Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-201/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 22. ožujka 2022. broj K-10/2022-12 , u sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se optuženi I. Š. za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci te mu se na temelju članka 72. stavaka 1. KZ/11. izriče sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od četiri godina duljem od izrečene kazne zatvora i počinje teći od izvršnosti ove presude.
II Odbija se žalba optuženog I. Š. kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi I. Š. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude, te je na temelju članka 227. stavak 4. uz primjenu članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11., optuženi I. Š. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci.
1.1. Na temelju odredbe članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženom I. Š. izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koje je 3 godine dulje od izrečene kazne zatvora.
1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) naloženo je optuženom I. Š. naknaditi troškove kaznenog postupka i to iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. na ime putnih troškova za svjedoke u iznosu od 106,60 kuna (sto šest kuna i šezdeset lipa), troškove prometno tehničkog vještačenja u iznosu od 3.096,00 kuna (tri tisuće devedeset i šest kuna), paušalni trošak iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 1.000,00 kuna (tisuću kuna) te na ime nagrade i nužnih izdataka njihovih opunomoćenika iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. naknaditi oštećenima Lj. H., OIB: …, iznos od 5.000,00 kuna (pet tisuća kuna) te iznos od 5.000,00 kuna (pet tisuća kuna) na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenici oštećenih S. Š. i M. B., dok se, na temelju odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi I. Š. oslobađa obveze plaćanja ostalih troškova kaznenog postupka i to za izradu situacijskog plana, analize alkohola u krvi i mokraći, troškove obdukcije i toksikološkog vještačenja.
2. Protiv te presude žale se obje stranke.
2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da je optuženiku izrekne kazna zatvora i sigurnosna mjera u duljem trajanju.
2.2. Optuženik se žali po braniteljici A. J., odvjetnici u Z., zbog odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se usvajanjem žalbe pobijana presuda preinači ''u dijelu osporene odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri''.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.
6. Naime, u pravu je državni odvjetnik kada, smatrajući izrečenu kaznu zatvora preblagom, u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika i to priznanje djela, iskazano žaljenje i kajanje, da se ispričao obitelji žrtve, činjenicu mlađe životne dobi, raniju neosuđivanost, činjenicu da je optuženik i sam u prometnoj nesreći zadobio tjelesne ozljede i da trpi psihičke posljedice, a istovremeno dajući otegotnim okolnostima, o kojima je riječ u nastavku odluke, premali značaj, a posebno okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno.
7. Drugostupanjski sud nalazi da kroz izrečenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci za kazneno djelo zbog kojeg je optuženik proglašen krivim, nisu došle u potpunosti do izražaja težina i okolnosti počinjenog kaznenog djela. Naime, prvostupanjski je sud trebao više cijeniti činjenicu da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio pod jakim utjecajem alkohola od najmanje 1,46 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, u kojem stanju je cijelom širinom vozila prešao na stranu kolnika namijenjenu za vozila koja se kreću u suprotnom smjeru pri čemu je, kao posljedica takve vožnje, život izgubila mlada osoba koja je u vrijeme prometne nesreće imala svega 24 godine. Osim toga, optuženik je i prije nesreće, kako su to opisali svjedoci I. D. i V. K., uključivao duga pa kratka svjetla odnosno ''blicao'' vozilu ispred sebe namjeravajući ga preteći iako se radilo o zavojitoj cesti, pri čemu na prvom zavoju to nije uspio jer su iz suprotnog smjera nailazila dva vozila što ukazuje na njegov potpuno nekritičan odnos prema vlastitim vozačkim sposobnostima.
8. Iznesene okolnosti djelu daju veću težinu i upućuju na zaključak da se u konkretnoj situaciji radi o počinitelju kojemu je potrebno izreći oštriju društvenu osudu od one koju mu je izrekao prvostupanjski sud, a koja je ublažena ispod zakonskog minimuma koji za predmetno kazneno djelo iznosi tri godine.
9. Prema tome, ispravnim vrednovanjem svih utvrđenih okolnosti o kojima, u skladu s odredbom članka 47. KZ/11., ovisi proces individualizacije kazne, te prihvaćanjem žalbenih navoda državnog odvjetnika, drugostupanjski sud kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci smatra primjerenom kako okolnostima kaznenog djela tako i osobi samog počinitelja kao i da će se upravo takvom kaznom postići sve svrhe kažnjavanja propisane zakonom. Naime, navedena kazna sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio obitelji žrtve i društvu u cjelini. Istovremeno, ta kazna može jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućiti ponovno uključivanje optuženika u društvo jer su otegotne okolnosti i težina počinjenog djela takve da ne opravdavaju izricanje blaže kazne.
10. Slijedom gornjih utvrđenja, nije osnovana žalba optuženika u kojoj ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj svih pravilno utvrđenih olakotnih okolnosti te da se svrha kažnjavanja može postići i kaznom zatvora u kraćem trajanju od one koja je izrečena pobijanom presudom, jer su otegotne okolnosti i težina počinjenog djela takve da ne opravdavaju izricanje blaže kazne.
11. Stoga je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni, kako je i odlučeno u izreci ove presude, a žalba optuženik zbog odluke o kazni nije osnovana.
12. Nadalje, državni odvjetnik i optuženik se žalbe zbog odluke o sigurnosnoj mjeri koju državni odvjetnik smatra ''preblagom'' uzimajući u obzir sve okolnosti djela, a optuženik smatra da ju je potrebno izreći u kraćem trajanju jer onemogućava optuženika da se ponovno socijalizira i uključi u društvo i započne normalan radni odnos naglašavajući da do sada nije niti kazneno niti prekršajno osuđivan.
13. Razmotrivši suprotstavljene žalbene navode stranaka, s obzirom na doista visok stupanj alkoholiziranosti optuženika, unatoč kojem on sjeda za volan i upravlja vozilom u prometu te činjenicu da, osim toga, krši još jednu odredbu blanketnog propisa i time izaziva prometnu nesreću s ranije opisanom teškom posljedicom, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je optuženika kao vozača potrebno na duže vrijeme isključiti iz cestovnog prometa jer postoji realna opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa. Zbog toga, a kako bi se izbjegla stanja koja ubuduće mogu poticajno djelovati na ponavljanje sličnih kaznenih djela, optuženiku je potrebno zabraniti upravljanje motornim vozilima za vrijeme koje je za četiri godina dulje od izrečene mu kazne zatvora. Stoga, su neosnovani žalbeni navodi optuženika usmjereni na ''otežano zaposlenje i resocijalizaciju'' kao posljedicu izrečene sigurnosne mjere jer se prilikom izricanja sigurnosne mjere isključivo cijeni postojanje opasnosti da će optuženik u budućnosti upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.
14. Slijedom svega iznesenoga, budući da ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Turudić, univ.spec.crim., v. r.
