Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50 Gž-1216/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. s. d.o.o., Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici T. I., odvjetnici u Z., protiv tužene B. E. iz Č., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. M., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3264/20-37 od 8. veljače 2022. i o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3264/20-37 od 8. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3264/20-37 od 8. veljače 2022.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3264/20-37 od 8. veljače 2022. u točki III i V izreke.

II Preinačuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3264/20-37 od 8. veljače 2022. u dijelu točke IV izreke kojom nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 625,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i rješava:

Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn zajedno sa zateznim kamatama od 8. veljače 2022 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. poslovni broj Ovrv-7270/12 od 12. listopada 2012., kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 28.097,58 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama. Prvostupanjskim rješenjem ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. poslovni broj Ovrv-7270/12 od 12. listopada 2012. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.819,28 kuna i naknaditi trošak postupka u iznosu od 100,00 kn te je utvrđeno da je u tom dijelu tužbeni zahtjev (pravilno tužba) povučen (točka I izreke) kao u i dijelu kojim je naloženo tuženoj da tužiteljici naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu os 811,46 kn (točka II izreke). Ujedno je naloženo tuženoj da naknadi troškove parničnog postupka tužitelju u iznosu od 14.078,18 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke), dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za daljnji trošak postupka (točka V izreke). Isto tako odbijen je zahtjev tužene za naknadu troškova postupka (točka V izreke).

2. Presudu i rješenje u točkama III i V izreke pobija tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i rješenje i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev odnosno podredno ukine pobijanu presudu i rješenje u pobijanom dijelu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odluku o troškovima postupka u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova pristupa na ročište za objavu presude pobija tužitelj ne pozivajući se na određeni žalbeni razlog predviđen čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da sud drugog stupnja u tom dijelu preinači odluku o troškovima postupka te tužitelju dosudi trošak pristupa na ročište za objavu presude. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tužene nije osnovana dok je žalba tužitelja osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa temeljem Ugovoru o cesiji sklopljenim između tužitelja kao cesionara i R. A. d.d. kao cedenta, 24. travnja 2012., kojim je cedent prenio na cesionara potraživanje koje se odnosi na dospjela i nenaplaćena potraživanja nastala s osnova tekućeg računa cedenta, zajedno sa svim pravima, uključujući, ali ne ograničavajući se na dospjele redovne kamate i zakonske zatezne kamate te sredstva osiguranja.

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tuženica sklopila Ugovor o tekućem računu sa R. A. d.d., da je navedeni ugovor otkazan 19. travnja 2012. zbog nepodmirivanja minusa na istom te da je R. A. d.d. sa tužiteljem sklopila naprijed navedeni Ugovor o cesiji.

7. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, odnosno da li je predmetnim Ugovorom o cesiji R. A. d.d. prenijela na tužitelja i utuženo potraživanje koje se odnosi na tuženu, a koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari. Sporno je i da li je predmetno potraživanje u zastari kao i visina istog.

8. Pošavši od utvrđenja da je predmetno potraživanje navedenim ugovorom o cesiji prešlo sa R. A. d.d. kao ustupatelja na tužitelja kao primatelja slijedom čega tužitelj ima jednaka prava prema tuženoj kao što je prema njoj imao ustupatelj do ustupanja sukladno odredbama čl. 80. i 81. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a), da je tužitelj primitkom tužbe stekao saznanje da je došlo do ustupa tražbine, da potraživanje koje je tužena imala prema R. A. d.d. i koje isti niti ne spori nije podmirio, da prigovor zastare istaknut po tuženoj nije osnovan budući je potraživanje dospjelo 24. prosinca 2008. a sudski postupak u ovoj pravnoj pokrenut 12. listopada 2012. unutar roka iz čl. 225. ZOO sud prvog stupnja utvrdio je da postoji obveza tužene, temeljem čl. 2. i 3. Ugovora o tekućem računu, da tužitelju namiri predmetno potraživanje u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem financijskog vještaka koji je sud u cijelosti prihvatio te posljedično navedenom, temeljem čl. 451. st. 3 ZPP, djelomično održao na snazi a djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

9. Suprotno žalbenim razlozima tužene, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužena u svojoj žalbi.

10. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužena navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žaliteljice. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

11. Tako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio, s kojim utvrđenjem se slaže i ovaj sud drugog stupnja, da je tužitelj tijekom postupka dokazao da iz priložene dokumentacije proizlazi njegova aktivna legitimacija za vođenje ovog postupka protiv tužene. Naime priložena elektronička baza podataka odnosno elektronička datoteka popisa dužnika (koje je tužitelj dostavio izvod za dio koji se odnosi na tuženicu) predstavljala, i po stavu ovog suda drugog stupnja, sastavni dio predmetnog ugovora o cesiji - Prilog 1A jer upravo taj elektronički popis, u smislu odredbe čl. 2. toč. 5. Ugovora o cesiji, predstavlja sastavni dio ugovora imajući u vidu da je odredbom čl. 2. toč. 2. Ugovora o cesiji ugovoreno da će Prilog 1A biti priložen tom ugovoru u elektroničkom formatu na CD-ROM-u. Stoga se žalbeni navodi tužene u tom pogledu ukazuju neosnovanima. U prilog takvom utvrđenju ide i navod iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kojem sud nije imao razloga ne vjerovati, koji se na tu okolnost u svom nalazu očitovao, te naveo da je potraživanje R. A. d.d. koje je isto imalo prema tuženici temeljem Ugovora o cesiji prešlo na tužitelja te iskazao u kojoj visini.

12. Sud prvog stupnja ocijenio je nalaz i mišljenje vještaka sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a te je za to svoje uvjerenje dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupanja. Pri tome na prigovor tužene da sud nije saslušao vještaka valja reći da na matematički obračun vještaka tuženica i nije stavila neke konkretne primjedbe već primjedbe vezane za primjenu prava te da nije predlagala da sud vještaka pozove radi očitovanja već je ista po punomoćniku i na ročištu održanom 8. veljače 2017. i 16. rujna 2021. predložila zaključenje glavne rasprave bez izvođenja daljnjih dokaza uz prijedlog da sud donese odluku temeljem stanja spisa pa sud nije niti imao razloge pozivati vještaka na očitovanje. Na daljnje žalbene navode valja reći da okolnosti na koje se poziva tužena u svojoj žalbi, a koji se svode isključivo na njezinu ocjenu vještačkog nalaza i mišljenja, nisu odlučne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je sud prvog stupanja, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje financijskog vještaka te uzevši u obzir priloženu dokumentaciju pravilno utvrdio, sukladno kartici prometa i izvatku o stanju i prometu po tekućem računu, visinu dugovanja tuženice po minusu na tekućem računu, u iznosu od 28.097,58 kn s time da je točno naveo koji iznos se odnosi nepodmireni glavni dug a koji iznos na nepodmirene zatezne kamate.

13. I za svoje utvrđenje da je tužitelj ovaj sudski postupak pokrenuo unutar roka od 5 godina od dospijeća utuženog potraživanja sud prvog stupnja dao je valjane i logične razloge koje žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju. Naime, imajući u vidu da je, a kako to prilazi iz priložene dokumentacije, na tekućem računu tuženice dana 23. prosinca 2008. bio iznos od 7.516,05 kn a nakon što je uplatom od 21.177,76 kn u cijelosti zatvoreno prethodno dugovanje, te da je nakon navedenog dana nastalo potraživanje koje je predmet ovog postupka pa kako je tužitelj pokrenuo postupak u ovoj pravnoj stvari 12. listopada 2012., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara utuženog potraživanja.

14. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev djelomično utvrdio osnovanim i to u iznosu utvrđenim nalazom i mišljenjem vještaka odnosno u tom dijelu platni nalog održao na snazi a u preostalom dijelu isti stavi, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP van snage. Stoga je valjalo žalbu tužene odbiti te temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. Odluka o troškovima postupka kojim je odbijen zahtjev tuženice te prihvaćen zahtjev tužitelja pravilna je po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a) i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 i 118/14 dalje: Tarifa), osim u dijelu kojim sud nije priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude tužitelju.

16. Naime, za priznanje troška pristupa na ročište na kojem se objavljuje presuda, sukladno Tbr. 9/3 Tarife odlučno je da li je taj trošak za stranku nastao odnosno je li punomoćnik stranke na isto pristupio. S obzirom da je tužitelj sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP određeni zahtjev za naknadu troškova ovog parničnog postupka, pa tako i za trošak predmetnog ročišta, stavio do zaključenja raspravljanja te s obzirom da je punomoćnik tužitelja na ročište za objavu presude i pristupio te zaprimio pismeni otpravak presude od kojeg dana je tužitelju počeo teći rok za podnošenje žalbe, tužitelj, suprotno stavu suda prvog stupnja, ima pravo na isplatu navedenog troška u vrijednosti od 50 bodova (Tbr 9/3 Tarife) što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr 50 Tarife) i pripadajući PDV (Tbr 42 Tarife) sveukupno iznosi 625,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

17. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. roč. 2. ZPP, odbiti žalbu tuženice i potvrditi odluku o troškovima postupka u točkama III i V izreke rješenja te temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, žalbu tužitelja uvažiti i preinačiti odluku u trošku u točki IV izreke, u dijelu kojem tužitelju nije dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu presude te tužitelju dosuditi daljnji trošak u naprijed navedenom iznosu.

18. Obzirom da je tužitelj u žalbenom postupku uspio valjalo mu je, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, dosuditi i trošak sastava žalbe i pripadajućeg PDV (Tbr. 10/5 i Tbr. 42 Tarife) u iznosu od 156,25 kn.

U Zagrebu 19. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica, v.r.