Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-Us-48/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. G. i drugih zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog L. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. siječnja 2022. broj Kv I-Us-136/2021. (K-Us-41/2019.), u sjednici vijeća održanoj 18. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog L. G. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 27. siječnja 2022. broj Kv I-Us-136/2021. (K-Us-41/2019.), pod točkom I. izreke na temelju članka 557.e stavka 3. u vezi članka 557. a stavka 1. točke e) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje: ZKP/08.), produljeno trajanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi određene rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 20. listopada 2017., broj: Kir-t-Us-569/17, pravomoćnim 14. studenog 2017., kojim je određeno da Županijski sud u Zagrebu, OIB: …, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5, neće ispuniti obvezu K. G., OIB: …, s prebivalištem u Z., R. …, u iznosu od 800.000,00 kuna, nastalu na temelju rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2017., broj: Kir-Us-232/16, na ime povrata uplaćene jamčevine te zabranjeno K. G., OIB: …, s prebivalištem u Z., R. …, da primi ispunjenje obveze u iznosu od 800.000,00 kuna od Županijskog suda u Zagrebu, nastale na temelju rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2017., broj: Kir- Us-232/16, te da istom raspolaže.
1.1. Pod točkom II. na temelju članka 557.e stavka 3. u svezi članka 557.a stavka 1. točke c) ZKP/08., produljeno je trajanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi određene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 17. veljače 2021., broj: Kv I-Us-25/21, pravomoćnim 3. ožujka 2021., u odnosu na III. optuženog P. I., OIB: …, s prebivalištem u Z., V. …, i to oduzimanjem novca u iznosu od 1.952.827,90 kuna sa računa broj: H., otvorenog kod R. A. d.d., OIB: …, Z., M. c. … korisnika P. I., OIB: …, Z., V. … te predajom navedenog iznosa državnom tijelu nadležnom za upravljanje državnom imovinom, odnosno prijenosom na račun državnog proračuna, stavka Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, IBAN: HR1210010051863000160, model: H., poziv na broj: …, na koji se polažu privremeno oduzeta kunska sredstva kojima upravlja Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske.
1.2. Pod točkom III. određeno je na temelju članka 557.e stavka 2. ZKP/08. da privremene mjere iz točaka I. i II. izreke mogu trajati najdulje šezdeset dana od dana dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi L. G. putem branitelja odvjetnika N. M. bez navođenja žalbene osnove. Iz sadržaja žalba proizlazi da pobija točku I. izreke pobijanog rješenja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje na način da se ukine privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi, a podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i valjano obrazložio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za produljenje u točki I. izreke opisane privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi daljnja primjena privremene mjere. Produljena privremena mjera je u skladu s općim interesom i postoji razuman odnos razmjernosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti, a to je zabrana na tražbini K. G. nastaloj ukidanja jamstva, a vezano za buduće odlučivanje raspravnog suda, ako optuženi L. G. bude proglašen krivim, o oduzimanju imovinske koristi.
5.1. Tako pravilno i na zakonu osnovano sud prvog stupnja, razmatranjem stanja spisa, zaključuje da u odnosu na optuženog L. G. postoji osnovana sumnja da je počinio kaznena djela za koja se tereti potvrđenom optužnicom, da slijedom činjeničnog opisa inkriminacije visina pretpostavljene imovinske koristi iznosi 209.272.504,33 kuna, te nadalje daje razloge zbog kojih smatra da je usporedbom ustegnutog iznosa novca i iznosa terećenim djelom protupravno stečene imovinske koristi jasno da je sud prvog stupnja vodio računa o razmjernosti pri određivanju opsega imovine obuhvaćene određenim privremenim mjerama osiguranja.
5.2. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi optuženog L. G. da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
6. Žalitelj ističe da su prema optužnici svi optuženici iznos protupravne imovinsko koristi dijelili između sebe pa da nije jasno je li sav novac pripao žalitelju ili ga je podijelio te kako taj iznos može biti polazišna točka za test razmjernosti. Ovi žalbeni navodi za sada ne dovode u pitanje utemeljenost pobijanog rješenja. Naime, optužnica s dokazima u spisu potkrepljuje relevantnu vjerojatnost da je petnaest optuženika u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. KZ/11. ostvarilo nepripadnu materijalnu dobit u ukupnom iznosu od 209.272.504,33 kuna, koju su među sobom podijelili u neutvrđenim iznosima. Kod takvog stanja stvari, a imajući u vidu značajnu ulogu žalitelja u događaju koji je predmet postupka i opisan u optužnom aktu, osnovano je pretpostaviti da je optuženi L. G. ostvario protupravnu imovinsku. Također, žalitelj nije u pravu navodeći da je sud «samo pokušao» provesti test razmjernosti, budući da je tom zahtjevu nesumnjivo udovoljeno.
6.1. Naime, prvostupanjski je sud proveo odgovarajuću procjenu razmjernosti vrijednosti obuhvaćene privremenom mjerom i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, u skladu sa zahtjevom pravične ravnoteže sadržanom u stavku 2. članku 1. Protokola broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.) utvrdivši da je vrijednost opterećene imovine manja od vrijednosti terećene imovinske koristi, što optuženik uostalom žalbenim navodima ne osporava. Pri tome je za naglasiti da od nepripadne materijalne dobit u ukupnom iznosu od 209.272.504,33 kuna za koju se okrivljeni L. G. tereti da je podijelio s ostalim okrivljenicima, imovinsko pravni zahtjev Republike Hrvatske se odnosi na 198.229.701,72 kune. Premda oduzimanje imovinske koristi ima supsidijarni karakter u odnosu na imovinskopravni zahtjev, u konkretnom slučaju vrijednost obuhvaćena privremenom mjerom radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi (800.000,00 kuna) je manja je od visine preostale terećene protupravne imovinske koristi koja nije obuhvaćena imovinskopravnim zahtjevom (iznosi 11.042.802,61 kuna) pa ni u tom smislu nije povrijeđeno načelo razmjernosti.
7. Nisu osnovani žalbeni optuženog L. G. da predmetna privremena mjera predstavlja zadiranje u ustavno pravo vlasništva. Određivanje predmetne privremene mjere ne predstavlja prekomjeran teret u odnosu na zajamčeno pravo mirnog uživanja vlasništva, odnosno, drugostupanjski sud smatra da načelo razmjernosti nije povrijeđeno. Naime, riječ je o iznosu 800.000,00 kuna na kojem je osigurano oduzimanje imovinske koristi (u visini iz odlomka 6.1.) pa nije došlo do nerazmjera vrijednosti na kojoj je produljena predmetna privremena mjera s iznosom protupravne imovinske koristi za koju se tereti ovaj optuženik. Protivno žalbenim prigovorima, u konkretnom slučaju ograničenje prava na raspolaganje predmetnim novcem razmjerno je naravi potrebe za ograničenjem, odnosno sprječavanju osujećivanja oduzimanja imovinske koristi. Navodi žalitelja da sud nije vodio računa je li mu blokadom novčanih sredstva omogućen normalan i dostojanstven život i rad nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja, a posebno s obzirom da je riječ o osiguranju iznosa kojim je ukinuto ranije određeno jamstvo i naložen povrat uplaćenog iznosa jamstva u iznosu od 80.000,00 kuna K. G., a ne optuženom L. G..
8. Osim toga, iznos opterećene imovine valja dovesti u vezu s značajem i težinom terećenih kaznenih djela, kriminalnom količinom koja se optuženom L. G. stavlja na teret kao i visinom iznosa protupravne imovinske koristi, koju su svojim inkriminiranim radnjama pribavili optuženici kao pripadnici zločinačkog udruženja.
9. Na više mjesta se u žalbi citiraju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, no osim što se sve te odluke odnose na primjenu privremene mjere radi osiguranja imovinske koristi, niti jedna od tih odluka ne podupire žalbene navode o nedostacima pobijanog rješenja, kako je to prethodno obrazloženo.
10. Zbog izloženog, a kako osnovanost i opseg produljene privremene mjere žalbom optuženog L. G. nije s uspjehom dovedena u sumnju, dok ispitivanjem po službenoj dužnosti nisu nađene povrede iz članka 494. stavka 4. ZKP/08., trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. žalbu optuženog L. G. odbiti i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 18. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović, v. r.
