Posl. br. 9 P - 53/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, na temelju prijedloga sudske savjetnice Azre Budalice, u pravnoj stvari tužitelja T. H. d.o.o, OIB: ….., iz Z……, kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u odvjetničkom društvu B. & p., odvjetnica u Z., protiv tuženika M.1. M.2.j.d.o.o., OIB: ……, iz D, kojeg zastupaju punomoćnici V. M.1. i M.2. V.1. V.2., odvjetnici u D., radi stjecanja bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. H. te punomoćnika tuženika V. M., 19. srpnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku, M.1. M.2. j.d.o.o., D., OIB….., da isplati tužitelju, T. H. d.o.o., Z., OIB:….. iznos od kn 70.000,00 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi trošak ovog postupka, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.”

II. Nalaže se tužitelju tužitelja T. H. d.o.o, OIB: ….., iz Z……,, naknaditi tuženiku .1. M.2.j.d.o.o., OIB: ……, iz D,, troškove postupka u iznosu od 3.750,00 kuna (tritisućesedamstopedesetkuna)

/

497,71

eura

(četristodevedesetsedameuraisedamdesetjedancent)[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je tuženik od tužitelja elektronskim putem naručio isporuku električnog motornog vozila, i to Modela 3 S. R.1. P. .R.2.-W. D., a koju narudžbu je tužitelj prihvatio. Naveo je da je cijena predmetnog vozila iznosila 346.490,00 kuna. Nadalje, istaknuo je da je Fond raspisao natječaj za dodjelu poticaja za nabavu električnih motornih vozila, odnosno Javni poziv (dalje u tekstu: Javni poziv) i da je tužitelj za tuženika i svoje druge kupce podnio prijavu za dodjelu poticaja na natječaj Fonda. Naveo je da tuženiku traženi poticaj nije dodijeljen, jer da je omaškom djelatnika tužitelja za njega bila podnesena nepotpuna prijava, odnosno da je prilikom učitavanja tuženikovih dokumenata u aplikaciju Fonda došlo do greške i Fondu nisu upućeni svi dokumenti koje je za tuženika trebalo poslati. Istaknuo je da je tuženik tužitelju prigovorio tvrdeći da mu je tužitelj nanio štetu i pozivao ga na naknadu štete isplatom odštete u visini izgubljenog iznosa poticaja ili umanjenjem cijene vozila za isti iznos te da je tužitelj potom ukupnu cijenu za naručeno vozilo umanjio za iznos poticaja koji tužitelju nije dodijeljen odnosno za iznos od 70.000,00 kuna. Naveo je da su stranke o prethodno navedenom sklopile sporazum, kojim je tužitelj tuženiku u dobroj vjeri umanjio ukupnu cijenu vozila za iznos od 70.000,00 kuna, odnosno za iznos izgubljenog poticaja. Nadalje, naveo je da je naknadnom provjerom utvrdio da je Fond tuženiku naknadno odobrio traženi poticaj u iznosu od 70.000,00 kuna, a da je do tog naknadnog odobrenja poticaja došlo po žalbi tužitelja. S obzirom na prethodno navedeno, tužitelj je naveo da u trenutku kad je tuženik konačno ostvario pravo na poticaj u iznosu od 70.000,00 kuna od Fonda, da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove, budući da je tuženiku kupoprodajna cijena vozila bila umanjena za iznos od 70.000,00 kuna, pa predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 70.000,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da mu naknadi trošak parničnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su točni navodi tužitelja da je tuženik naručio isporuku predmetnog vozila i da je greškom tužitelja od strane Fonda odbijen zahtjev za poticajna sredstva u iznosu od 70.000,00 kuna. Također, naveo je da je točno da je tuženik zaključio ugovor s tužiteljem u kojem ugovoru je umanjena cijena predmetnog vozila za 70.000,00 kuna i da je točno da je Fond naknadno odobrio i isplatio poticajna sredstva u iznosu od 70.000,00 kuna. Istaknuo je da je netočno da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove jer da se tužitelj tijekom cjelokupnog postupka naručivanja vozila i realizacije kupnje neprofesionalno ponašao prema tuženiku i da je uslijed takvih poremećenih poslovnih odnosa, tužitelj kao gestu dobre volje tuženiku, kao cijenjenom T. kupcu, pružio odbitak u iznosu od 70.000,00 kuna i to samo na temelju dobre volje, bez priznavanja odgovornosti, prekršaja ili prihvaćanja bilo kakvih činjenica. Nadalje, naveo je da u trenutku zaključenja sporazuma tužitelju bilo poznato da je još uvijek u mogućnosti podnijeti žalbu na odluku Fonda i da je ipak odobrio popust tuženiku, bez ikakvih uvjeta vezanih za povrat naznačenog iznosa. Istaknuo je da u konkretnoj situaciji postoje dva pravna odnosa i to: pravni odnos između tužitelja i tuženika koji je definiran sporazumom o smanjenju kupoprodajne cijene i ugovorom o kupoprodaji vozila te pravni odnos između tuženika i Fonda temeljem kojeg je tuženik stekao poticajna sredstva od 70.000,00 kuna. Slijedom svega navedenog predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu i to: Ugovor o narudžbi motornog vozila (list spisa 5 – 9), obavijest Fonda, KLASA: 310-34/21-18/496, URBROJ: 563-02-2/184-21-2 od 14. rujna 2021. (list spisa 10 – 11), e – mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list spisa 12 – 17), račun broj MIV40390026 od 27. rujna 2021. (list spisa 18), sporazum od 27. rujna 2021. (list spisa 19 – 21), e – mail korespondenciju između tužitelja i Fonda (list spisa 22 – 26), e – mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list spisa 28 – 30) sa računom broj MI40390094 od 09. prosinca 2021. (list spisa 27), odvjetnički dopis od 4. travnja 2022. (list spisa 31 – 34), odgovor na odvjetnički dopis od 7. travnja 2022. (list spisa 35 – 36 i 46 – 47) te je saslušao zastupnika po zakonu tuženika M.1. M.2. (list spisa 58 – 60).

Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka B. S., na okolnost sklapanja sporazuma od 27. rujna 2021., jer među strankama nije sporno da su sklopile sporazum od 27. rujna 2021. te jer su odredbe prethodno navedenog sporazuma jasne i precizne. Slijedom toga, sud nije saslušao svjedoka B. S. jer smatra da je činjenično stanje o kojemu ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u potpunosti i istinito utvrđeno i jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tuženik od tužitelja naručio isporuku predmetnog električnog motornog vozila i da greškom tužitelja po prijavi na natječaj za dodjelom poticaja, poticaj za nabavu električnih motornih vozila tuženiku nije dodijeljen. Također, među strankama nije sporno da su sklopile sporazum kojim je tuženiku umanjena ukupna kupoprodajna cijena za predmetno vozilo za iznos od 70.000,00 kuna te da je Fond naknadno odobrio i isplatio poticajna sredstva tuženiku u iznosu od 70.000,00 kuna.

6. Među strankama je sporno je li na strani tuženika, u trenutku kad je ostvario pravo na poticaj od Fonda u iznosu od 70.000,00 kuna došlo do stjecanja bez osnove.

7.1. Uvidom u Ugovor o narudžbi motornog vozila (list spisa 5 – 9) sud je utvrdio da je tuženik kao kupac od tužitelja kao prodavatelja naručio motorno vozilo Modela 3 S. R.1. P. .R.2.-W. D. u iznosu od 346.490,00 kuna.

7.2. Iz obavijesti Fonda, KLASA: 310-34/21-18/496, URBROJ: 563-02-2/184-21-2 od 14. rujna 2021. (list spisa 10 – 11), proizlazi da je Fond obavijestio tuženika da dokumentacija za „Javni poziv (EnU-4/21)“, konkretno Izjava prijavitelja (Prilog 2 Poziva) nije dostavljena, već je učitana kao pogrešan dokument te da Izjava prijavitelja da ne podliježe kriterijima neprihvatljivosti (Prilog 4 Poziva) nije dostavljen kao cjeloviti dokument, pa da slijedom toga nije dostavljen Fondu potpun i prihvatljiv zahtjev i da tuženik nije stekao uvjete za donošenje odluke Fonda o sufinanciranju vozila.

7.3. Uvidom u e – mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list spisa 12 – 17) sud je utvrdio da se tužitelj obratio tuženiku 8. rujna 2021. i obavijestio ga da je osigurao vozilo za isporuku i da je potrebno izvršiti ukupnu uplatu vozila, kako bi mogao isporučiti vozilo. Također, iz prethodno navedene e – mail korespondencije proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženika da nema potpuni uvid u postupak realizacije Ugovora od strane Fonda i da nema informaciju o statusu odobrenja. Nadalje, uvidom u e – mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list spisa 12 – 17) sud je utvrdio da se tuženik obratio tužitelju 9. rujna 2021. i obavijestio ga da je njegova odluka o preuzimanju i kupnji predmetnog vozila nepromijenjena i da planira preuzeti vozilo. Također, iz prethodno navedene e – mail korespondencije proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja da ima neslužbenu informaciju da je njegova prijava odbijena jer tužitelj nije dostavio potrebnu dokumentaciju i da je tužitelj kao prodajno mjesto mogao podnijeti prijavu, a potom imati uvid u status obrade prijave. Osim toga iz prethodno navedene e – mail korespondencije proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja da ukoliko službeno rješenje Fonda bude odbijajuće, da je to isključivo odgovornost tužitelja i da je on od početka suradnje sve svoje obveze izvršavao na vrijeme, dostavio svu potrebnu dokumentaciju i informacije i da mu se nitko nije ispričao, niti predložio način na koji će mu nadoknaditi štetu koja mu je nanesena. Nadalje, uvidom u e – mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list spisa 12 – 17) sud je utvrdio da se tuženik putem odvjetnika 24. rujna 2021. obratio tužitelju u kojem ga je obavijestio da je tuženik zaprimio obavijest Fonda kojom se obavještava da se nisu stekli uvjeti za donošenje odluke Fonda i da je razlog takve odluke nedostavljanje potpune dokumentacije, da je tužitelj odgovoran zbog prethodno navedenog propusta i da predlaže da tuženiku umanji cijenu vozila za iznos naknade štete ili da mu isplati iznos naknade štete.

7.4. Uvidom u račun broj MIV40390026 od 27. rujna 2021. (list spisa 18), sud je utvrdio da je tužitelj izdao račun tuženiku na iznos od ukupno 266.490,00 kuna, odnosno da je cijena od 346.490,00 kuna umanjena za 70.000,00 kuna i za razliku plaćanja u iznosu od 10.000,00 kuna.

7.5. Iz sporazuma od 27. rujna 2021. (list spisa 19 – 21), proizlazi da su tužitelj i tuženik potpisali i pečatom ovjerili prethodno navedeni sporazum 27. rujna 2021. i da je tužitelj, kao gestu dobre volje tuženiku, kao cijenjenom T. kupcu, pristao pružiti odbitak za predmetno vozilo u iznosu od 70.000,00 kuna te da se tužitelj s tom odredbom slaže samo na temelju dobre volje, bez priznanja odgovornosti, prekršaja ili prihvaćanja bilo kakvih činjenica te da se neće smatrati dokazom tužiteljeve odgovornosti u pogledu bilo kojeg potraživanja. Također, iz prethodno navedenog sporazuma proizlazi, između ostalog, da tuženik potpisom sporazuma pristaje na potpuno oslobađanje i otpuštanje T. i svih njenih prošlih, sadašnjih i budućih subjekata, povezanih osoba i sve osobe ili subjekte koji djeluju u njihovo ime i svih potraživanja, pritužbi, zahtjeva, štete, odgovornosti, radnje i uzroka radnji svake vrste, poznate ili nepoznate, sumnjive ili nesumnjive, proizlašle iz ili na bilo koji način povezane s uskraćivanjem poticaja u iznosu od 70.000,00 kuna.

7.6. Uvidom u e – mail korespondenciju između tužitelja i Fonda (list spisa 22 – 26) sud je utvrdio da se tužitelj 23. rujna 2021. obratio Fondu vezano za odbijeni zahtjev tuženika za sufinanciranje energetskih učinkovitih vozila i da je zamolio Fond da ponovno razmotre slučaj jer da je tuženik tužitelju dostavio svu ispravnu dokumentaciju na vrijeme i da kasnijim pregledom interne dokumentacije nisu primijetili grešku krivog unosa, da tužitelj nije znao da je nešto krivo unio, te da slijedom toga moli Fond da razmotri dokumentaciju i omogući tuženiku da ipak ostvari mogućnost sufinanciranja. Nadalje, uvidom u prethodno navedenu e-mail korespondenciju sud je utvrdio da je Fond 7. prosinca 2021. obavijestio tužitelja da je s tuženikom sklopljen Ugovor o kupovini energetski učinkovitih vozila.

7.7. Iz e – mail korespondencije između tužitelja i tuženika (list spisa 28 – 30) proizlazi da se tužitelj obratio tuženiku 13. prosinca 2021. te ga obavijestio da je uvidom u službenu aplikaciju Fonda potvrđeno da je žalba odobrena i da će mu Fond izvršiti uplatu sredstava, a s obzirom da je od strane tužitelja zaprimio umanjenje cijene u tom iznosu da tužitelj zahtijeva uplatu navedenih sredstava. Također, iz prethodno navedene e –mail korespondencije proizlazi da se tužitelj 20. siječnja 2022. obratio tuženiku jer nije zaprimio uplatu od 70.000,00 kuna i da ponovno prilaže račun. Osim toga, iz prethodno navedene e-mail korespondencije proizlazi da se tuženik obratio tužitelju 27. siječnja 2022. i da je neugodno iznenađen zahtjevom tužitelja, s obzirom da je poslovanje zaključeno 27. rujna 2021. kada je isplatio cjelokupni iznos za predmetno vozilo temeljem izdanog računa. Uvidom u račun broj MI40390094 od 09. prosinca 2021. (list spisa 27), sud je utvrdio da je tužitelj izdao račun tuženiku na iznos od 70.000,00 kuna.

7.8. Iz odvjetničkog dopisa od 4. travnja 2022. (list spisa 31 – 34), proizlazi da se tužitelj obratio tuženiku 4. travnja 2022. i pozvao ga da uplati iznos od 70.000,00 kuna na račun tužitelja, jer da je došlo do neosnovanog stjecanja novčanog iznosa u korist tuženika. Nadalje, iz odgovora na odvjetnički dopis od 7. travnja 2022. (list spisa 35 – 36 i 46 – 47) proizlazi da tuženik smatra da nije došlo do neosnovanog stjecanja u iznosu od 70.000,00 kuna.

Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave s tim da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima i odredbama zakona.

7.9. Sud je saslušao zastupnika po zakonu tuženika M.1. M.2. (list spisa 58 – 60), koji je naveo da je Fond u lipnju 2021. objavio Javni poziv i da se u tom pozivu nalazilo vozilo koje je on htio kupiti, pa da je odmah uplatio kaparu. Naveo je da ga je kontaktirao B. S. djelatnik tužitelja, koje dokumente za prethodno navedeni poziv treba priložiti i da je on sve potrebne dokumente poslao B. S., te da potrebne dokumente tužitelj šalje Fondu. Nadalje, naveo je da ga je nakon nekoliko dana kontaktirao B. S. i da mu je rekao da ga je uspješno prijavio i da uplati 5.000,00 kuna kao sredstva osiguranja, a da je on to i učinio. Istaknuo je da je on početkom rujna kontaktirao Fond, prema uputi B. S., i da su mu u Fondu rekli da će njegov zahtjev biti odbijen jer nije priložena sva potrebna dokumentacija te da je on zatim ponovno provjerio dokumentaciju koju je poslao B. S. i da je prilikom provjere vidio da je on poslao svu potrebnu dokumentaciju B. S. Nadalje, naveo je da je nakon toga kontaktirao B. S. i da ga je pitao gdje je nastao problem, a da mu je B. S. opetovano odgovarao da on ne zna i da mu odmah mora reći jeli on vozilo kupuje ili odustaje od kupnje vozila. Istaknuo je da je tužitelj ustrajao u odgovoru prema njemu da on ne zna što se tu točno dogodilo i da je čak forsirao da odustane od kupnje vozila, iako je na službenim internetskim stranicama tužitelja vidio da je isto vozilo istih specifikacija stavljeno u slobodnu prodaju. Nadalje, naveo je da ga je kontaktirao T. M., zaposlenik tužitelja, koji mu je rekao da mu tužitelj nije spreman izaći u susret i da mora kupiti auto po punoj cijeni, pa da je on potpisao ugovor o leasingu na punu cijenu, ali kad je s ugovorom o leasingu pošao do sjedišta tužitelja u Z. gdje se susreo sa T. M. isti mu je rekao da mu kao cijenjenom kupcu tužitelj želi dati popust. Istaknuo je da mu je tužitelj odmah na računu obračunao popust u iznosu od 70.000,00 kuna te da je imao za platiti tada 276.490,00 kuna. Kada mu je sud predočio račun na listu spisa 18 naveo je da se stavka koja se odnosi na razliku plaćanja u ukupnom iznosu od 10.000,00 kuna odnosi na 5.000,00 za sredstva osiguranja i 5.000,00 kuna za narudžbu automobila odnosno kapara. Nadalje, naveo je da mu je tužitelj, kad je došao preuzeti auto, dao da pročita sporazum od 27. rujna 2021. u kojem se navodi da mu tužitelj kao gestu dobre volje daje predmetni popust u iznosu od 70.000,00 kuna i da se on slaže da neće imati bilo kakva potraživanja prema tužitelju odnosno da neće pokretati bilo kakve postupke protiv tužitelja i izlaziti u javnost i da se on sporazuma u cijelosti pridržavao. Istaknuo je da ga je otprilike nakon dva mjeseca nakon što je preuzeo vozilo i isplatio ukupnu cijenu kontaktirao T. M. i rekao da je vidio da je od Fonda dobio 70.000,00 kuna i da zahtjeva da vrati tužitelju 70.000,00 kuna koje mu je tužitelj dao kao gestu dobre volje, njemu kao njihovom cijenjenom kupcu. Pojasnio je da je on od Fonda dobio 70.000,00 kuna jer je naknadno, nakon što je preuzeo vozilo i isplatio ga, osobno napisao žalbu Fondu u kojoj je naveo da ima sve uvjete za sufinanciranje energetski učinkovitih vozila i da na to što mu dokumentacija nije bila u potpunosti priložena predmetnom Javnom pozivu nije mogao utjecati jer je sukladno uvjetima Javnog poziva samo prodavatelj mogao poslati prijavu za svoje kupce. Naveo je da tužitelju nije vratio 70.000,00 kuna i da mu je tužitelj napravio ogroman stres, da mu se u niti jednom trenutku nije ispričao, niti mu objasnio zbog čega nije poslao svu potrebnu dokumentaciju iako je on tužitelju poslao svu svoju potrebnu dokumentaciju, a da su mu iz Fonda rekli da je tužitelj imao još 8 dana da dopuni dokumentaciju, a što je tužitelj propustio učiniti. Nadalje, kada mu je sud predočio e-mail od 9. rujna 2021. i 24. rujna 2021. na listu spisa 12 – 17 naveo je da je tužitelj rekao da to nije naknada štete već gesta dobre volje kao što je u sporazumu od 27. rujna 2021. i navedeno.

Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da je njegov zahtjev za sufinanciranje energetski učinkovitih vozila, temeljem Javnog poziva, na koji ga je prijavio tužitelj, odbijen i to iz razloga jer tužitelj nije dostavu svu potrebnu dokumentaciju Fondu. Nadalje, iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da je on potpisao ugovor o leasingu na punu punu cijenu predmetnog vozila, ali kad je sa ugovorom o leasingu došao u sjedište tužitelja u Z., da mu je tužitelj, kao cijenjenom kupcu, na računu odmah obračunao popust od 70.000,00 kuna i da je na računu još bila i stavka razlika plaćanja u ukupnom iznosu od 10.000,00 kuna, a koja se odnosi na 5.000,00 za sredstva osiguranja i 5.000,00 kuna za kaparu predmetnog vozila, koji iznos je uplatio tužitelju. Također, iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da mu je tužitelj dao da pročita sporazum od 27. rujna 2021. u kojem se navodi da mu tužitelj kao gestu dobre volje daje predmetni popust u iznosu od 70.000,00 kuna i da se on slaže da neće imati bilo kakva potraživanja prema tužitelju odnosno da neće pokretati bilo kakve postupke protiv tužitelja i izlaziti u javnost i da se on sporazuma u cijelosti pridržavao. Također, iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da ga je otprilike nakon dva mjeseca nakon što je preuzeo vozilo i isplatio ukupnu cijenu kontaktirao tužitelj da zahtijeva da vrati tužitelju 70.000,00 kuna, iz razloga što je od Fonda dobio 70.000,00 kuna. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da je od Fonda dobio 70.000,00 kuna jer je osobno napisao žalbu Fondu u kojoj je naveo da na to što mu dokumentacija nije bila u potpunosti priložena predmetnom javnom pozivu nije mogao utjecati jer je sukladno uvjetima javnog poziva samo prodavatelj mogao poslati prijavu za svoje kupce te da tužitelju nije vratio 70.000,00 kuna, da mu je tužitelj napravio ogroman stres i da mu se u niti jednom trenutku nije ispričao.

Sud je prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tuženika koji je vrlo iscrpan, uvjerljiv, logičan. Također, sud je prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tuženika jer je potkrijepljen ispravama u spisu.

7.10. Sud zastupnika po zakonu tužitelja nije saslušao jer zastupniku po zakonu tužitelja nisu poznate sporne činjenice. Člankom 265. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da ako se uvjerio da stranci odnosno osobi koja se ima saslušati za stranku nisu poznate sporne činjenice, ili ako saslušanje te stranke nije moguće, sud može odlučiti da se sasluša samo druga stranka.

S obzirom na prethodno navedeno, sukladno članku 265. stavku 1. ZPP, sud je odlučio da se sasluša samo zastupnik po zakonu tuženika.

8. Iz tako izvedenih dokaza, u postupku nije utvrđeno da je tuženik dužan tužitelju iznos od 70.000,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, budući da je tužitelj, temeljem sporazuma od 27. rujna 2021., kao gestu dobre volje, pružio odbitak tuženiku za predmetno vozilo, u iznosu od 70.000,00 kuna bez ikakvih uvjeta vezanih za povrat naznačenog iznosa.

9. Člankom 1111. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO) propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

Člankom 1112. stavkom 1. ZOO propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

Naime, u smislu citiranih zakonskih odredaba obveza vraćanja primljenog nastaje kada prijelaz u imovinu stjecatelja nema valjanu pravnu osnovu, odnosno, kad se nešto primi na osnovi koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U ovom slučaju, tužitelj je tuženiku umanjio predmetni račun za iznos od 70.000,00 kuna, kao gestu dobre volje, a što je i tužitelj tijekom postupka sam naveo te navedeno proizlazi i iz sporazuma od 27. rujna 2021. U takvoj situaciji, na strani tuženika nije došlo do stjecanja bez pravne osnove, pa nema ni za tuženika obveze vraćanja iznosa od 70.000,00 kuna, u smislu članka 1111. stavka 1. ZOO.

Nadalje, sud je u postupku utvrdio da se tužitelj 23. rujna 2021. obratio Fondu (e – mail korespondencija između tužitelja i Fonda za (list spisa 22 – 26)) vezano za odbijeni zahtjev tuženika za sufinanciranje energetskih učinkovitih vozila i da je zamolio Fond da ponovno razmotre slučaj i omoguće tuženiku da ipak ostvari mogućnost sufinanciranja. Također, sud je u postupku utvrdio da su tužitelj i tuženik potpisali i ovjerili sporazum 27. rujna 2021. kojim je tužitelj tuženiku, kao gestu dobre volje, umanjio račun broj MIV40390026 od 27. rujna 2021. (list spisa 18) na iznos od ukupno 266.490,00 kuna, odnosno da je cijena od 346.490,00 kuna, između ostalog, umanjena za 70.000,00 kuna. Stoga, tužitelj je znao, kad je potpisivao sporazum i izdavao račun 27. rujna 2021., da još uvijek postoji mogućnost da tuženik ostvari mogućnost sufinanciranja putem Fonda, odnosno u tom trenutku je znao da nije dužan umanjiti predmetni račun, pa nema pravo zahtijevati vraćanje, sukladno čl. 1112. st. 1. ZOO. Osim toga, tijekom postupka tužitelj ničim nije dokazao da je zadržao pravo zahtijevati povrat isplaćenog.

Slijedom toga, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, pa je isti valjalo odbiti, te odlučiti kao u točki I. izreke.

10. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tuženiku priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i to samo one troškove koje je tuženik zahtijevao.

Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, dalje u tekstu: ZSP) i Tarife o nagradama i naknadi 107/2015 dalje u odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014,

tekstu: OT), sve na temelju čl. 155. st. 2. ZPP-a.

Zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka je osnovan za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (100 bodova x 10,00 kuna) sukladno Tbr. 8 toč. 1, za zastupanje na ročištu 07. lipnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (100 bodova x 10,00 kuna) i za zastupanje na ročištu 08. srpnja 2022. u iznosu 1.000,00 kuna (100 bodova x 10,00 kuna), sve sukladno Tbr. 9. toč. 1., a što ukupno iznosi 3.000,00 kuna (tritisućekuna).

Tuženiku je sukladno Tbr. 42 OT trebalo priznati i trošak PDV-a od 25% na iznos od 3.000,00 kuna, a koji iznosi 750,00 kuna (sedamstopedesetkuna). Dakle, trošak parničnog postupka je priznat u ukupnom iznosu od 3.750,00 kuna (tritisućesedamstopedesetkuna).

Sud je tuženiku nije priznao trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer sukladno članku 4. stavku 1. toč. 2 ZSP obveza plaćanja pristojbe, ako ZSP nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan nadoknaditi tuženiku iznos od 3.750,00 kuna (tritisućesedamstopedesetkuna)

/

497,71

eura

(četristodevedesetsedameuraisedamdesetjedancent)[2] .

11. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Dubrovniku, 19. srpnja 2022. godine

Sutkinja

Anka Muhoberac

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica

Azra Budalica.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Prema odredbi članka 348. stavka 4. ZPP-a rokovi za žalbu protiv presude donesene u prvom stupnju ne teku od 1. do 15. kolovoza.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika.