REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 402/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Igora Periše člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Buljan, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ĐI iz [adresa], vlasnika obrta "[obrt]", kojeg zastupa punomoćnik Dino Lučevu, odvjetnik u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1044/2015.-2 od 10. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P.283/12 od 12. studenog 2014., u sjednici dana 19. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1044/2015.-2 OD 10. siječnja 2018. u dijelu toč. 1. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P.283/12 od 12. studenog 2014 u toč. II. izreke, se odbija kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1044/2015.-2 od 10. siječnja 2018. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Delnicama presudom poslovni broj P.283/12 od 12. studenog 2014. naložio je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 201.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. svibnja 2009. do isplate, te iznos od 25.917,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos izgubljene zarade kako je to specificirano u toj točki izreke od dospijeća do isplate (toč. I. izreke). Presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 235.526,55 kn (toč. II. izreke).
1.1.Odlukom o parničnim troškovima nalaženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 67.954,62 kn (toč. III. izreke).
2. Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž-1044/2015.-2 od 10. siječnja 2018. odbio je žalbu tuženika protiv prvostupanjske presude u toč. I. izreke i žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude u toč. II. izreke i potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti.
3. Tako je suđeno u sporu radi naknade štete zbog teške tjelesne ozljede koju je tužitelj pretrpio kao zaposlenik tuženika dana 13. svibnja 2003. kao KV sjekač, dok je rušio stablo bukve.
4. Protiv drugostupanjske presude u dijelu toč. 1. izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. izreke (odbijajući dio) i protiv odluke o troškovima parničnog postupka tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl.382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju parnične troškove.
5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
6. Revizija je neosnovana, u odnosu na glavnu stvar, a nedopuštena u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.
7. Postupajući po odredbi čl. 392.a. st. 1. ZPP, presuda je ispitana u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Presuda je donesena u sporu radi naknade štete zbog teške tjelesne ozljede pretrpljene na radu. Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredaba čl. 173. i 177. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – u nastavku teksta: ZOO) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15.), u vezi s čl. 12., 15. i 20. Pravilnikom o zaštiti na radu u šumarstvu (Narodne novine broj 172/86, dalje: Pravilnik).
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- tužitelj je pretrpio teške tjelesne ozljede na radnom mjestu prilikom obaranja stabla u šumi 13. svibnja 2003., a u vrijeme štetnog događaja tužitelj je bio zaposlen kod tuženika u obrtu [obrt],
- do trenutka ozljede tužitelj je tog dana radio na radnom mjestu šumskog radnika – sjekača dva sata,
- prilikom obaranja stabla bukve zbog isprepletenosti krošnji sa okolnim stablima došlo je do puknuća stabla javora te je grana tog stabla pala na tužitelja i teško ga ozlijedila,
- nije bilo neposrednih očevidaca samog štetnog događaja, a radom je neposredno rukovodio tuženik kao vlasnik obrta,
- u svezi štetnog događaja sačinjena je prijava o ozljedi na radu te zapisnik Državnog inspektorata RH o obavljenom inspekcijskom nadzoru,
- tužitelj je u štetnom događaju zadobio udarac u vrat s traumatskom diskalnom hernijom, tešku ozljedu živčanog spleta lijeve ruke sa kljenuti lijeve ruke što su teške tjelesne ozljede, hospitaliziran je u Općoj bolnici Ogulin gdje je boravio do 11. lipnja 2003., a potom na Klinici za neurokirurgiju KB Sestre milosrdnice Zagreb gdje je podvrgnut operativnom zahvatu hernije diska 14. srpnja 2003.,
- u rujnu 2003. na Klinici za traumatologiju KBC Zagreb izvršena mu je osteosinteza i resekcija ključne kosti nakon pokušaja rekonstrukcije ozljede pleksus brahijalisa, a tužitelj je obavio fizikalnu terapiju u Lječilištu Topusko od 20. kolovoza do 10. rujna 2003. nakon čega je 12. prosinca 2003. izvršen operativni zahvat uklanjanja osteosintetskog materijala u Općoj bolnici Ogulin,
- unatoč poduzetom liječenju tužitelj uopće ne može koristiti lijevu ruku ni u jednoj životnoj aktivnosti, da ima smanjenu pokretljivost ramena te redukciju kretnji u vratu te je nesposoban za fizički rad, a njegova životna aktivnost je smanjena za 70%, hipotrofična lijeva ruka i prisutni ožiljci predstavljaju naruženost teškog stupnja, tužitelj je trpio strah jakog intenziteta 12 dana, srednjeg intenziteta 4 tjedna i lakog intenziteta 4 mjeseca, da je trpio bolove jakog intenziteta 14 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i lakog 90 dana, da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć mjesec dana oko 4 sata dnevno, a potom 1 sat dnevno, dok mu je pojačana ishrana bila potrebna u razdoblju od oko 3 mjeseca.
10 Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da su i tužitelj i tuženik odgovorni za nastanak štetnog događaja, pri čemu tuženik odgovara sukladno odredbi članka 173. ZOO/91 budući da rad u šumi i sječa stabala predstavlja opasnu djelatnost, a također odgovara i primjenom odredbi Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96 – ispravak 114/03 – dalje: ZZR) i to kao poslodavac po načelu objektivne odgovornosti.
10.1. Pored toga, sudovi su razmotrili postupanje stranaka u kontekstu Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu ("Narodne novine" broj 172/86 – dalje: Pravilnik), konkretno odredbe članka 20. Pravilnika o obvezi čišćenja terena na mjestu rada i provjere slobodno visećih grana stabla koje se obara i susjednih stabala prije početka sječe pri čemu ocjenjuje da se ta obveza odnosi i na poslodavca i na radnika. Iz iskaza stranaka utvrđeno je da tužitelj i tuženik nisu postupili sukladno opisanoj uz zaključak da je tužitelj suodgovoran za nastanak štete u omjeru od 50%, sukladno odredbi članka 177. stavak 3. ZOO/91 jer nije provjerio mogućnost rušenja bukve na siguran način što je bila njegova zadaća, te da štetni događaj nije bio posljedica više sile kako je tvrdio inspektor UI.
10.2. Tuženik je tijekom postupka istakao prigovor ograničene odgovornosti obrtnika za obveze nastale iz djelatnosti obrta, ali nije dokazao da je imovina unesena u obrt manje vrijednosti od iznosa štete, odnosno nije po rješenju suda predujmio potrebne troškove za vještačenje radi utvrđenja tih činjenica.
10.3. U odnosu na visinu štete ocijenjeno je da bi tužitelju pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 30.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 350.000,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 15.000,00 kn te za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 30.000,00 kn. Glede materijalne štete utvrđuje da tužitelju pripada pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 23.000,00 kn te za pojačanu ishranu u iznosu od 5.000,00 kn. S obzirom na suodgovornost tužitelja za nastanak štete, svi iznosi su umanjeni za 50% te je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 201.500,00 kn., vodeći računa i o mjerilima za izračunavanje pravične novčane naknade prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH.
10.4. U odnosu na visinu materijalne štete, posebice naknade zbog izgubljene zarade koja tužitelju pripada na temelju odredbe članka 195. ZOO, prihvaćen je nalaz i mišljenje vještaka financijske struke koji je obračunao pretpostavljenu zaradu tužitelja uspoređujući primanja radnika istog radnog mjesta na kojem je radio i tužitelj, s tim što je uzeta u obračun prosječna plaća radnika [obrt] i [obrt] društva Hrvatske šume d.o.o., ali isto tako i podaci o prosječno isplaćenoj plaći po zaposlenom djelatniku u pravnim osobama za područje "šumarstvo, sječa drva i usluge povezane s njima".
11. Tužitelj je u reviziji naveo da pobija drugostupanjsku presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka ali nije određeno naveo ni jednu bitnu povredu postupka zbog koje je po čl. 385.ZPp dopušteno pobijati drugostupanjsku presudu.
11.1. Revizijski navodi se sadržajno svode na tvrdnje o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a opisno i na povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP učinjene pred prvostupanjskim sudom. Pri tome je tužitelj preocijenio dokaze i iznio svoje zaključke o pogrešnom zaključku nižestupanjskih sudova glede doprinosa tužitelja štetnom događaju u omjeru od 50%, posebno u primjeni odredaba Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu.
11.2. Prema odredbi čl. 8. ZPP sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Svoju ocjenu izvedenih dokaza sud je dužan obrazložiti, što je u ovom slučaju sud i učinio.
12. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a.).
13. Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredaba čl. 173. i 177. ZOO u vezi s odredbama čl. 12., 15. i 20. Pravilnikom o zaštiti na radu u šumarstvu.
14. Pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude u odnosu na sporna pravna pitanja prihvaća i ovaj sud.
15. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.
16. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.
17. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
18. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje je ukazano u reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.
19. Tužitelj je u reviziji naveo da pobija i odluku o parničnim troškovima. Međutim, revizija protiv odluke o parničnim troškovima nije dopuštena prema shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-19/2015 od 16. studenog 2015.
20. Zbog navedenog razloga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP valjalo odbaciti reviziju protiv odluke o parničnim troškovima.
Zagreb, 19. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Jasenka Žabčić
