Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-2501/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Dijane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. M. /OIB:…/ iz K., kojeg zastupa T. M., odvjetnik u M., protiv tuženika-protutužitelja trgovačkog društva, I. d.o.o. /OIB:…/ iz Z., radi nedopuštenosti redovitog otkaza, vraćanja na rad i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4079/2019-34 od 17. lipnja 2022., u sjednici održanoj 19. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4079/2019-34 od 17. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđen nedopušten otkaz Ugovora o radu koji su parnične stranke pod brojem 274-898/I/77 sklopile 28. siječnja 2019., a koji otkaz je tuženik dao tužitelju Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 87/2019 od 19. studenoga 2019. (stavak I. izreke), da radni odnos između tužitelja i tuženika, zasnovan sklapanjem Ugovora o radu broj 274-898/I/ od 28. siječnja 2019., nije prestao (stavak II. izreke), naloženo je tuženiku u roku od 15 dana vrati tužitelja na posao i omogućiti mu obavljanje poslova radnog mjesta Komercijalista III, sukladno Ugovoru o radu broj 274-898/I/77 od 28. siječnja 2019. (stavak III. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn (stavak IV. izreke). Stavkom V. izreke je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev za raskid Ugovor o radu sklopljenog između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika sa nadnevkom 15. studenog 2020.

2. Protiv presude žali se tuženik-protutužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje iste slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

Predmet spora po tužbenom zahtjevu je utvrđenje nedopuštenim otkaza Ugovora o radu koji su parnične stranke pod brojem 274-898/I/77 sklopile 28. siječnja 2019., a koji otkaz je tuženik dao tužitelju Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 87/2019 od 19. studenoga 2019. i vraćanje tužitelja – protutuženika na rad kod tuženika-protutužitelja, a po protutužbenom zahtjevu određivanje prestanka radnog odnosa tužitelja-protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelj) kod tuženika- protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženika) s nadnevkom 15. studeni 2020.

5. Iz rezultata raspravljanja i stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj (rođen 1963.) bio u radnom odnosu kod tuženika 36 godina;

- da je prema posljednjem Ugovoru o radu broj 274-998/I/77 od 28. siječnja 2019. obavljao poslove radnog mjesta Komercijalist III u Podružnici S. s posebnim zaduženje za vođenje, organizaciju, koordinaciju i nadzor organizacijske jedinice Referada P.;

- da su Ugovorom o radu za mjesto rada tužitelja određene sve lokacije organizacijske jedinice Podružnice Split s mogućnošću promjene radi potrebe rada;

- da je tuženik 19. studenog 2019. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu uz obrazloženje da je „… sagledavanjem sadržaja i opsega poslova navedenog radnog mjesta i posebnih zaduženja radnika utvrđeno da prestaje potreba za istim jer će se daljnje poslovanje Referade P. ograničiti na operativno poslovanje, odnosno aktivnosti vezane uz organizaciju lučke otpreme i izradu potrebne dokumentacije, dok će se komercijalno poslovanje, vođenje, organizacija, koordinacija i nadzor obavljati iz lokacije D.…“;

- da je prije donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, odnosno 15. studenog 2019. tuženik obavijestio sindikalnu povjerenicu o namjeri otkazivanja radnog odnosa tužitelju i u prilog dostavio nacrt Odluke o otkazu, na što se sindikalna povjerenica istog dana pozitivno očitovala;

- da je tužitelj protiv Odluke o otkazu pravovremeno podnio tuženiku Zahtjev za ostvarenje povrijeđenog prava iz radnog odnosa u kojem je osporio formalne i stvarne razloge za poslovno uvjetovani otkaz i predmetnu tužbu;

- da su u organizacijskoj jedinici Referade P. radili tužitelj i A. G. K. koja je imala sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto Logističar II;

- da je drugi dan nakon donošenje Odluke o otkazu, 20. studenog 2019. tuženik (poslodavac) sklopio s M. V. (radnicom) Ugovor o radu za radno mjesto Logističar II, radi povećanja opsega posla;

- da su prema Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika poslovi radnog mjesta Komercijalista III podrazumijevaju i poslove radnog mjesta Logističar II (kalkulaciju troškova, korespondenciju i kontakti sa strankama i dobavljačima, pripremu i likvidaciju troškova, odgovornost za plaćanje i osiguranje plaćanja, obavljanje drugih poslova i zadataka prema nalogu nadređenog), odnosno da su razliku činila posebna zaduženja Komercijaliste III koja su se odnosila na vođenje, organizaciju, koordinaciju i nadzor organizacijske jedinice Referada P.;

- da su tužitelj i radnica A. G. K. radili gotovo iste poslove, odnosno da je tužitelj dodatno radio samo poslove bukiranja, prijevoza i nalaženje komitenata;

- i da tuženik prije donošenja Odluke o otkazu nije ponudio tužitelju poslove za obavljanje kojih je dan kasnije zaposlio M. V. zbog povećanja obima poslova u organizacijskoj jedinici Referada P.

6. Mjerodavnim odredbama Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a) je propisano:

- da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga /poslovno uvjetovani otkaz/ (članak 115. stavak 1. točka 1. ZR-a), što znači da osnovni uvjet da bi radnik mogao dobiti poslovno uvjetovani otkaz jest prestanak potrebe za obavljanje određenog posla, kojeg je obavljao taj radnik;

- da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (članak 115. stavak 2. ZR-a);

- da je poslodavac dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao radni odnos iz poslovno uvjetovanih razloga, ako u roku od šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova (članak 115. stavak 6. ZR-a);

- da će sud naložiti vraćanje radnika na posao ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao (članak 124. stavak 1. ZR-a),

- i da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac (članak 135. stavak 3. ZR-a).

7. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje kad je zaključio da i pod pretpostavkom točnosti organizacijskih promjena prezentiranih po tuženiku da će se komercijalno poslovanje, vođenje, organizacija, koordinacija i nadzor obavljati iz lokacije D., nije prestala potreba za radom tužitelja, da je tuženik bio dužan ponuditi tužitelju obavljanje poslova na koje je dan nakon otkaza radnog odnosa tužitelju zaposlio M. V., s obzirom da je tužitelj gotove sve poslove tog radnog mjesta na kojem je zaposlena M. V. obavljao i prije otkaza radnog odnosa i da je tuženik u okolnostima slučaja bio dužan vrednovati kriterije dobi, staža i obveze uzdržavanja u sklopu Podružnice S. (lokacije D., P. i Z.), i primijenio materijalno pravo kad je prihvatio tužbene zahtjev pod stavcima I. – III. izreke prvostupanjske presude, a zbog čega se ne mogu prihvatiti suprotni žalbeni navodi.

8. Naime, neargumentirani su, a time i neosnovani navodi žalbe da su i drugi poslovi (osim komercijalnog poslovanja i vođenje, organizacija, koordinacija i nadzor organizacijske jedinice Referada P.) „prebačeni na lokaciju D.“, da tužitelj i A. G. K. nisu radili gotovo iste poslove, da tuženik nije bio u obvezi ponuditi tužitelju obavljanje polova radnog mjesta Logističar II, a niti voditi računa o trajanju radnog odnosa, dobi i obvezama uzdržavanja tužitelja.

9. Osim toga, tuženik sam sebe potire kad tvrdi da tužitelj i A. G. K. nisu radili iste poslove, a nastavno da je logično da dio poslova organizacijske jedinice u kojoj rade samo dva radnika, da radnik na složenim poslovima obavlja i manje složene poslove u slučaju odsutnosti ili povećanog obima posla ili obrnuto, i da je zbog očuvanja kontinuiteta rada u Referadi P. zaposlena M. V..

10. Nadalje, odredbom članka 125. stavkom 2. ZR-a je propisano da sud može na zahtjev poslodavca odrediti dan prestanka radnog odnosa, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

11. Kako tuženik nije naveo niti jednu konkretnu okolnost na temelju koje bi se moglo opravdano zaključiti da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, niti iz rezultata raspravljanja proizlazi da bi odnosi stranaka bili teško i trajno poremećeni, to je pravilno sud prvog stupnja zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za prihvaćanje predloženih pravnih posljedica protutužbenim zahtjevu za određivanje prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika s nadnevkom 15. studeni 2020., a zbog čega se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da bi „… pribjegavanje tužitelja obavljanju manje složenih poslove..“ moglo utjecati na provođenje poslovnih interesa poslodavca na željeni način, niti da bi ta činjenica sama za sebe predstavlja „nesklada volje“ između poslodavca i radnika, odnosno razlog za sudski raskid radnog odnosa po zahtjevu poslodavca iz odredbe članka 125. stavka 2. ZR-a.

12. Budući da tuženik nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima postupka pod stavkom IV. izreke prvostupanjskog presude, već je samo naveo da se žali iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 2. i 3. ZPP-a, te kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o parničnim troškovima pod stavkom IV. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

13. Tuženiku ne pripada pravo na trošak sudske pristojbe na žalbu jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

14. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 19. srpnja 2022.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.