 Zakona o izvlaštenju određeno je da o izvlaštenju u prvom stupnju odlučuje ured državne uprave nadležan za imovinskopravne poslove u županiji, odnosno ured G. Z. nadležan za imovinskopravne poslove, a u drugom stupnju odlučuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je za iskazivanje pravomoćnosti Rješenja Općine S. B. broj 1/3-9171/1-1980 od 25. lipnja 1980.g., nakon utvrđenja potrebnih činjenica, bila ovlaštena iskazati Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave u B.-p. županiji, kao javnopravno tijelo koje je Zakonom o izvlaštenju kao materijalnim propisom, nadležno za odlučivanje u postupcima izvlaštenja. Sa naprijed navedenim suglasio se i Ured državne uprave u B.-p. županiji dopisom od 29. veljače 2016.g. u identičnoj pravnoj situaciji i sam tuženik G. S. B. dopisom od 01. ožujka 2016.g. Osim toga predmetno rješenje predstavlja rješenje o deposediranju, a ne izvlaštenju, tako da ne može predstavljati pravni osnov za stjecanje ili prijenos prava vlasništva. Predmetno rješenje bi bilo temelj za eventualno prisilno deposediranje, a nikako osnova za upis prava vlasništva.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode iz tužbe te navodi kako je rješenje Socijalističke Republike Hrvatske, Sekretarijata za opće i upravne poslove od 25.6.1980. kojim je izvršna eksproprijacija predmetne nekretnine, pravovaljana, te kako ni prednica, ni tužiteljica nikada nisu zatražili njegovo poništenje. Sve okolnosti koje tužiteljica ističe ovom tužbom ista je mogla reagirati puno ranije i tražiti poništenje rješenja o eksproprijaciji te smatra da je nastupila zastara. Pravni prednik tuženika je izvršio isplatu pravične naknade svim korisnicima. Smatra da okolnost što korisnik eksproprijacije nije izgradio objekt jer je izveo radove zbog kojih je nekretnina eksproprirana može biti samo razlog za poništenje rješenja o eksproprijaciji temeljem odredbi Zakona o izvlaštenju.

3. U svom podnesku od 25.9.2020. tuženik navodi da je odgovor na tužbu neosnovan. Naime, u Darovnom ugovoru od 06.09.1983.g. kao površina stare čestice broj 74 upisana je površina od 167 čhv. Predmetnim ugovorom pokojna majka tužiteljice istoj je darovala . predmetne nekretnine, te je ista postala samovlasnik nekretnine u cijelosti. Provedba Darovnog ugovora od od 06.09.1983.g. prvotno je odbijena, ali je ugovor proveden rješenjem ovog suda broj Z-3118/83 od 12.09.1983.g., a koje rješenje je dostavljeno u privitku tužbe. Da gruntovna čestica broj 74 površine 167 čhv odgovara gruntovnoj čestici broj 74 površine 52 čhv (a koja je predmet ovog postupka) proizlazi i iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka. Na stranici broj 3 vlastovnice povijesnog zk izvatka kao zadnji upis proveden je Z-708/93 od 10.02.1993.g.. U tom upisu navedeno je da se na temelju prijavnog lista Ureda za katastar S. B. broj 03-254/08 od 09.03.1980.g. spajaju čkbr 74 sa 167 čhv i 72/4 sa 6 čhv u novu čkbr 74 sa 52 čhv, te se povećava površina kod čkbr 516 sa 33 čhv na čkbr 516 sa 154 čhv. Dakle, iz predmetnog upisa koji je dostavljen u sudski spis nesporno je identificirana čestica broj 74 koja je predmet ovog postupka, te su neosnovani navodi tuženika u pogledu identifikacije čestice. Nadalje, a što proizlazi i iz rješenja od 25.06.1980.g. kojim se određuje predaja u posjed, u točki 2 je navedeno da čestica broj 74 površine 52 čhv odgovara čestici nove izmjere broj 4294/2 površine 229 m2. U pogledu navoda da je tužba neosnovana iz razloga da je kao vlasnik predmetne čestice bio uknjižen prednik tuženika isti je u potpunosti neosnovan. Naime, da je to bilo tako onda se dana 06.09.2000.g. ne bi sastavljao zapisnik broj 5428 u kojem je ponovno utvrđeno da čestica broj 74 odgovara čestici nove izmjere broj 4294/2 i da se ista prepisuje u korist G. S. B. Tuženik ne bi morao stjecati vlasništvo na nečemu na čemu je već bio vlasnik. Neosnovani su navodi tuženika da je tužiteljica u upravnom postupku trebala tražiti poništaj rješenja Općine S. B., Sekretarijata za opće i upravne poslove broj 1/3-9171/1-1980 od 25.06.2020.g.. Tužiteljica to nije ni mogla tražiti, jer predmetno rješenje, kao ni postupak izvlaštenja nikada nisu zaživjeli. Tužiteljica niti njeni prednici nisu bili deposedirani. Jedinu nezakonitu radnju, a zbog koje je i pokrenut ovaj postupak radi povrata čestice koju tužiteljica i njeni prednici neprekidno posjeduju je počinio G. S. B. kada je na rješenje o deposediranju iz 1980.g. stavio klauzulu pravomoćnosti navodeći da je rješenje pravomoćno

01.09.2000.g. G. S. B. nikada nije bio ovlašteno tijelo za provedbu izvlaštenja, a što nesporno proizlazi iz dopisa Ministarstva pravosuđa i Ureda državne uprave BPŽ koji su dostavljeni kao dokazi uz tužbu. Čak i sam G. S. B. u svom dopisu od 01.03.2016.g. navodi da nikada nije bio ovlašteno tijelo za provedbu postupka izvlaštenja, pa tako nije ni bio ovlašten postupati po rješenjima o izvlaštenju i izdavati pravomoćnosti na ista. Iz svega navedenog vidljivo je da je prvi tužbeni zahtjev kojim se traži brisanje tuženika G. S. B. kao nezakonitog vlasnika osnovan, te se predlaže naslovnom sudu nakon provedenog postupka isti usvojiti.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk.ul.br. 4170 k.o. S. B., izvod iz katastarskog plana, darovni ugovor od 3.5.1984., rješenje od 21.1.1986., arhivski izvadak iz zemljišne knjige, odluku iz R1-27/86, zaključak, zapisnik broj 5428, dopis Ministarstva pravosuđa od 2.5.2016., dopis Ureda državne uprave u B.-p. županiji od 29.2.2016., podnesak tuženika od 1.3.2016., dopis Općinskog fonda za financiranje stambenih i komunalnih djelatnosti od 5.3.1993., preslik povijesnog stanja kč.br. 74 k.o. B., preslik odluke i zaključka od 1.9.1920. (rz-5428 R1-27/86), povijest promjena na kč.br. 4294/2 k.o. S. B. od 1.3.2020., uvid u spis P-484/15, uvid u zapisnik od 11.9.1980. sastavljen u Općini S. B. Imovinsko pravna služba i sporazum o naknadu te kopiju plana, te uvid u dokumentaciju iz spisa R1-27/86, te uvid u ostalu priloženu dokumentaciju. Osim toga sud je u svrhu dokazivanja saslušao tužiteljicu B. B., te svjedoke Ž. B., J. B., S. H., I. P., D. P. i A. K.

5. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama za kč.br. 4294 k.o. S. B. sud je utvrdio da čestica 74 površine 52 čhv odgovara gruntovnoj čestici 4294/2 a nakon provedenog prijavnog lista odnosno parcelacije utvrđeno je da gruntovna čestica 4294/2 ima površinu 229 m2.

6. Uvidom u iskaz tužiteljice proizlazi da je predmetnu česticu 4294/2 dvorište u ulici J. K. k.o. S. B.naslijedila od svojih roditelja oca O. i majke E.. Inače njen otac je 1965.godine kupio to zemljište od jedne stare žene. Tamo je odrasla i tu živi i dan danas. To sporno dvorište nalazi se iza njene kuće. Sjeća se da majka još za života napravila darovni ugovor, platili su porez i ona se upisala kao vlasnik. To je bilo davno. 1965. godine je kupljen plac, odnosno ta cijela čestica a kuća se zidala do 1969. kada se sa roditeljima uselila u tu kuću i od tada je u toj kući i koristi tu česticu. Njen otac je 1969. ogradio tu parcelu sa zidom visine oko dva metra i taj zid je i dan danas tamo. Nikada nitko nije tražio da se isele sa te čestice niti svojatao posjed. U toj ulici nikada nije izgrađena škola, niti tu ima ikakve ceste i prolaza budući je iza njene kuće izgrađen taj zid i odmah je parcela od gospodina H.. Koliko se sjeća zna da joj nikada nitko nije rekao da su isplaćeni iz te čestice, možda su nudili nekakvu isplatu ali mama nije to prihvatila. Sjeća se da je 2000. godine nju netko zvao iz suda, bio je to neki mladi čovjek i tražio od nje da potpiše da ta čestica nije njena, sjeća se da je bila jako revoltirana i izašla je iz suda i nije htjela ništa potpisati. Nikada nije dobila rješenje da je G. S. B. upisan kao vlasnik. Nakon 2000. godine G. se nikada nije obratio da iseli i da preda tu česticu. Predmetna čestica predstavlja dvorište iza njene kuće, posadila je voćku, grmlje, nema nikakve građevine. Na poseban upit punomoćnika tuženika iskazuje da je 2000. godine došla u sud i taj gospodin je tražio da potpiše da je G. vlasnik predmetne čestice. Ona nije pristala na to i otišla je a kako ju nitko nije obavještavao o tome smatrala je da su oni odustali od toga. Neposredno prije podnošenja tužbe došli su neki mjernici te su mjerili kod susjeda, kod nje nisu ulazili i tada se odlučila da će pokrenuti tužbu. Shvatila je da mjere to što im žele oduzeti. Svu dokumentaciju koju je imala dala je odvjetniku. Niti ona niti njena majka nisu primili naknadu za to izvlaštenje. Također nikada nisu potpisivali niti sporazum niti naknadu u svezi naknade.

7. Iz iskaza svjedoka Ž. B. proizlazi da je od 1976. zajedno sa suprugom živio u toj kući gdje se nalazi sporna čestica sve do 1983. godine kada su otišli u P. 5. Sada su već u toj kući od 2006. U toj kući dok oni nisu bili živjeli su punac i punica. Sjeća se da je vršen pritisak na njegovu punicu da je ta čestica trebala biti predana za gradnju osnovne škole I. L. R. jer su punicu nagovarali da popusti. Čekali su od 2000. i neke godine da će netko isplatiti neku naknadu za tu česticu ali nikada nitko nije platio neku naknadu za tu česticu. Od kako je ta čestica kupljena nikada nitko osim njegovih punca i punice i nas nije stupio u posjed te predmetne čestice. Nikada nitko nije tražio iseljenje i predaju u posjed od punice i punca a niti od njegove supruge. Na poseban upit punomoćnika tuženika iskazuje da nema saznanja da je njegova supruga niti njegova punica i punac potpisivali neki sporazum ili nagodbu. 2000.g. i neke su čuli da je G. prodao tu česticu radi izgradnje poslovne zone. Sjeća se da su vijećnici tada pitali zbog čega se nije isplatila naknada za eksproprirano zemljište za više vlasnika o tome je čitao u novinama.

8. Iz iskaza svjedoka J. B. proizlazi da se sjeća kada je bio dijete da se govorilo o toj čestici da je trebala biti izgradnja nekakve škole. Ta škola nikada nije izgrađena. Predmetnu česticu koristili su od kada zna roditelji tužiteljice a zatim tužiteljica. Nikada nitko nije smetao niti je G. ikada tražio posjed niti ušao u posjed dvorišta. Nema saznanja da li su novci za to zemljište isplaćeni tužiteljici niti njenoj majci. Na poseban upit punomoćnika tuženika iskazuje da ne zna da li je njegov otac sudjelovao u bilo kakvom postupku eksproprijacije. Njegov otac nije pokrenuo nikakav postupak protiv G., niti zna išta o tome. Bio je na socijalnoj pomoći i jednom prilikom je došao neki čovjek mjeriti dvorište, pitao ga je što radi u njegovom dvorištu on je rekao da je došao ispred G. i on ga je potjerao.

9. Iz iskaza svjedoka S. H. proizlazi da je on susjed sa tužiteljicom. Njihovi vrtovi graniče i zna o kojoj čestici se radi. Zna da je tu trebala biti sagrađena nekakva škola. On tu živi 42 godine. Od kad je tu došao u posjedu tog dvorišta je bila majka od tužiteljice a sada to dvorište koristi tužiteljica. Prije dvije godine došli su neki ljudi, njih pet je bilo, oni su došli nešto mjeriti. On je tražio da D. to kupi i da nema nikakvog više otimanja. Majka od tužiteljice niti tužiteljica nikada nije dobila naknadu za tu česticu a to zna iz razloga što je njena majka bila dobra sa njegovom sestrom pa su njih dvije o tome pričale a on je pričao o tome sa njegovom majkom. Na poseban upit punomoćnika tuženika iskazuje da se sjeća da majka nije htjela potpisati nikakav papir odnosno rekla je da će dati dio čestice ako bude tu škola međutim te škole nije bilo. Sjeća se da je sestra dobila papir da je sve to propalo da nema škole. Nikada nije čuo da je majka od tužiteljice bilo što potpisivala u svezi naknade.

10. Iz iskaza svjedoka I. P. proizlazi da je imao na dohrani gospođu koja je susjeda od tužiteljice i zbog toga ima određena saznanja. Tu česticu je prodao 2002.godine. 18 godina je imao na dohrani tu baku. Za taj period u posjedu predmetne čestice je bila majka od tužiteljice. Nju nikada nitko nije smetao niti je tražio predaju u posjed tog dvorišta. Sve što zna čuo je da će se graditi nekakve škola. Svjedokinja D. P. iskazala je istovjetno kao i suprug I. P..

11. Iz iskaza svjedoka A. K. proizlazi da je on bio odvjetnik i u to vrijeme je rješavao imovinska pitanja od G.. Sjeća se da je G. preuzeo imovinu od SIZ-a koji je prije tog vremena radio izvlaštenja. To su bile čestice koje su trebale biti izvlaštene za izgradnju škole. Kada je bio taj zk.ispravni postupak pronašao je dokumentaciju u županiji i donio je tu dokumentaciju po pozivu komisije na raspravu za ispravni postupak. Na raspravi je svjedok predao sucu na uvid dokumentaciju i to zapisnik iz postupka izvlaštenja koji se odnosi na predmetnu česticu. Svjedok navodi da je predmetni zapisnik nosio na taj zk.ispravni postupak te bi se taj dokument morao nalaziti u zk.ispravnom postupku kao prilog zapisniku sa te rasprave. Sudac je prihvatio zapisnik kao dokazni prijedlog s obzirom da se isti nalazi u Rz-5428 a svjedok na uvid daje i original zapisnika. Na upit punomoćnika tužitelja iskazuje da je tu dokumentaciju koju je nosio na raspravu na sud pronašao u županiji i ti postupci su bili završeni tim zapisnikom koji je danas predao na sud a na temelju pravomoćnog rješenja Skupštine općine S.B. iz 1980.g. Postupak izvlaštenja je dovršen tim rješenjem i tim zapisnikom iz 1980.g. Na upit da li ima saznanja da li su ti ljudi primili taj iznos novca sucu daje na uvid zapisnik i to original na kojem na poleđini piše ček broj ... potpis primaoca V. E. i to od 12.11.1980. te se isto kopira i ulaže u spis. Na upit punomoćnika tužitelja da li je G. S. B 2000.g. mora stavljati klauzule pravomoćnosti na rješenje općine S. B. iz 1980.g. iskazuje da je mogao i to temeljem zakona jer je G. pravni sljednik SIZ-a po zakonu o pretvorbi javnih ustanova. To rješenje bilo pravomoćno ali nije imalo klauzulu, tu klauzulu pravomoćnosti je izdao pravni sljednik.

12. Uvidom u zapisnik od 11.9.1980. sud je utvrdio da je za kč.br. 4294/2 u postupku izvlaštenja korisnicima V. E. i V. B. udanoj B. isplaćena naknada od 34.000,00 dinara.

13. Nesporno je utvrđeno da se tužiteljica nalazi u posjedu predmetne nekretnine, da je temeljem zapisnika od 11.9.1980. sa predmetne čestice 4294/2 izvlaštena V. E. i V. B. udana B. te da im je isplaćena naknada od 34.000,00 dinara, te da predmetna nekretnina nije privedena namjeni odnosno nije izgrađena Osnovna škola "I. G. K." za koju je i pravomoćnim rješenjem Skupštine općine S. B. od 25.6.1980. određena predaje posjeda na nacionaliziranom neizgrađenom građevinskom zemljištu po dosadašnjem korisniku, novom korisniku Općini S. B..

14. Sporno je da li je tužiteljica stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, te je sporan prigovor zastare.

15. U postupku je utvrđeno da je tuženik kao pravni sljednik Samoupravne interesne zajednice (SIZ) odgoja i osnovnog obrazovanja Općine S. B. upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk.ul.br. 4170 k.o. S. B. kč.br. 4294/2 u naravi dvorište u ulici J. K. površine 229 m2. Kao vlasnik naprijed navedene nekretnine prije tuženika bila je upisana tužiteljica B. B. ( rođ. V.) koja je predmetnu nekretninu u cijelosti stekla Darovnim ugovorom od 06. rujna 1983.g. prijenosom druge polovice suvlasničkog udjela od 1/2.. Vlasništvo tužiteljice po naprijed navedenom Ugovoru uknjiženo je temeljem Rješenja Općinskog suda u S. B. broj Z-3118/83 od 03. svibnja.1984.g. Dana 25. lipnja 1980.g. tadašnja Općina S. B. donijela je Rješenje broj 1/3-9171/1- 1980 kojim su tadašnji vlasnici i posjednici, uključujući tužiteljicu trebali biti deposedirani iz uvodno citirane nekretnine u korist korisnika izvlaštenja (eksproprijacije) Samoupravne interesne zajednice (SIZ) odgoja i osnovnog obrazovanja Općine S. B., a radi izgradnje Osnovne škole I. G. K. u S. B.. U točki 2 predmetnog Rješenja naznačeno je da će se nakon pravomoćnosti rješenja o predaji posjeda, a u smislu Zakona o eksproprijaciji (NN SRH- 10/78) održati usmena rasprava za sporazumno utvrđivanje naknade za zemljište, te dugogodišnje nasade i povrtne kulture, ukoliko se na zemljištu nalaze. Dana 01. rujna 2000.g. Gradsko poglavarstvo G. S. B. donijelo je Zaključak o donošenju Odluke u svezi s okončanjem postupka i izvlaštenja na nekretninama u S. ulici Klasa: 021-01/00-01/534, Ur.br. 2178/01-07-00-2. Predmetnim zaključkom donesena je Odluka kojom se daje suglasnost Upravnom odjelu za gospodarstvo za okončanje postupka izvlaštenja na nekretninama u S., L. i K. ulici, na način da G. S. B. kao pravni sljednik Sekretarijata za opće upravne poslove bivše Općine S. B., temeljem odluke o preuzimanju odluka i drugih općih akata dosadašnje Općine S. B., Klasa: 023- 01/93-01/6 od 16. travnja 1993.g. potvrdi pravomoćnost Rješenja kojima su eksproprirane (izvlaštene) i deposedirane nekretnine u privatnom vlasništvu, a za koje je isplaćena pravična naknada sukladno tada va.e.em propisu. Točkom 2. naprijed navedene Odluke pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo ovlašten je za potvrđivanje pravomoćnosti predmetnih rješenja. U točki 3. predmetne Odluke kao jedno od rješenja na koje je iskazana pravomoćnost i stavljena klauzula je rješenje iz točke 1 ove tužbe i to rješenje broj 1/3-9171/1-1980 od 25. lipnja 1980.g. Sukladno naprijed navedenoj Odluci pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo na Rješenje broj 1/3- 9171/1-1980 od 25. lipnja 1980.g. iskazao je pravomoćnost i stavio klauzulu pravomoćnosti sa danom 01. rujna 2000.g. Dana 06. rujna 2000.g. u postupku broj obnove i ispravljanja zemljišnih knjiga broj R1-27/86 pred Zemljišno- knjižnim odjelom Općinskog suda u S. B. doneseno je rješenje na zapisnik broj 5428. U predmetnom zapisniku utvrđeno je da je za G. S. B. pristupio punomoćnik, odvjetnik A. K., te da je predočio Zaključak o donošenju Odluke u svezi s okončanjem postupka i izvlaštenja na nekretninama u S. ulici Klasa: 021-01/00- 01/534, Ur,br. 2178/01-07-00-2. i pravomoćno Rješenje Općine S. B. broj 1/3-9171/1- 1980 od 25. lipnja 1980.g. sa klauzulom pravomoćnosti G. S. B., Upravnog odjela za gospodarstvo od 01. rujna 2000.g. Na zapisnik je utvrđeno i da stara gruntovna čestica broj 74 odgovara novoj kč.br 4294/2 k.o. S. B. Temeljem navoda iz Zapisnika komisija je donijela rješenje kojim je u vlasništvo G. S. B. pripisala kč.br 4294/2 k.o. u naravi dvorište u ulici J. K. površine 229 m2. Naprijed navedena čestica je do tada bila u privatnom vlasništvu tužiteljice. Rješenje iz točke 5. ove tužbe kojim je G. S. B. stekao vlasništvo nad k..br 4294/2 k.o. u naravi dvorište u ulici J. K. površine 229 m2 nema svojstvo pravomoćnosti G. S. B. upisan je kao vlasnik na temelju nezakonito iskazane klauzule pravomoćnosti. Naime, tuženik G. S. B., iako za to nije imao ovlasti, iskazao je na rješenju pravomoćnost s datumom od 1. rujna 2000.g. Tuženik G. S. B. nikada nije upravno tijelo koje je imalo ovlast provoditi postupak izvlaštenja pa iskazana klauzula pravomoćnosti osim toga što je protuzakonito predstavlja i krivotvorenje isprave. Da G. S. B. nikada nije imao ovlast provoditi postupak izvlaštenja proizlazi i iz odredbi zakona: - člankom 15. stavkom 1 Zakona o općem upravnom postupku( NN-47/09), regulirano je pitanje stvarne nadležnosti javnopravnih tijela na način da se nadležnost određuje zakonom kojim se uređuje pojedino pravno područje, ili određuje nadležnost javnopravnih tijela, člankom 20 stavkom 22 Zakona o eksproprijaciji (NN-10/78) bilo je određeno da se prijedlog za eksproprijaciju podnosi općinskom organu uprave nadležnom za imovinsko-pravne poslove ( u daljnjem tekstu nadležni organ), člankom 49 Zakona o izvlaštenju (NN-9/94) određeno je da danom stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju (stupio na snagu 18. veljače 1994.g.) prestaje važiti Zakon o eksproprijaciji, člankom 21a stavkom 1 Zakona o izvlaštenju određeno je da o izvlaštenju u prvom stupnju odlučuje ured državne uprave nadležan za imovinskopravne poslove u županiji, odnosno ured G. Z. nadležan za imovinskopravne poslove, a u drugom stupnju odlučuje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je za iskazivanje pravomoćnosti Rješenja Općine S. B. broj 1/3-9171/1-1980 od 25. lipnja 1980.g., nakon utvrđenja potrebnih činjenica, bila ovlaštena iskazati Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave u B.-p. županiji, kao javnopravno tijelo koje je Zakonom o izvlaštenju kao materijalnim propisom, nadležno za odlučivanje u postupcima izvlaštenja. Sa naprijed navedenim suglasio se i Ured državne uprave u B.-p. županiji dopisom od 29. veljače 2016.g. u identičnoj pravnoj situaciji i sam tuženik G. S. B. dopisom od 01. ožujka 2016.g.

16. Ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da su predmetne nekretnine na temelju rješenja tadašnje Općine S. B. od 25. lipnja 1980. eksproprirane radi izgradnje Osnovne škole I. G.K. u S. B., no da tužiteljica nikada nije deposedirana i nikada nije izgrađena škola. Utvrđeno je i to da se tužiteljica preko prednika nalazi u posjedu predmetne nekretnine od 1965. kada je njen otac kupio to zemljište na kojem su izgradili kuću i nikada nisu izgubili pravo na posjed. Osim toga, sud je utvrdio da je tuženik u postupku pod brojem R1- 27/86 Općinskog suda u S. B. dana 6.9.2000. u postupku obnove zemljišnih knjiga upisan kao vlasnik te nekretnine. Tužitelji imaju pravo na zaštitu svog prava vlasništva na temelju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i Protokola uz tu Konvenciju ("Narodne novine", br: 6/99 – međunarodni ugovori). Naime, tužiteljica navodi da je u posjedu predmetne nekretnine od 1965. godine i da se do danas nalaze u posjedu i nitko ih nije pozivao da se isele.

17. Iz navoda tužiteljice proizlazi da se ista poziva na zaštitu Konvencijskog prava na mirno uživanje vlasništva. Prema odredbi čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Radi ocjene je li bilo povrijeđeno pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva ovaj sud je na temelju iznesenih činjenica tijekom prvostupanjskog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proveo test razmjernosti koji treba odgovoriti na tri pitanja:

- je li miješanje utemeljeno na zakonu,

- je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja,

- je miješanje bilo nužno u demokratskom društvu.

18. Negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je miješanje u pravo vlasništva tužitelja bilo protivno Konvenciji. U pogledu miješanja u pravo vlasništva tužitelja ovaj čin miješanja mora proizlaziti iz odredbe bilo kojeg propisa koji je sukladan s načelom vladavine prava, dostupan svima i čiji su učinci predvidivi za sve. S obzirom na to da je u ovom postupku utvrđeno da predmetne nekretnine koje su samo formalno eksproprirane, a da nikada tužiteljica nije deposedirana, niti je izgrađena škola u koju svrhu je trebala biti eksproprirana nekretnina, sud ocjenjuje da time što je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženika koji nikada nije niti ostvarivao vlasnička prava na toj nekretnini, niti ima valjani pravni temelj za to, povrijeđeno je pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva zajamčeno naprijed navedenim Protokolom br. 1. uz Konvenciju. Tuženik nikada nije ostvarivao svoja vlasnička prava, a jedno od njih je pravo posjeda, a osim toga treba naglasiti da je sam tuženik na rješenje o eksproprijaciji iz 1980. stavio potvrdu pravomoćnosti tek u rujnu 2000., za što nije bio ovlašten, pa i ova činjenica utječe na to da je nezakonitim postupanjem tužiteljima oduzeto pravo vlasništva nekretnina na temelju rješenja o eksproprijaciji koje ne sadrži potvrdu od ovlaštenog tijela. Time je miješanje u pravo vlasništva tužitelja u protivnosti s postizanjem legitimnog cilja i nije niti nužno u demokratskom društvu (Odluka Županijskog suda u Bjelovaru Gž-561/17-3 od 21.11.2019.).

19. Inzistiranje na tome da je u postupku eksproprijacije ili izvlaštenja trebalo tražiti ukidanje potvrde o pravomoćnosti pretjerani formalizam koji ne može ići na uštrb zaštite povrijeđenog prava zaštite vlasništva tužitelja.

20. Slijedom navedenog, sud je prihvatio zahtjev tužitelja usmjeren na zaštitu povrijeđenog prava na mirno uživanje vlasništva, te odlučio kao u točki I izreke presude.

21. Tužiteljev zahtjev za trpljenjem upisa u zemljišnim knjigama nije osnovan, jer se takav zahtjev podnosi uz stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, a ovdje se radi o utvrđenju prava vlasništva i ona osoba koja ishodi presudu radi utvrđenja prava vlasništva ovlaštena je to svoje pravo upisati u zemljišnim knjigama na temelju takve deklaratorne presude. Isto tako s obzirom da je sud usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva alternativni tužbeni zahtjev da se utvrdi nevaljala uknjižba kao i prigovor zastare u svezi navedenog sud je odbio kao neosnovan.

22. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II izreke.

23. Budući da je tužiteljica uspjela u ovom parničnom postupku, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19). Tuženi je osporavao osnov i visinu tužbenog zahtejva a tužiteljica je uspjela sa osnovom u cijelosti a sa visinom nije uspjela samo u neznatnom dijelu, zbog čega sud smatra da tuženik treba u cijelosti naknaditi troškove tužiteljici.

24. Troškovi tužiteljice iznose 26.062,50 kn, a odnose se na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.475,00 kn i presudu 1.475,00 kn, trošak sastava tužbe (Tbr.7.st.1. OT) u iznosu od 5.000,00 kn, trošak pribave povijesnog zk.izvatka (Tbr.32. OT) u iznosu od 250,00 kn, trošak pribave katastarskog plana (Tbr.32 OT) u iznosu od 250,00 kn, trošak sastava podneska od 25.9.2020. (Tbr.8.st.1. OT) u iznosu od 5.000,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 23.2.2022. (Tbr.9.st.2. OT) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak pribave povijesti promjena na katastarskoj čestici (Tbr.32 OT) u iznosu od 250,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 7.6.2022. (Tbr. 9.st.1. OT) u iznosu od 5.000,00 kn, trošak pdv-a 4.562,50 kn, materijalni trošak za pribavu povijesti promjena u iznosu od 300,00 kn (strana spisa 108).

25. Sud nije priznao tužitelju trošak sastava prijedloga za zabilježbu spora od 15.4.2020. iz razloga što isti prijedlog je tužiteljica mogla staviti u tužbi od 9.4.2020, trošak sastava podneska od 17.12.2021. iz razloga što je iste navode tužiteljica mogla iznijeti na raspravi 21.12.2021. Isto tako sud nije priznao tužiteljici trošak pristupa na ročište 21.12.2021. iz razloga što je rasprava odgođena zbog krivnje tužiteljice a trošak sastava podneska od 22.3.2022. je neosnovan iz razloga što isti podnesak nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

26. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Slavonski Brod, 19. srpnja 2022.

Sudac

Renata Marić-Ivanović

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

Dna:

1. Odvj. J. J., S. B.,

2. G. S. B., ..., S. B..