REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15
Poslovni broj: 3 P-1358/2019-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, po sucu Ireni Čabrijan, u pravnoj stvari tužitelja I.Z. iz S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z.b. d.d., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M.K.K., odvjetnica u O.d. P&P, Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. lipnja 2022. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te punomoćnika tuženika, 19. srpnja 2022., p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. st. 2. Ugovora o namjenskom kreditu od dana 26. lipnja 2007., koji ugovor je sklopljen između parničnih stranaka i to u dijelu koji glasi:
„Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluka o kamatnim stopama Z. b. d.d. i na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,90% godišnje
(slovima: četricijeladevedeset posto).“ te odredba čl. 7. st. 2. koji glasi: „Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.“
II. Nalaže se tuženiku Z.b.d.d., Z., OIB:… isplatiti tužitelju I.Z. iz S., OIB:… preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u ukupnom iznosu od 51.417,08 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana koji slijedi nakon dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31.12.2007., od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H.n.b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od dogine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koja kamata teče kako slijedi:
- na iznos od 340,69 kn od 16.11.2007. do isplate;
- na iznos od 334,84 kn od 16.12.2007. do isplate;
- na iznos od 344,97 kn od 16.01.2008. do isplate;
- na iznos od 343,35 kn od 16.02.2008. do isplate;
- na iznos od 685,17 kn od 16.03.2008. do isplate;
- na iznos od 681,23 kn od 16.04.2008. do isplate;
- na iznos od 658,97 kn od 16.05.2008. do isplate;
- na iznos od 667,37 kn od 16.06.2008. do isplate;
- na iznos od 660,79 kn od 16.07.2008. do isplate;
- na iznos od 659,40 kn od 16.08.2008. do isplate;
- na iznos od 659,15 kn od 16.09.2008. do isplate;
- na iznos od 684,42 kn od 16.10.2008. do isplate;
- na iznos od 699,79 kn od 16.11.2008. do isplate;
- na iznos od 677,95 kn od 16.12.2008. do isplate;
- na iznos od 736,88 kn od 16.01.2009. do isplate;
- na iznos od 737,49 kn od 16.02.2009. do isplate;
- na iznos od 717,70 kn od 16.03.2009. do isplate;
- na iznos od 722,24 kn od 16.04.2009. do isplate;
- na iznos od 723,15 kn od 16.05.2009. do isplate;
- na iznos od 715,33 kn od 16.06.2009. do isplate;
- na iznos od 716,69 kn od 16.07.2009. do isplate;
- na iznos od 878,75 kn od 16.08.2009. do isplate;
- na iznos od 889,00 kn od 16.09.2009. do isplate;
- na iznos od 877,61 kn od 16.10.2009. do isplate;
- na iznos od 884,97 kn od 16.11.2009. do isplate;
- na iznos od 883,80 kn od 16.12.2009. do isplate;
- na iznos od 903,67 kn od 16.01.2010. do isplate;
- na iznos od 912,98 kn od 20.02.2010. do isplate;
- na iznos od 913,68 kn od 16.03.2010. do isplate;
- na iznos od 926,36 kn od 16.04.2010. do isplate;
- na iznos od 949,59 kn od 16.05.2010. do isplate;
- na iznos od 883,45 kn od 16.06.2010. do isplate;
- na iznos od 908,73 kn od 16.07.2010. do isplate;
- na iznos od 907,87 kn od 16.08.2010. do isplate;
- na iznos od 960,28 kn od 16.09.2010. do isplate;
- na iznos od 929,75 kn od 16.10.2010. do isplate;
- na iznos od 936,81 kn od 16.11.2010. do isplate;
- na iznos od 1.034,18 kn od 16.12.2010. do isplate;
- na iznos od 1.037,33 kn od 16.01.2011. do isplate;
- na iznos od 1.024,75 kn od 16.02.2011. do isplate;
- na iznos od 1.032,37 kn od 16.03.2011. do isplate;
- na iznos od 857,57 kn od 16.04.2011. do isplate;
- na iznos od 876,86 kn od 16.05.2011. do isplate;
- na iznos od 917,85 kn od 16.06.2011. do isplate;
- na iznos od 964,50 kn od 16.07.2011. do isplate;
- na iznos od 961,85 kn od 16.08.2011. do isplate;
- na iznos od 885,70 kn od 16.09.2011. do isplate;
- na iznos od 860,08 kn od 16.10.2011. do isplate;
- na iznos od 861,79 kn od 16.11.2011. do isplate;
- na iznos od 865,32 kn od 16.12.2011. do isplate;
- na iznos od 887,43 kn od 16.01.2012. do isplate;
- na iznos od 894,08 kn od 16.02.2012. do isplate;
- na iznos od 886,83 kn od 16.03.2012. do isplate;
- na iznos od 885,74 kn od 16.04.2012. do isplate;
- na iznos od 889,41 kn od 16.05.2012. do isplate;
- na iznos od 895,79 kn od 16.06.2012. do isplate;
- na iznos od 887,83 kn od 16.07.2012. do isplate;
- na iznos od 885,64 kn od 16.08.2012. do isplate;
- na iznos od 866,11 kn od 16.09.2012. do isplate;
- na iznos od 882,94 kn od 16.10.2012. do isplate;
- na iznos od 890,78 kn od 16.11.2012. do isplate;
- na iznos od 885,58 kn od 16.12.2012. do isplate; - na iznos od 883,90 kn od 16.01.2013. do isplate, u roku od 15 dana.
III.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.829,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je s tuženikom 26.06.2006. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu broj…, kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 228.000,00 CHF s rokom otplate do 26.12.2014., a radilo se o namjenskom kreditu za adaptaciju kuće i zatvaranje ranije odobrenih stambenih kredita, kojim je ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,90% godišnje (čl. 2.) te je prvi anuitet iznosio 3.936,76 CHF (čl. 7.) i promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika, koja predstavlja nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu (čl. 7. st. 2.) o kojoj se prije i u vrijeme zaključenja ugovora među strankama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom ukazuje na to kako je presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. S obzirom da je temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu tuženik tijekom godina u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu, a time i visinu tužiteljeve obveze s osnova povrata predmetnog kredita, time je tuženik bez osnova stekao razliku između anuiteta ugovorenih Ugovorom o kreditu i onih naknadno utvrđenih odlukama tuženika, stoga tužitelj potražuje od tuženika isplatu ove razlike koja predstavlja iznos za koji je on oštećen pa nakon provedenog financijskog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom predlaže sudu naložiti tuženiku isplatu iznosa od 51.417,08 kn sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci ove presude, potražujući i naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ističući i prigovor zastare pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti, potražujući naknadu parničnog troška.
3. Sud je tijekom postupka pročitao Ugovor o namjenskom kreditu (list 1015 spisa), presliku obrtnice (16), potvrdu solemnizacije (17), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (19-25), izvatke iz obrtnog registra (49-52), Opće uvjete poslovanja (53- 58), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Z. b. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (59), izveo je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D. P. iz društva D. d.o.o. Z..
4. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu koji se temelji na tvrdnji da je ništetan Ugovor o kreditu zaključen između stranaka u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
6. Među strankama nije bilo sporno da su tuženik, kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 26.06.2007. zaključili Ugovor kreditu u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka, da se radilo o namjenskom kreditu za adaptaciju kuće i zatvaranje ranije odobrenih stambenih kredita te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 4,90% godišnje. Nije sporno niti kako je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa u više navrata mijenjana, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja.
7. Sporno je jesu li ove promjene bile u skladu sa zakonskim odredbama koje su uređivale pitanje zaštite potrošača tj. potrošačkog kreditiranja, te jesu li one kao takve bile u skladu sa općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome radi li se o ništetnim odredbama. Također, sporan je status tužitelja kao potrošača, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom o kreditu i otplatnim planom.
8. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike
Hrvatske broj Revt-249/19 pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P.-H.S.U.Z.Z.P. protiv više tuženika (Z.b. d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (N.N. br.: 96/03 - dalje ZZP) čitavo vrijeme dok se koriste.
9. Odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (N.N. broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 08/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 79/19, dalje: ZPP) određeni su učinci pravomoćnih presuda kojima su prihvaćene kolektivne tužbe, te temeljem te odredbe osim stranaka koje su sudjelovale u postupku po kolektivnoj tužbi, pravomoćna presuda kojom je prihvaćena kolektivna tužba djeluje prema drugim fizičkim i pravnim osobama pripadnicima kolektiviteta, time da utvrđujući dijelovi presude imaju prejudicijelni značaj u individualnim parnicama.
10. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Budući da se u konkretnom slučaju tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz spomenute presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužitelja u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope i takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, ovaj sud smatra kako je nepotrebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, kada je Trgovački sud u Zagrebu u spomenutoj presudi takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.
11. S obzirom na iznijeto, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda ovaj sud jest vezan, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka, tužitelju kao potrošaču, nametnuo ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je ništetan način promjene kamatne stope odnosno obveza da se ova promjena vrši ovisno o jednostranoj odluci banke. Naime, i ovaj sud smatra kako se na temelju ugovora zaključenog među strankama ne može zaključiti mijenja li se kamatna stopa u svim vremenskim razdobljima na isti način ili na različite načine i ovisi li i na koji način promjena kamatne stope o promjeni nekih indeksa (i kojih) i/ili nekih referentnih stopa (i kojih) i/ili o promjeni marže kamatne stope, stoga niti tužitelj nije mogao usporediti uvjete promjene kamatne stope tuženika s uvjetima promjene kamatne stope drugih banaka, niti je mogao pratiti uvjete promjene kamatne stope, a time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova povišenja.
12. Slijedom iznijetog, sud nalazi da se obveza iz ugovora koja je podložna promjeni, a koju dužnik zbog izostanka jasno navedenih uvjeta za izračun i promjenu te obveze ne može usporediti s obvezama iz ponuda drugih vjerovnika i promjenu koje ne može pratiti, pa time ni ocijeniti opravdanost njene promjene, a što ne može ni sud, ne može smatrati odredivom obvezom, stoga se u navedenim uvjetima takva obveza smatra neodredivom pa je time i odredba čl. 2 ugovora zaključenog među strankama u tom dijelu ništetna. Iz ovog proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju onaj novčani iznos koji je primio uslijed promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza.
13. Na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po naprijed imenovanom stalnom sudskom vještaku sa zadatkom utvrditi koliki je iznos anuiteta izražen u kunama po mjesecima tužitelj preplatio svojom otplatom ugovora o kreditu do dana konačne otplate ugovora u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,90%. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope iznosi 9.568,37 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 51.417,08 kn. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio u potpunosti, kao stručnu i objektivnu ocjenu kojoj ni stranke nisu prigovorile, pa kako je tužitelj svoj konačni tužbeni zahtjev precizirao upravo sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, sud je isti u potpunosti utvrdio osnovanim. Iako je tužitelj na taj način tužbeni zahtjev povećao u odnosu na onaj postavljen u tužbi, sud je ovakvu preinaku dopustio s obzirom da se ne radi o preinaci tužbe na temelju novih činjenica, već se radi o okolnostima koje su rezultat upravo provođenja dokaza na temelju prijedloga kojeg je tužitelj istaknuo već u tužbi.
14. U odnosu na prigovor zastare, za ukazati je na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018. prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (4. travnja 2012.) dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.), zbog čega zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Slijedom navedenog, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je tužba u ovome predmetu podnijeta 12.06.2019., prigovor tuženika u smislu zastare nije osnovan. 15. U odnosu na tužiteljev status potrošača za napomenuti je kako iz tužiteljeva iskaza, kao i iz samog ugovora o kreditu, jasno proizlazi da je predmetni kredit podignut u svrhu adaptacije tužiteljeve kuće na adresi u S., te za zatvaranje ranije odobrenih stambenih kredita, a u samom ugovoru doista nigdje nije navedeno da bi kredit bio vezan uz bilo kakvu poslovnu djelatnost ili zanimanje tužitelja, niti takvo što proizlazi iz bilo kojeg izvedenog dokaza, pri čemu prema ocjeni ovog suda nije ni od kakvog utjecaja okolnost što je tadašnji obrt tuženika „S.A-“ sa sjedištem u S., bio jamac predmetnog kredita, kako je to u ugovoru navedeno.
16. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, čl. 29. st. 2. i čl. 1114. Zakona o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.
17. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak njegova zastupanja po punomoćniku, odmjeren prema vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku, suglasno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe i četiri obrazložena podneska (09.10.2020., 03.11.2020.,
27.12.2021. i 06.06.2022.) te pristupa punomoćnika na tri ročišta (06.10.2020., 23.11.2021. i 07.06.2022.) po tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 tarife od po 100 bodova što ukupno iznosi 800 bodova ili 8.000,00 kn prema vrijednosti jednog boda po tbr. 50. tarife od 10,00 kn. Navedeni iznos valjalo je uvećati za 25% pripadajućeg PDV-a i trošak sudske pristojbe na tužbu od 829,00 kn, što ukupno iznosi 10.829,00 kn, koliko se tužitelju ovom presudom i dosuđuje, a tuženiku stavlja na teret plaćanja. Tužitelju nije priznat zatražen trošak sudske pristojbe na rješenje od 100,00 kn (kojim je pozvan na plaćanje sudske pristojbe na tužbu), budući da je ovaj trošak nastao isključivo krivnjom tužitelja koji sudsku pristojbu na tužbu nije platio pravovremeno.
18. Kako tuženik u postupku nije uspio, sud je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbio kao neosnovan.
U Sesvetama 19. srpnja 2022.
S u d a c
Irena Čabrijan,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste, o kojoj odlučuje županijski sud, a podnosi se putem ovog suda, u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
