Poslovni broj: 3 UsI-3730/21-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić, uz sudjelovanje Ivane Barać zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. F. iz S., protiv tuženika Ministarstvaobrane Republike

Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. l, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Lovačkom društvu S. odnosno Štabu teritorijalne obrane općine S., odlučujući o tužbi tužitelja od 3. prosinca 2021., izvanraspravno 19. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/21-01/261, URBROJ: 512-2501-21-2 od 18. listopada 2021., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva obrane, Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/21-01/261, URBROJ: 512-2501-21-2 od 18. listopada 2021., odbijena je žalba S. F. iz S. rođ. ..., ovdje tužitelja, podnesena

protiv Rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., KLASA:UP/I-561-01/20-01/64, URBROJ: 512M2-6510-21-10 od 17. lipnja 2021.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., KLASA:UP/I-561-01/20-01/64, URBROJ: 512M2-6510- 21-10 od 17. lipnja 2021., odbijen je zahtjev S. F., ovdje tužitelja, kojim traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 30.07.1991. do 31.12.1991. temeljem pripadnosti Lovačkom društvu S. odnosno Štabu teritorijalne obrane općine S..

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredbi Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu u svezi postojanja ili ne postojanja određenih činjenica već da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Da se postojanje ili nepostojanje određenih činjenica te prava koja proizlaze iz njih, mogu suglasno odredbama Zakona o opće upravnom postupku promatrati jedino i isključivo u vremenu kada su te činjenice i okolnosti nastale i u skladu s propisima koji su vrijedili u vrijeme nastanka tih činjenica, a da tuženik u konkretnom slučaju suprotno načelima pravne države i odredbama Zakona o opće upravnom postupku tako ne postupa, već da proizvoljno tumači pojedine zakonske odredbe i primjenjuje one koje su donesene nekoliko godina nakon što su odlučne činjenice i okolnosti nastale. Tužitelj navodi da mu u konkretnom slučaju tuženik nezakonito i protuustavno uskraćuje pravo na status hrvatskog branitelja borbenog sektora i time i status dragovoljca Domovinskog rata, tumačeći da tužitelj nije bio dragovoljac jer da nema punih sto dana u Postrojbama Narodne zaštite, a što da je suprotno zakonima koji su u to vrijeme bili na snazi i koji su se primjenjivali u kritičnom vremenu, već da je takvu odluku donio na temelju Zakona koji su doneseni godinama nakon što da je tužitelj ostvario status hrvatskog branitelja borbenog sektora i dragovoljca Domovinskog rata.

4. Tužitelj nadalje navodi da je u prvostupanjskom postupku priložio niz dokaza prvenstveno materijalnih, kojima dokazuje činjenicu da je ispunio zakonske uvjete i to izravnu angažiranost u borbenom sektoru naoružanih odreda ZNG i time sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i kroz borbene zadaće i kroz obuku i pripremu za odlazak na bojišnicu na koju da je konačno išao priključivši se u sastavu samostalne borbene Lovačke satnije 158 brigadi. Ističe da je teritorijalna obrana u ono vrijeme bila legalan organ i da se od samog početka tj. od 2. svibnja 1991. godine dragovoljno prijavio u tada formiranu samostalnu Lovačku satniju sastavljenu isključivo od lovaca lovačkih društava S. i Š. koji su joj se dragovoljno priključili. Da je činjenica da ga nitko i nikada nije unovačio, već da se, a kako da je to vidljivo iz njegovog ratnog puta, uključio u postrojbu 158. Br. HV kroz samostalnu satniju „F. M. M.", koja pristupa 1. Bojni 158. br. HV njenim formiranjem 04.02.1992 godine, nakon čega da su dana 29.02.1992. dali svečanu prisegu Domovini; da su na prisezi bili nazočni i najviši predstavnici vlasti i vojske RH. Tužitelj je ujedno citirao dijelove iz biltena „ZGAŽENA PRIORODA" izdavača Lovačke satnije, urednika D. M., S., lipanj 1992 godine iz dva članka i to: "DOBROVOLJCI OBRANE S." i „HRVATSKI LOVCI U DOMOVINSKOM RATU".

Citat: „Lovačka satnija „F. M. M." prva postrojba Hrvatske vojske sastavljena isključivo od lovaca, utemeljena je 2. svibnja 1991 godine kao jezgra obrane S. " "Lovci S. i Š. okupili su se dobrovoljno kada je SMB agresor zaprijetio Hrvatskoj, na poziv zapovjednika 4, s. brigade general-bojnika I. J., Sekretara s. sekretarijata obrane mr. M. B. i tadašnjeg

predsjednika gradske vlade S. bojnika G. P.

...."Prvu je akciju satnija izvela najprije u sastavu Štaba Teritorijalne obrane S. (pukovnik V. B. 25. Kolovoza 1991 godine a poslije kao pripadnici ZNG-

a. Agresori su tada napali S. i zaprijetili prodorom prema S.."

Nadalje....na fotografiji "Prvi branitelji S. jezgra buduće satnije, S., listopad 1991., (s lijeva S. F.....)."

5. U odnosu na navedeno tužitelj ističe da raspolaže dokumentima upravo Ministarstva obrane RH i ratnih postrojbi da je u kritičnom vremenu bio pripadnik dragovoljačkih postrojbi oružanih snaga RH i to upravo u vrijeme kad R Hrvatska i nije mogla imati vojsku u klasičnom smislu jer je međunarodno priznata tek u siječnju 1992. godine, a vrijeme kada je tužitelj sudjelovao u oružanom otporu da se odnosi na znatno raniji period. Smatra da po logici tuženika niti jedan branitelj koji bi poginuo, bio ranjen ili obolio u vremenu od 1990. - 1991. do međunarodnog priznanja RH ne bi mogao uživati pravnu zaštitu već da bi se za slučaj da se prihvati ovakvo nezakonito stajalište tuženika imao smatrati paravojnim te da bi mogao odgovarati pred nadležnim sudovima za sudjelovanje u dragovoljačkim postrojbama, a s kojim stajalištem tuženika da se ne slaže Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga. Stoga tužitelj predlaže da Sud uvaži tužbu tužitelja i da poništi kao nezakonito Rješenje KLASA: UP/11561-01/21-01/261 URBROJ: 512-2501-21-2 od 18. listopada 2021. te da tužitelju prizna status branitelja borbenog sektora od 100 dana za period od 30. srpnja do 31. prosinca 1991. godine i slijedom toga status dragovoljca Domovinskog rata.

6. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 5. siječnja 2022. osporilo je tužbene navode tužitelja navodeći da je postupak koji je prethodio pobijanom rješenju proveden sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), da su utvrđene sve činjenice koje su pravno relevantne za rješavanje konkretne upravne stvari, da je pravilno primijenjeno materijalno pravo te je stoga ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

7. Tuženo tijelo je citiralo odredbe čl. 3., te čl. 179. st. 1. točku a ) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 20/10,143/12, 94/16 i 29/17, dalje ZHBDR-a), navodeći da su odredbom čl. 3. st. 1. i st. 2. ZOHBDR-a jasno propisani kumulativni uvjeti za ostvarivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koje uvjete da tužitelj ne ispunjava budući da se aktivnosti koje je tužitelj obavljao ne mogu podvesti pod sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu čl. 3. stavka 1. ZOHBDR-a koji podrazumijeva oružan otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom budući da tužitelj nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

8. Također je navelo da je u Izjavi na Zapisnik od 25. veljače 2021. tužitelj naveo kako je kao član Lovačkog društva S. dragovoljno pristupio novoformiranoj satniji pri Štabu teritorijalne obrane S. u razdoblju od 30.07.1991. do 31.12.1991., da je Zapovjednik bio pokojni M. V., da je obavio obuku s vatrenim naoružanjem u K., da je imao vlastitu lovačku pušku i maskirnu uniformu. Da je kao pripadnik ŠTO čuvao centar veze zajedno s ostalim pripadnicima Lovačke satnije, da je stražario, patrolirao, osmatrao i dežurao kod vitalnih objekata te da je sudjelovao u blokadi vojarne D. te u oružanom napadu na zgradu B. u

kolovozu 1991. Da je u to vrijeme bio u radnom odnosu, a svoje obaveze u Štabu da je obavljao u dogovoru s pretpostavljenim na radnom mjestu. Da je priložio iskaznicu Štaba i popis članova Lovačkog društva S..

9. Da je spisu predmeta priložena izjava svjedoka D. B. koji navodi kako je tužitelj bio član Lovačkog društva i dragovoljni pripadnik lovačke satnije f. M. M. Da je satnija imala pripreme na terenu, obuku i gađanje iz automatskog oružja,

tečajeve preživljavanja i prve pomoći. Da je iskustvo tužitelja pomoglo tijekom proizvodnje i punjenja lovačkog streljiva. Da je prikupljao lovačko oružje po nalogu Sekretarijata za narodnu obranu, da je sudjelovao u stražarenju kod centra veze, blokade vojarne D. i napada na zgradu B..

10. Da svjedok A. B. u dostavljenom očitovanju navodi da se tužitelj kao dragovoljac prijavio u Lovačku postrojbu f. M. M. gdje je sudjelovao u prikupljanju naoružanja i osiguranju zapovjedništva TO.

11. Da je iz dopisa POzPO S.t od 19. veljače 2020. razvidno da je tužitelj u bazi IS- PU evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kao pripadnik 158. brigade od 24.02.1993. do 01.03.1992. i od 18.04.1992. do 20.09.1992. Nadalje, da je razvidno da Područni odsjek ne raspolaže podacima odnosno popisima osoba koje su bile pripadnici Lovačkog društva odnosno Štaba teritorijalne obrane općine S.. Da je iz prvostupanjskog rješenja razvidno i da svjedoci imaju priznat status hrvatskog branitelja s početnim razdobljem 24.02.1992. temeljem pripadnosti 158. brigadi.

12. Slijedom navedenog, da je u žalbenom postupku utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje te da je sukladno odredbama Zakona donijelo ispravnu odluku o odbijanju tužiteljevog zahtjeva za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje, radi čega je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu predložili izvođenje dokaza te kako nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, a kako tužitelj u tužbi osporava primjenu prava, Sud je vođen načelom učinkovitosti primjenom odredbe članka 36. Zakona o upravnim sporovima predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave.

14. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene.

15. Tužba tužitelja nije osnovana.

16. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/21-01/261, URBROJ: 512-2501-21-2 od 18. listopada 2021.

17. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane S., KLASA:UP/I-561-01/20-01/64, URBROJ: 512M2-6510-21-10 od 17. lipnja 2021., odbijen zahtjev S. F., ovdje tužitelja, za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 30.07.1991. do 31.12.1991. temeljem pripadnosti Lovačkom društvu S. odnosno Štabu teritorijalne obrane općine S..

18. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja da mu se utvrdi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Lovačkom društvu S. odnosno Štabu teritorijalne obrane općine S. za razdoblje od 30.07.1991. do 31.12.1991. godine u smislu odredbe čl. 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 20/10,143/12, 94/16 i 29/17, dalje ZHBDR-a).

19. Odredbom članka 3. stavkom 1. ZHBDR-a je propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2., istog članka, je propisano da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu. Stavkom 4., istog članka, je propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

Odredbom čl. 179. st. 1. toč. a) propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

20. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

21. Ovo stoga što je iz podataka spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja kao nesporno utvrđeno i to uvidom u raspoloživu dokumentaciju da je tužitelj evidentiran u bazi IS-VE kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata u razdobljima od 24.02.1992. do 01.03.1992. te od 18.04.1992. do 20.09.1992. temeljem pripadnosti 158. brigadi HV-a te da Područni odsjek za poslove obrane S. ne raspolaže podacima odnosno popisima osoba koje su bile pripadnici Lovačkog društva S. odnosno Štaba teritorijalne obrane općine S.. Da su i tužitelj u svojoj Izjavi danoj na Zapisnik 25 veljače 2021. kao i saslušani svjedoci D. B. te A. B. u svojim Izjavama danim za Zapisnik sadržajno istovjetno iskazivali, a koji iskazi su sadržani u obrazloženjima kako prvostupanjskog, tako i osporavanog rješenja, a potom i u navodima odgovora na tužbu, koje je ovaj Sud u obrazloženju presude već navodio, a koja činjenična utvrđenja među strankama nisu sporna.

22. Među strankama je sporna isključivo primjena prava, odnosno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravno stvari pravilno primijenjena odredba čl. 3. st. 1. toč. b. ZOHBDR-a.

23. Nije osnovan tužbeni navod tužitelja da je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari primijenjen pogrešni materijalni propis, niti da tuženo tijelo proizvoljno tumači zakonske odredbe te da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe zakona i propise koji su vrijedili, odnosno bili na snazi u vrijeme nastanka navedenih činjenica.

24. Ovo stoga što je Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. NN 121-2758/2017, dalje ZOHBDR-a), koji je objavljen 6.12.2017., i koji je stupio na snagu 14.12.2017., u svojim prijelaznim i završnim odredbama i to odredbom čl. 216. st. 1. propisao da stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. - pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14.) na način kako je to pobliže propisano i određeno citiranom odredbom.

25. Stoga, a kako je predmetni upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja proveden na zahtjev tužitelja od 20. veljače 2020., to je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno primijenjen ZOHBDR-a (Narodne novine, broj: 121/17, 84/21) koji je na snazi te je na temelju pravilno provedenog upravnog postupka i pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno naprijed citirana odredba čl. 3. st. 1. toč. b. ZOHBDR-a.

26. Valja istaći da je naprijed citiranim kogentnim zakonskim odredbama propisano i taksativno navedeno kojim kategorijama osoba se omogućuje utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te je nužno da se kumulativno utvrdi institucionalna pripadnost borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te u tom periodu i kontinuirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

27. Dakle, neophodno je da naprijed navedene pretpostavke budu kumulativno ispunjene, a što u konkretnoj upravnoj stvari, nije slučaj, radi čega tužbeni navodi tužitelja u svezi s već izvedenim dokazima nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari obzirom na činjenicu da tužitelj nije bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u smislu članka 3. st. 1. toč. b ZHBDR-a, niti je sudjelovao u obrani suvereniteta RH u razdoblju i na način propisan odredbom čl. 3. st. 2. ZHBDR-a u traženom razdoblju.

28. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž-3680/20-2 od 7. listopada 2020. koja je donesena u predmetu s istim činjeničnim i pravnim osnovom.

29. Pored svega naprijed navedenog, valja istaći da je tužitelj svojim radom i angažmanom nesporno dao svoj doprinos u obrani suvereniteta RH, međutim opisanim djelovanjima u traženom razdoblju, nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke čije ispunjenje zakon kumulativno propisuje.

30. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja po ocijeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka niti je pogrešno primijenjen pravni propis, slijedom čega nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

31. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

32. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12,152/14 i 29/17), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 19. srpnja 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju

- tužitelj je oslobođen od plaćanja pristojbi po čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama i to u iznosu od 400,00 kn za tužbu i 500,00 kn za presudu

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti - u

spis

- kal. pravom. do 5.09.2022.