REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 178/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. G. iz Z., OIB: … , koju zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Zaprešića, Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćniku D. C., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-132/2019-2 od 13. veljače 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, broj Pn-201/2016-27 od 20. prosinca 2018., u sjednici održanoj 19. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-132/2019-2 od 13. veljače 2020. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„1. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 7.610,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 6.310,00 kuna od dana 22. studenog 2013. do isplate, a na iznos od 1.300,00 kuna od dana 20. prosinca 2018. do isplate, i to do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5,00 postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3,00 postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.308,36 kuna, u roku od 15 dana.
3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 635,00 kuna sa zateznom kamatom od 22. studenog 2013., te zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.300,00 kuna od 22. studenog 2013. do 19. prosinca 2018.“
2. Drugostupanjskom presudom uvažena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda te odbijen tužbeni zahtjev.
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-1543/2020 od 20. listopada 2020. dopustio je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja: „Može li drugostupanjski sud u sporu male vrijednosti odluku donijeti na temelju utvrđenog činjeničnog stanja koje je različito od onog utvrđenog prvostupanjskom presudom?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog postupovnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. Tuženik, sukladno pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, sadržajno temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa 467. st. 1. ZPP-a, pozivajući se na odluku ovog suda broj Rev-176/1992 od 6. travnja 1993., jer da je prvostupanjska presuda preinačena iz žalbenog razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a da se žalba u sporu male vrijednosti ne može podnijeti iz tog žalbenog razloga.
9. Prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a, sporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, a za ocjenu je li spor predstavlja spor male vrijednosti odlučno je predstavlja li spor na temelju čl. 458. st. 1. ZPP-a spor male vrijednosti u času donošenja presude suda prvog stupnja, koje pravno shvaćanje je izneseno i u odluci ovog suda broj Rev- 176/1992.
10. U ovom predmetu tužbeni zahtjev u vrijeme podnošenja tužbe odnosio se na potraživanje u novcu u iznosu od 10.500,00 kn, a nakon što je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi iznos od 10.000,00 kn već se odnosi na potraživanje u novcu u iznosu od 8.245,00 kn pa predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, a u svezi s odredbom čl. 464. st. 2. ZPP-a. Kako predmetni spor u času donošenja prvostupanjske presude predstavlja spor male vrijednosti to se prvostupanjska presuda mogla pobijati samo iz razloga propisanih odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. I sam tuženik je žalbu protiv prvostupanjske presude podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dok je drugostupanjski sud žalbu tuženika ocijenio osnovanom iz žalbenog razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, radi kojeg se žalba u sporovima male vrijednosti ne može se podnijeti.
12. Budući da u sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje, za drugostupanjski sud je činjenično stanje uvijek „pravilno utvrđeno“, to jest, drugostupanjski sud, i kad ima sumnji glede toga, ipak mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud.
13. Dakle, drugostupanjski sud u sporu male vrijednosti ne može donijeti odluku na temelju utvrđenog činjeničnog stanja koje je različito od onog utvrđenog prvostupanjskom presudom.
14. Kad se navedeno dovede u vezu s tim da je drugostupanjski sud žalbu tuženika ocijenio osnovanom iz razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te, primjenjujući pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, zaključio da tužiteljica u postupku nije dokazala postojanje uzročne veze između nastanka nematerijalne štete koju je pretrpjela i odgovornosti tuženika za održavanje kolnika konkretne gradske ulice, očito je da je drugostupanjski sud utvrdio drugačije činjenično stanje od onoga koje je utvrdio sud prvog stupnja i time postupio protivno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a.
15. Kako je pogrešna primjena odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a utjecala na donošenje pravilne i zakonite presude, to je po drugostupanjskom sudu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 467. st. 1. ZPP-a, na koju se odnosi pravno pitanje zbog kojega je revizija dopuštena.
16. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. st. 1. alineja 1. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 19. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
