Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-Us-10/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog M. K., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kv I-Us-14/2022 od 17. prosinca 2021. u sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog M. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev za obnovu kaznenog postupka osuđenog M. K. kao neosnovan, podnesen na temelju članka 501. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).
1.1. Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kus-19/2015 od 24. ožujka 2017., koja je u odnosu na osuđenika M. K. preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-161/2017. od 10. ožujka 2020., M. K. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. KZ/11. te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo i ako u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude ispuni posebnu obvezu popravljanja štete na način da Republici Hrvatskoj u roku od 1 godine od pravomoćnosti isplati novčani iznos od 67.549,55 kuna.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni M. K., po branitelju, odvjetniku K. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje, odnosno isto preinači i dopusti obnovu kaznenog postupka.
3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev osuđenog M. K. za obnovu kaznenog postupka kao neosnovan.
6. Naime, odredbom članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08. propisano je da se kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može obnoviti u korist osuđenika ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem zakonu. Nastavno nove činjenice i novi dokazi moraju biti takve kvalitete da dovedu u pitanje činjenično stanje utvrđeno u presudi.
6.1. Ispravno prvostupanjski sud utvrđuje da očitovanja na kojima osuđenik temelji zahtjev za obnovu postupka ne predstavljaju novu činjenicu ili okolnost u smislu članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08, već se u najvećoj mjeri navedenim očitovanjima pojašnjava ustroj Oružanih snaga Republike Hrvatske, mogućnost angažiranja oružanih snaga za pomoć lokalnoj zajednici, angažiranje inženjerskih postrojbi za tu svrhu, provođenje obuke kroz takvo angažiranje, odnosno istima se pojašnjava zakonodavni okvir postupanja. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda iz sadržaja priloženih očitovanja Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 29. svibnja 2020., Operativne uprave Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 26. svibnja 2020., Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske od 25. svibnja 2020. te Vojnostegovnog suda Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 22. svibnja 2020. razvidno je da ista predstavljaju odrednice zakonitog postupanja unutar ustrojstva Oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno ne predstavljaju nove dokaze koji bi bili prikladni da prouzroče oslobođenje osobe ili njezinu osudu koja je bila osuđena po blažem kaznenom zakonu.
6.2. Pritom, neosnovani su žalbeni navodi osuđenog M. K. kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, obzirom da je u pobijanom rješenju izostala bilo kakva pojedinačna ocjena dokaza. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju naveo sve "nove dokaze" na kojima osuđenik temelji zahtjev za obnovu postupka, kao i njihov sadržaj te nakon analize istih ocijenio da ne ukazuju na neku novu činjenicu ili novu okolnost koja bi očito dovela do oslobađajuće presude, već su sve te okolnosti na jasan i nedvojben način utvrđene dokazima koje je sud proveo u redovnom kaznenom postupku i na temelju kojih je donio osuđujuću presudu.
7. Nadalje, u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi kojima osuđenik ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, na način da ističe da je iz dostavljenih materijalnih dokaza razvidno da je za inženjerske postrojbe obuka u stvarnim uvjetima na terenu bila većinski način obuke te ujedno pomoć lokalnoj zajednici te su za izvođenje obuke, kao i za raspolaganje sredstvima za obuku bili nadležni zapovjednici grana Oružanih snaga Republike Hrvatske, odnosno u konkretnom slučaju osuđenik kao zapovjednik Hrvatskih kopnenih snaga. U konačnici, žalitelj se poziva na iskaz svjedoka J. L., prema kojem je, ovdje osuđeni general Kruljac, mogao donijeti zapovijed i odrediti da se troškovi obuke plate iz sredstava proračuna Ministarstva obrane RH.
7.1. Naime, u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da je u kaznenom postupku nakon izvođenja materijalnih i personalnih dokaza raspravni sud zaključio da su inkriminirani radovi u Općini S. izvršeni neovlašteno, odnosno protivno zapovijedi načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske (GS OS RH) generala zbora J. L. od 20. srpnja 2007., kojom se zabranjuje uporaba inženjerijskih postrojbi na obavljanju radova i mimo odobrenog Plana inženjerijskih infrastrukturnih radova za 2007. godinu, odnosno da osuđeni M. K. nije bio ovlašten izdati usmenu zapovijed kojom suštinski mijenja izričitu zapovijed generala zbora J. L. Slijedom navedenog, iskaz J. L. bio je predmet analize i ocjene i prvostupanjskog i drugostupanjskog suda te je nedvojbeno utvrđeno da radovi na izgradnji cesta u Zoni malog gospodarstva Općine S. nisu bili zapovjeđeni niti odobreni od strane načelnika GS OS RH J. L. te da je osuđeni M. K. uputivši pripadnike 33. inženjerske brigade Karlovac na izvođenje radova izgradnje cesta u Zoni malog gospodarstva S., postupio protivno izričitoj zapovijedi načelnika OS RH i odobrenom Planu za 2007. g., te je angažiranjem ljudstva i tehnike na izgradnji cesta u Zoni malog gospodarstva u trajanju od mjeseca listopada do prosinca 2007. zlouporabio svoj položaj zapovjednika Hrvatske kopnene vojske.
8. Stoga, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je ispravno odbio zahtjev osuđenog M. K. za obnovu kaznenog postupka kao neosnovanog, obzirom da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
9. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja izneseni žalbeni navodi osuđenika kojima se poziva na neregulirane propise vezano uz pomoć lokalnoj zajednici, da se pomoć odvijala kroz obuku te da su radovi izvedeni u sklopu obuke, jer su izneseni navodi bili predmetom ocjene drugostupanjskog suda prilikom odlučivanja u povodu podnesene žalbe. Također, nije od utjecaja na pobijanu odluku okolnost da protiv osuđenog M. K. nije vođen stegovni postupak, niti je pokrenut postupak za naknadu štete.
10. S obzirom da žalbom osuđenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 19. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
