Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-957/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Ane Grbavac, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i Verice Franić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. I. K. d.o.o., S., OIB: ..., zastupanog po direktoru Z. M., a ovaj po punomoćniku po zaposlenju D. P., protiv tuženika T. d.o.o., K. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici T. D. K., odvjetnici u S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-523/2020-12 od 20. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 19. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-523/2020-12 od 20. rujna 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je V. I. K. d.o.o. S., vlasnik nekretnine označene kao čest. zem.7641 položene u k.o. K. S., što je tuženik dužan priznati, te u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ispustiti tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na njegovo ime za cijelo, uz istodoban izbris toga prava sa imena tuženika odnosno njegovih pravnih prednika, jer će istu u protivnom zamijeniti ova presuda.“

2. Odlukom o trošku naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 53.046,34 kune.

3. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Neosnovana je tvrdnja tužitelja da je obrazloženje pobijane presude nedostatno, jer ovaj sud nalazi kako obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razloge o svim pravno odlučnim okolnostima tako da je moguće ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude.

7. Isto tako, suprotno žalbenim tvrdnjama o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8. Također je za istaći kako je pravni osnov odbijajućeg sadržaja presude rezultat provedenog postupka, dok tužitelj ni na koji način nije učinio vjerojatnim nemogućnost pružanja dokaza tijekom trajanja postupka.

9. Inače, u utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaze saslušanih stranaka i svjedoka i sve to u kontekstu isprava pregledanih u postupku.

10. Ova ocjena dokaza od strane suda prvog stupnja izvršena je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

11. U ovom predmetu tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave.

12. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je 1995. godine „zemljišnoknjižno vlasništvo bilo usklađeno sa stvarnim stanjem“ predmetne nekretnine odnosno ista je bila upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo prednika tuženika,

- da je upis prava vlasništva nekretnine čest. zem. 7641 k.o. K. S. na ime tuženika T. d.o.o izvršen pod brojem ZP-299/01, a temeljem Ugovora o prodaji od 28. prosinca 2001. ovjerenog pred javnom bilježnicom B. K., S., Rješenja Trgovačkog suda u Splitu od 30. prosinca 1999. broj Tt-95/11026-17, kopije katastarskog plana od 31. prosinca 2001., izvatka iz katastra zemljišta, Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 24. ožujka 1998., Zaključka Hrvatskog fonda za privatizaciju od 1. veljače 2002., te Izjave od 17. srpnja 2002. ovjerene kod javnog bilježnika J. D. S. pod brojem Ov-5429/01,

- da je na temelju Prijavnog lista i kopije katastarskog plana Područnog ureda za katastar od 16. prosinca 2004. i građevne dozvole Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo, Ispostava K. od 13. studenog 2003. evidentirana promjena oblika i površine čest. zem. 7641 tako da površina umjesto ranijih 34 m[2] iznosi 48 m ,

- da je povodom preoblikovanja zemljišne knjige za Katastarsku općinu K. S. čest. zem. 7641 - gospodarska zgrada površine 45 m[2] dobila novu oznaku 6746 - gospodarska zgrada površine 45 m[2] i ista je upisana u novi Z.U. 1801 k.o. K. S. s uknjiženim vlasništvom na ime nositelja prava vlasništva T. d.o.o. K. S.,

- da iz povijesti promjena na kat. česticama proizlazi upis posjeda na ime TV J. od 13. studenog 1986., odnosno od 10. svibnja 1999. na A. d.o.o., da bi od 11. rujna 2002. bio izvršen upis posjeda na ime T. d.o.o. i to temeljem Ugovora o prodaji između A. d.d. i T. d.o.o. od 19. lipnja 2002. broj ovjere OV-3991/01,

- da iz Zaključka Hrvatskog fonda za privatizaciju od 1. veljače 2002. kojim je izvršen ispravak Rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 24. ožujka 1998. proizlazi kako je nekretnina oznake čest. zem. 7641 k.o. K. S. procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća A. K. S., pravnog prednika tuženika,

- da je pravni prednik tuženika izgradio vodovodnu cijev i crpnu stanicu za potrebe poduzeća J., a izgradnju su vršili sami radnici J., te je J. i snosio troškove izgradnje iste,

- da se dakle radilo o izgradnji za vlastite potrebe na vlastitom zemljištu,

- da su radnici J., kasnije A. radili na održavanju cijevi i crpne stanice, dok tužitelj nikada nije održavao crpnu stanicu niti je na njoj imao agregate,

- da se tužitelj istom određeno vrijeme koristio unutar dogovorenih ovlaštenja s tuženikom odnosno njegovim prednikom za što im je plaćao naknadu te tražio njihovo odobrenje,

- da iz očitovanje Hrvatskih voda proizlazi kako predmetna nekretnina nije u funkciji vodnog gospodarstva, odnosno ne predstavlja vodno dobro i nema status javnog vodnog dobra,

- da tužitelj nikada nije bio vlasnik utužene nekretnine, a niti ju je stekao prema odredbama Zakona o vodama,

- da ista ne može biti alternativa u slučaju kvara postojećih vodoopskrbnih stanica, jer nije u stanju funkcionalne sposobnosti (trajno).

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja koje svoj osnov ima u sadržaju dokaza provedenih u postupku pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev budući je utvrđeno da je nekretnina na koju se odnosi taj zahtjev vlasništvo tuženika, a ne vlasništvo tužitelja.

14. Naime, predmetna nekretnina na dan stupanja Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 107/95, dalje: ZoV/95) nije predstavljala javno vodno dobro (članak 60. ZoV/95), pa da bi u smislu članka 14. stavak 1. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09, dalje: ZoV/09) crpna stanica bila pripadnost javnog dobra sukladno načelu jedinstva nekretnine. Pritom je za napomenuti kako je postojanje predmnjeve iz članka 14. stavak 1. ZoV-a raspravljeno kako kroz činjenicu upisa u zemljišnim knjigama tako i kroz činjenicu eventualnog izvanknjižnog vlasništva.

15. Inače, pravni status javnoga vodnog dobra stečen je stupanjem na snagu ZoV/95 odnosno danom primjene ZoV/95 1. siječnja 1996. na način da su javnim vodnim dobrom postale sve nekretnine u statusu vodnog dobra, a upisane u zemljišnim knjigama kao javno dobro, vodno dobro, državno vlasništvo ili vlasništvo jedinica lokalne samouprave te nekretnine koje je RH stekla na temelju posebnih zakona (članak 60. stavak 1. ZoV/95), a što ovdje nije slučaj.

16. Također je za istaći kako raniji Zakon o vodama iz 1990. („Narodne novine“, broj 53/90, 9/91, 61/91, 26/93, 43/93 i 95/94) uopće nije regulirao pravni status voda i vodnog dobra, te nije poznavao pojam javnoga vodnog dobra.

17. Razmatranje pravnog statusa sporne nekretnine kroz gubitak namjene javnog vodnog dobra u konkretnom slučaju nije ni moguće, a u pretpostavkama iz odredbe članka 12. ZoV/09, jer se ova odredba odnosi samo za one zemljišne čestice koje su takav status imale, a da bi onda isti izgubile, jer su trajno postale nepotrebne za namjene iz članka 9. ZoV/09.

18. S druge strane, pravne i fizičke osobe mogu za vlastite potrebe na vlastitom zemljištu ili na zemljištu na kojem ostvare pravo građenja odnosno pravo služnosti vodova graditi vodne građevine (članak 23. stavak 6. ZoV/09).

19. Nadalje, ograničenja prava vlasništva koje propisuje ZoV/09 odnose se na vodno dobro, dok predmetna nekretnina, prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda koja žalbom nisu dovedena u sumnju, nije u statusu vodnog dobra.

20. Pritom je za naglasiti kako je sud prvog stupnja pravilno odlučivao prema činjenicama na kojima je tužitelj zasnivao svoj zahtjev.

21. Neosnovani su žalbeni navodi i glede odluke o troškovima postupka, jer se ista zasniva na ispravno izvršenom obračunu, a u primjeni odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

22. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske.

23. Kako dakle, nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 19. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Ana Grbavac, v. r.