Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50. Gž-2017/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislav Aralica kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. Ž.-V. iz L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. B., odvjetniku u P., protiv tuženice S. O. iz L., OIB: …, zastupane po punomoćnicima Z. Z. L. i I. V., odvjetnicima u P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-46/2021-14 od 28. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-46/2021-14 od 28. ožujka 2022. u dijelu točke I izreke kojom je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 48.780,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2020. do isplate i dijelu točke II izreke kojim je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 23.850,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P- 46/2021-14 od 28. ožujka 2022. u dijelu točke I izreke kojom je naloženo tuženoj da tužitelju isplati zatezne kamate na iznos od 48.780,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti od 20. listopada 2020. do 10. prosinca 2020. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu zatezne kamate na iznos od 48.780,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti od 20. listopada 2020. do 10. prosinca 2020. kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužene za isplatu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj platiti tužitelju iznos od 48.780,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.850,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka II izreke).

2. Presudu sadržajno u dosuđujućem dijelu pobija tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba tužene djelomično je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa (kunske protuvrijednosti od 48.780,00 Eura) uvećanog za pripadajuće kamate a u ispunjenju obveze tužene kao zajmoprimca.

5. Pošavši od utvrđenja da je tijekom postupka tužitelj dokazao da je pozajmio tuženoj kunsku protuvrijednost iznosa od 48.780,00 Eura koji se ona, sukladno sklopljenom ugovoru o zajmu, koje su stranke potpisale 18. kolovoza 2020. i aneksa istog od 6. listopada 2020, obvezala vratiti tužitelju najkasnije do 20. listopada 2020. odnosno 10. prosinca 2020. te da navedeni iznos tužena tužitelju nije vratila sud prvog stupnja je utvrdio da je tužena, u obvezi tužitelju vratiti pozajmljeni iznos zajedno da zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2020. pa do isplate.

6. Sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužena u svojoj žalbi.

7. U ovoj žalbenoj fazi postupka među strankama nije sporno da je tužena od tuženika pozajmila, u više navrata, sveukupno kunsku protuvrijednost iznosa od 48.780,00 Eura, da mu se isti iznos obvezala vratiti ali da mu isti do danas nije vratila. Isto tako nije sporno da su stranke sklopile pismeni ugovor o zajmu kao i aneks istog kojim su regulirale svoja prava i obveze vezano za predmetni zajam kao niti utvrđenje prvostupanjskog suda da su stranke čl. 3. aneksa ugovorile da se tužena obvezuje cjelokupno pozajmljeni iznos vratiti tužitelju najkasnije u roku do 10. prosinca 2020. U ovoj žalbenoj fazi sporna je da li je utuženo potraživanje tužitelja koje on ima prema tuženoj temeljem navedenog ugovora o zajmu i aneksa istog dospio s obzirom na tvrdnje tuženice da je između stranaka bilo dogovoreno da će tužena vratiti tužitelju pozajmljeni iznos kada joj pristigne pošiljka iz A.

8. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužitelj tuženoj u više navrata pozajmio ukupnu kunsku protuvrijednost iznosa od 48.780,00 Eura, da se tužena, a kako to proizlazi iz sklopljenog ugovora o zajmu i aneksa istog, pozajmljeni iznos obvezala vratiti tužitelju (čl. 3. aneksa) najkasnije do 10. prosinca 2020., što je tužitelj prihvatio što tužena nije učinila pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 499. do čl. 508. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a) sud prvog stupnja naložio je tuženoj isplatiti tužitelju navedeni iznos jer je potraživanje tužitelja dospjelo u trenutku pokretanja ovog postupka bilo dospjelo. Međutim s obzirom da je tužena pala u zakašnjenje sa isplatom utuženog potraživanja tek istekom 10. prosinca 2020. tužitelj, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, ima pravo na isplatu zateznih kamata na utuženi iznos od 11. prosinca 2020. pa do isplate, sukladno odredbi čl. 3. aneksa, a ne kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud od 21. listopada 2020.

9. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 499. st. 1. ZOO i čl. 504. st. 1. ZOO i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO kada je tužbeni zahtjev u pogledu traženja vračanja pozajmljenog iznosa sa zateznim kamatama od dospijeća (od 11. prosinca 2020.) do isplate prihvatio, dok je pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu kojim je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos u razdoblju od 21. listopada do 11. prosinca 2020., kada tužena još nije pala u zakašnjenje sa isplatom predmetnog potraživanja a s obzirom na ugovoren rok vračanja zajma iz čl.

3. aneksa.

10. Obzirom na navedeno valjalo je sukladno odredbi iz čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužene djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužitelju dosuđen utuženi iznos sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2020. do isplate te temeljem čl. 373. toč. 2. ZPP prvostupanjsku presudu preinačiti u dijelu kojem je tužitelju dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos u razdoblju od 21. listopada do 11. prosinca 2020. i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

11. Odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

12. Tuženoj nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer u odnosu na glavnu stvar sa žalbom nije uspjela, a zbog odluke o kamatama nisu nastali posebni troškovi.

U Zagrebu 19. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica, v.r.