Poslovni broj: UsI-3033/2021-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja T. S. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik V. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi prisilne naplate, 19. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II 415-01/20-01/453, URBROJ: 513-04-21-2 od 13. kolovoza 2021.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II 415-01/20- 01/453, URBROJ: 513-04-21-2 od 13. kolovoza 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja M. financija – P. uprave, P. ureda Z. županije, KLASA: UP/I-415- 02/2020-001/5089, URBROJ: 513-007-01/2020-01 od 5. studenoga 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi utvrđuje se da tužitelj / ovršenik na dan 5. studenoga 2020., duguje temeljem ovršnih isprava iznos od 505.328,42 kn (glavnica 499.381,84 kn i kamata 5.946,58 kn), nalaže se Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te da za novčanih iznos iz navedenog rješenja za koji je ovrha određena i koji se po dostavi ovog rješenja Financijskoj agenciji plijeni ovršeniku, odmah izda nalog za prijenos novčanih sredstava u korist računa navedenih pod točkom 3. izreke rješenja. Istim rješenjem nalaže se Financijskoj agenciji obračun daljnjih kamata na glavnicu duga počevši od 05. studenog 2020. godine, određuju se troškovi ovrhe u iznosu od 200,00 kn te utvrđuje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točke 1. do 6. izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi nastupila zastara sukladno Općem poreznom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje. Poziva se na članak 94. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08., dalje: OPZ/08.), te navodi da se Opći porezni zakon koji je stupio na snagu 1.1.2017. („Narodne novine, broj: 115/16.) ne može primijeniti na 2015. godinu. Navodi kako u području oporezivanja, a i prema Ustavu Republike Hrvatske, vrijedi zabrana retroaktivnog djelovanja poreza u onim slučajevima kada retroaktivno djelovanje ima nepovoljniju posljedicu za poreznog obveznika, pa se poziva na pojedinačno navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, te odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske 6 Su-507/14-2 od 3.11.2014. prema kojoj porezna tijela u poreznom postupku na zastaru moraju paziti po službenoj dužnosti, a svaka radnja poreznog tijela prekida zastaru, pa kako tuženik kao porezno tijelo nije prekidalo zastaru, to je i odgovoran za nastup zastare i ne može svoju odgovornost prebacivati na poreznog obveznika, tužitelja. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i rješenje o ovrsi.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), jer se činjenice od kojih ovisi primjena prava mogu utvrditi iz dostavljene dokumentacije spisa, sporna je primjena prava, a stranke spora ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza niti izričito zahtijevaju održavanje rasprave.

6. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Odgovor na tužbu tuženika dostavljen je tužitelju.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem ovršne isprave doneseno temeljem članka 140. stavka 2. i članka 141. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18. i 121/19., dalje OPZ/16), a zbog nepodmirenog duga na ime poreza i drugih javnih davanja utvrđenih ovršnim ispravama navedenima u obrazloženju rješenja o ovrsi Ad 1) i Ad 2), te priloženima spisu upravnog tijela.

10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim uz obrazloženje da je uvidom u spise predmeta utvrđeno da istom prileže ovršne i vjerodostojne isprave kojima se dokazuje visina i podrijetlo utvrđenih obveza, koje se sada prisilno naplaćuju, a da tužitelj uz izjavljenu žalbu ne prilaže dokaze kojima bi dokazao tvrdnje izjavljene u istoj, da je njegovo dugovanje manje od pobijanim rješenjem utvrđenog iznosa. Otklanjajući prigovor zastare iznesen u žalbi tuženik se poziva na odredbe članka 130. stavka 1. i članka 108. stavka 1. i 4. OPZ-a/16 te navodi da je obveza utvrđena rješenjima od 2015. do 2019., pa je zastara prava na naplatu iste počela teći u razdoblju od 2016. do 2020., stoga danom donošenja rješenja nije nastupila zastara prava na naplatu.

11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava dovedeno u pitanje, a nisu počinjene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

12. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, pa je time u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje treba sadržavati, a koji zakon se primjenjuje sukladno odredbama članka 4. OPZ-a/16. Naime, tim je člankom propisano da ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije, na postupanje poreznih tijela primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku.

13. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

14. U predmetnoj upravnoj stvari, suprotno navodima tužitelja, primjenjuje je OPZ/16. Ovo zato, jer se radi o postupku prisilne naplate, dakle odvojenom postupku od postupka utvrđivanja porezne obveze, a u kojem postupku se primjenjuju sukladno odredbama članka 5. OPZ-a/08. i čl. 5. OPZ-a/16 propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka porezne obveze. Naime, i OPZ/08. i OPZ/16 sadrže identičnu odredbu u čl. 5. koja glasi: U postupku oporezivanja primjenjuju se propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje. Primjena ove odredbe ne dolazi u obzir u predmetu ovrhe, jer je porezna obveza prethodno utvrđena. Obveze radi koji se prisilna naplata provodi tužitelj nije osporio niti u vrsti niti u visini, a kako uz žalbu, a sada ni uz tužbu nije dostavio dokaze kojima bi navedeno utvrđenje u pogledu visine iznosa dugovanja osporio, dok spisu prileže isprave kojima se navedena dugovanja utvrđuju, paušalan prigovor o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju sud nije prihvatio osnovanim, a kako je postupak ovrhe pokrenut nakon stupanja na snagu OPZ-a/16 (od 01.01.2017.) donošenjem rješenja o ovrsi 5. studenog 2020., nema osnova za primjenu OPZ-a/08, niti u smislu prijelaznih i završnih odredaba članka 197. OPZ-a/16.

15. U pogledu prigovora zastare na kojemu tužitelj u bitnome i temelji tužbu, očitovao se tuženik u osporenom rješenju, pravilno utvrđujući da zastara prava na naplatu utvrđenih dugovanja do donošenja rješenja o ovrsi nije nastupila.

16. Naime, porezna zastara propisana je člancima 108. i 109. OPZ-a/16. Člankom 108. OPZ-a/16 propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (st. 1).

Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima (st. 2.).

Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata sukladno članku 28. ovog zakona počinje teći istekom godine u kojoj je donesena pravomoćna presuda za kazneno djelo (st. 3.).

Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela (st. 4.). Zastara prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat (st. 5.).

Ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče (st. 6.).

Zastara prava na naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe ne teče niti u slučajevima propisanim ovim zakonom i posebnim propisima (st. 7.).

Ako porezni obveznik podmiri poreznu obvezu nakon nastupa zastare, ima pravo na povrat plaćenog poreza i pravo na kamate od dana podnošenja zahtjeva (st. 8.).

17. Člankom 109. OPZ-a/16 propisano je da se u vrijeme zastare uračunava i vrijeme koje je proteklo u korist prednika poreznog obveznika (st. 1.).

Na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja (st. 2.). Na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi (st. 3.).

Ako tijela iz stavaka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava, na utvrđivanje trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak (st. 4.).

Ako u upravnom sporu sud poništi porezno rješenje i vrati na ponovno odlučivanje, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na utvrđivanje, nadležna porezna tijela će rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak (st. 5.). Na zastaru prava na naplatu po službenoj dužnosti dužno je paziti prvostupanjsko tijelo do donošenja rješenja i dostave rješenja (st. 6.).

Drugostupanjska tijela dužna su po službenoj dužnosti paziti je li u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nastupila zastara prava na naplatu (st. 7.). Rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare je nezakonito (st. 8.).

Porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe otpisuje se iz poreznih evidencija (st. 9.). Iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi (st. 10).

Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari (11.).

Na zastaru prekršajnog progona, izvršenja prekršajnopravnih sankcija, izvršenja oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta i troškova prekršajnog postupka primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje prekršajni postupak (st. 11.).

Na nastup zastare prava na povrat porezno tijelo pazi po službenoj dužnosti (st. 12.).

18. Primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet i prema ocjeni ovog suda u predmetnom postupku nije nastupila zastara prava na naplatu utvrđenih obveza. Naime, kako se radi o obvezama s osnova poreza na dobit za razdoblje 01.01.2015. do 31.12.2015. i od 01.01.2019. do 31.01.2019. (PD obrazac), te obvezama članarina turističkim zajednicama za isto razdoblje (TZ obrazac), pravilno navodi tuženik da je zastara prava na naplatu počela teći 01.01.2016., odnosno 01.01.2020., te do donošenja rješenja o ovrsi 05. studenog 2020. nije proteklo razdoblje propisano člankom 108. stavkom 1. OPZ-a/16, da bi nastupila zastara prava na naplatu (šest godina). Pri tom se ističe da OPZ/16 za razliku od OPZ-a/08 više ne propisuje relativnu i apsolutnu zastaru, pa pogrešno smatra tužitelj da je za obveze iz 2015. nastupila zastara prava na naplatu.

19. Pozivanje tužitelja na pojedinačno navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, nije opravdano niti se u konkretnom slučaju radi o retroaktivnoj primjeni zakona. Radi se o odvojenom postupku (naplate ranije utvrđenih obveza) koji je započeo u vrijeme primjene OPZ-a/16, pa nema osnova za primjenu ranijeg OPZ- a/08. Pozivanje tužitelja na stajalište Visokog upravnog suda u presudi 6 su-507/14- 2 od 3. studenog 2014. vezano za dužnost poreznih tijela da paze na zastaru po službenoj dužnosti je opravdano, isto je propisano i citiranim odredbama čl. 109. st. 6. i 7. OPZ/16, jer se u ovom predmetu više ne može raspravljati o zastari prava na utvrđivanje, već o zastari prava na naplatu utvrđenih obveza, a koja do donošenja rješenja o ovrsi nije nastupila.

20. Stoga, sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe. Isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 57. st. 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. srpnja 2022.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se može predati neposredno u pisanom obliku, poslati poštom, dostaviti u obliku elektroničke isprave izrađene sukladno zakonu ili izjaviti usmeno na zapisnik.