Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50 Gž-1970/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku T. B., dipl. iur., protiv tužene C. o. d.d. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku M. B., dipl. iur. po generalnoj punomoći Su-715/21, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2165/2021-21 od 26. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2165/2021-21 od 26. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 36.455,32 kn sa zatraženim zateznim kamatama (točka I izreke) kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka II izreke). Nadalje naloženo je tužitelju naknaditi trošak postupka tuženoj u iznosu od 1.500,00 kn (točka III izreke).

2. Presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev odnosno podredno ukine pobijanu presudu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s naslova naknade štete nastale isplatom obiteljske mirovine udovici preminulog osiguranika tužitelja, A. B., u razdoblju od 1. studenog 2018. do 30. studenog 2020., isplaćene joj temeljem pravomoćnog rješenja tužitelja broj MP-744508 od 20. svibnja 1996. kojim je istoj priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 21. prosinca 1995.

5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je u prometnoj nesreći 21. prosinca 1995. smrtno stradao osiguranik tužitelja J. B., da je osiguranik tužene M. T. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Križevcima poslovni broj K-104/96 od 03. rujna 1996. proglašen krivim za uzrokovanje predmetnog štetnog događaja odnosno za počinjene kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa izazivanjem prometne nesreće, da je osiguranik tužitelja J. B. suodgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 30%, da je rješenjem tužitelja broj MP-744508 od 20. svibnja 1996. udovici umrlog osiguranika A. B. priznato pravo na obiteljsku mirovinu te da je istoj u utuženom razdoblju tužitelj isplatio utuženi iznos na ime obiteljske mirovine.

6. Sud prvog stupnja pošavši od utvrđenja da između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, da su obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – u daljnjem tekstu ZOOP-a), da su u postupcima u kojima spor pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata obiteljskih mirovina a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu ZOMO-a), koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, utvrdio je da se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojim je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

7. Nadalje pošavši od utvrđenja utemeljenih na nalazu i mišljenju vještaka, koji je sud u cijelosti prihvatio, da je obiteljska mirovina koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio udovici pokojnog osiguranika tužitelja, A. B., manja od iznosa starosne mirovine koju bi u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svom osiguraniku, J. B., da nije bilo štetnog događaja, s obzirom da 70/% isplaćene obiteljske mirovine iznosi 36.455,32 kn, dok 70% starosne mirovine u istom razdoblju iznosi 43.572,55 kn sud prvog stupnja utvrdio je, pozvavši se na odredbu čl. 27. st. 3. i 4. ZOOP-a, da tužitelju nije nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik, te posljedično navedenom tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

8. Suprotno žalbenim razlozima tužitelja, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja.

10. Na žalbene navode valja reći da su prigovori tužitelja na nalaz i mišljenje financijskog vještaka otklonjeni nastavnim očitovanjem vještaka, koji je dodatno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, a nakon kojeg očitovanja tužitelj u tom pogledu nije ima daljnjih dokaznih prijedloga. Sud prvog stupnja pravilno je prihvatio nalaz i mišljenje ocjenjujući ga stručnim i objektivnim te temeljem podataka iz istog utvrdio visinu mirovine koje bi tužitelj, po redovnom tijeku stvari, u utuženom razdoblju, isplatio svom osiguraniku da nije došlo do njegovog smrtnog stradavanja, odnosno utvrdio i za to svoje utvrđenje dao valjanje razloge, da tužitelju nije nastala stvarna šteta isplatom obiteljske mirovine njegovoj udovici.

11. Tijekom prvostupanjskog postupka bilo je sporno, a sporno je i u ovoj žalbenoj fazi, treba li u konkretnom slučaju primijeniti odredbe ZOMO-u ili odredbe ZOOP budući u svojoj žalbi tužitelj osporava stav prvostupanjskog suda da su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe ZOOP.

12. Navedeni prigovor nije osnovan.

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelju isplatom svake obiteljske mirovine udovici svog osiguranika nastaje šteta i to sukcesivno svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine te da svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu a ujedno da između tužitelja i štetnika koji je prouzročio smrtno stradavanje osiguranika tužitelja pa onda posljedično i tuženika kao osiguranika štetnika, nastaje novi, zakonom propisani odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu.

14. Nadalje pravilno je utvrdio da za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine je mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nezgode.

15. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja između ostalim i poslovima obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti a sukladno odredbama ZOOP odnosno da je u konkretnom slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguravatelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguravatelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP.

16. Tuženik se, kao osiguravatelj motornog vozila - štetnika, nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranja sa vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

17. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOOP tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja. Posljedično navedenom pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odluku donio temeljem primjene odredbe čl. 27. ZOOP koja uređuju konkretnu situaciju i koja je u utuženom razdoblju bila na snazi.

18. Također je pravilno sud prvog stupnja utvrdio, s kojim utvrđenjem se slaže i ovaj sud drugog stupnja, da tužitelj, s obzirom da prema podacima iz nalaza i mišljenja vještaka nije pretrpio stvarnu štetu u smislu naprijed navedene zakonske odredbe ne može osnovano od tuženika potraživati naknadu utužene štete. Naime, prema odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala bi smo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja je isplaćen udovici osiguranika HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da nije smrtno stradao. 19. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

20. Odluka o troškovima postupka kojim je odbijen zahtjev tužitelja te prihvaćen zahtjev tužene pravilna je po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 i 118/14).

21. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 19. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica, v.r.