REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2267/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Damir Barišić i Vedran Barišić, odvjetnici u Koprivnici, protiv tuženika Pevec d.d. OIB 73660371074, Sesvete, Savska cesta 84, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida radnog odnosa i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1431/2018-2 od 30. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-45/17-25 od 20. kolovoza 2018., u sjednici održanoj 19. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu od 30. studenog 2016. kojim je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu od 12. listopada 2016. koji ugovor je sklopljen na određeno vrijeme radi obavljanja poslova savjetnika predsjednika uprave (toč. I.), sudski je raskinut ugovor o radu na određeno vrijeme s danom 3. travnja 2017. (toč. II.). Naloženo je tuženiku po osnovi naknade štete isplatiti tužitelju 361.740,00 kn (toč. III.). Odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u preostalom dijelu od 217.044,00 kn (toč. IV.). Naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 22.617,19 kn (toč. V.).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i presuđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-45/17-25 od 20. kolovoza 2018., pod točkama I. i II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju po osnovi naknade štete 180.870,00 kn i pod točkom V. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u svoti od 11.308,595 kn.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 45/17-25 od 20. kolovoza 2018., pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju po osnovi naknade štete daljnjih 180.870,00 kn te pod točkom V. u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u daljnjoj svoti od 11. 308,595 kn i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu tuženik po osnovi naknade štete isplati daljnjih 180.870,00 kn.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u daljnjoj svoti od 11.308,595 kn

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu."

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev podredno da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. ZPP ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.2. Prvostupanjska presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama kao i ocjeni izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP, a drugostupanjska presuda kojom se ocjena dokaza izvedena pred prvostupanjskim sudom ocjenjuje pravilnom ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga su neosnovani navodi revidenta da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP.

7.3. Revident ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP. Međutim, drugostupanjski sud je u pobijanoj presudi ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

7.4. U dijelu revizijskih navoda kojima tuženik u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava utvrđeno činjenično stanje i preocjenjuje utvrđeno činjenično stanje treba reći da sukladno čl. 385. st. 1. ZPP u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno preispitivati činjenična utvrđenja i ovaj sud takve revizijske navode ne može uzeti u obzir.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i zahtjev za naknadu štete.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj bio stečajni upravitelj prednika tuženika,

- da je tužitelj 19. rujna 2012. imenovan predsjednikom uprave tuženika,

- da je između tuženika i tužitelja kao predsjednika uprave bio na snazi ugovor o vođenju poslova društva i pravima i obvezama direktora društva koji je prestao važiti odlukom novog nadzornog odbora o opozivu tužitelja kao predsjednika uprave,

- da su tužitelj i tuženik 12. listopada 2016. sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme kojim je određeno da će tužitelj obavljati poslove pomoćnika uprave i utvrđeni su uvjeti pod kojima se imaju obavljati poslovi pomoćnika predsjednika uprave te ovlasti, djelokrug, obveze, odgovornost i prava pomoćnika predsjednika uprave, ugovoreno je da tužitelj pomaže i savjetuje predsjednika uprave, ugovoreno je da pomoćnik predsjednika uprave ima obvezu davati savjete i odgovarati na upite predsjednika uprave,

- da je direktor tuženika, 30. studenoga 2016., donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da tužitelj nije dao predsjedniku uprave tražene informacije, čija je svrha zaštita prava i interesa tuženika i saniranje mogućih štetnih posljedica za tuženika, odnosno da je tužitelj time što nije dao predsjedniku uprave tražene informacije odbio izvršiti svoje radne zadataka, da je tužitelj povrijedio obvezu čuvanja poslovne tajne i tako da je značajno ugrozio gospodarske interese tuženika,

- da su kod tuženika djelovale podružnice Sindikata radnika, Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala i Sindikata trgovine,

- da se tuženik prilikom otkazivanja nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom.

10. Nižestupanjski su sudovi uz utvrđenje da je tužitelj dao tuženiku sve informacije kojima je raspolagao, a koji se odnose na slučajeve iz vremena dok je tužitelj bio predsjednik uprave, da je tužitelj na sve upite odgovorio sukladno poslovnoj dokumentaciji koju je predao novom predsjedniku uprave prilikom primopredaje dužnosti, da tužitelj nije uskratio dati tražene informacije već da predsjednik uprave nije bio zadovoljan dobivenim informacijama slijedom čega su nižestupanjski sudovi zaključili da tuženik nije dokazao da bi tužitelj počinio težu povredu radne obveze odnosno tuženik nije dokazao postojanje opravdanoga razloga za izvanredni otkaz.

10.2. Stoga su nižestupanjski sudovi sukladno čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) kojim je određeno da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, obzirom da tuženik nije dokazao da je tuženik uskraćivao informacije, odnosno nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi postojanje opravdanog razloga za otkaz, ocijenili da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu.

10.3. Nižestupanjski sudovi su utvrdili i da, iako su kod tuženika djelovale podružnice tri sindikata i to Sindikata radnika, Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala i Sindikata trgovine da se tuženik prilikom otkazivanja nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom bilo kojeg od ta tri sindikata, stoga su ocijenili da je odluka o otkazu ništetna sukladno čl. 150. st. 12. ZR.

10.4. Prvostupanjski je sud, na zahtjev tužitelja kojem nije bilo prihvatljivo nastaviti raditi kod tuženika, odredio 4. travnja 2017. kao dan prestanka radnog odnosa te dosudio tužitelju naknadu štete u visini pet bruto plaća. Drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 125. ZR te je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je dosuđena naknada štete zaključivši da tužitelju pripada naknada štete u iznosu od četiri ugovorene mjesečne bruto plaće.

10.5. Slijedom iznesenog u postupku koji je prethodio reviziji ocijenjeno je da je neosnovana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, određen je 4. travnja 2017. kao dan prestanka radnog odnosa i dosuđena je tužitelju naknada štete od 180.870,00 kn.

11. Revident ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu iz čl. 116. ZR jer da je opravdan izvanredni otkaz ugovora o radu obzirom da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa i nije komunicirao s predsjednikom uprave. Također revident smatra i da su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 153. st. 4. ZR prema kojoj ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz čl. 153. st. 3. ZR, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni obavijestiti pisano poslodavca. Budući da sindikati sporazum nisu postigli niti su izabrali ili obavijestiti poslodavca o sindikalnom povjereniku, revident smatra da u tom slučaju poslodavca pri donošenju odluka ne obvezuju odredbe ZR o savjetovanju, obavještavanju i suodlučivanju.

11.2. Neosnovani su navodi revidenta o pogrešnoj primjeni čl. 116. st. 1. ZR. Naime revident osporavajući primjenu materijalnog prava daje svoju ocjenu dokaza i osporava činjenično stanje. Obzirom da su sudovi u postupku koji je prethodio reviziju utvrdili da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, a ovaj sud je ocijenio da nije došlo do bitne povrede odredbe čl. 8. ZPP, navodi revidenta da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo su zapravo osporavanje činjeničnih utvrđenja što ne može biti predmet revizijskog razmatranja sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

12. Neosnovano su i navodi revidenta da nije bio obvezan savjetovati se o otkazu sa sindikalnim povjerenikom. Naime poslodavac se morao, ovdje i mogao prilikom otkazivanja savjetovati sa sindikalnim povjerenikom bilo kojeg od tri sindikata koja su djelovala kod poslodavca, odnosno tuženika (Sindikat radnika, Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala i Sindikat trgovine).

12.2. Prema pravnom shvaćanju ovog suda odlučno je li se poslodavac savjetovao sa sindikalnim povjerenikom bilo kojeg od sindikata koji djeluju u sklopu tuženika kao poslodavca pri čemu nije odlučno o kojem se sindikatu radi. Stoga kako se tuženik nije savjetovao niti s jednim sindikatom koji djeluje kod tuženika iako je to bio obvezan učiniti prije otkazivanja ugovora o radu to čini otkaz ugovora o radu nezakonitim (odluka poslovni broj Revr-718/12 od 17. listopada 2012. i dr.).

13. Slijedom navedenog nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo i revizijski prigovor u tom smislu nije osnovan.

14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

15. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

16. Revident je osporio i odluku o troškovima postupka.

17. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st.

1. ZPP.

18. Stoga je valjalo reviziju tuženika protiv odluke o troškovima parničnog postupka odbaciti kao nedopuštenu i na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. i čl. 400. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić