REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz 56/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u upravnom sporu tužitelja D. V. iz S., zastupanog po punomoćnici Z. K., odvjetnici Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-147/2021-4 od 28. svibnja 2021. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-292/21-2 od 11. veljače 2021., u sjednici održanoj 19. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukida presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-292/21-2 od 11. veljače 2021., i presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3908/19-7 od 30. studenog 2020. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika od 15. listopada 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 4. prosinca 2015., kojim je tužitelju za 2014. godinu utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 84.480,00 kn, dohodak od kapitala u iznosu od 2.436.863,58 kn, ukupni godišnji dohodak u iznosu od 2.521.343,58 kn, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 38.400,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 2.482.943,58, obveza poreza i prireza u iznosu od 304.951,58 kn, te razlika za uplatu u iznosu od 668.953,85 kn.

2. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II- 410-18/16-01/183, URBROJ: 513-04-19-2 od 15. listopada 2019. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Središnja Hrvatska, Ispostave Sisak, KLASA: UP/I-410-23/2015-02/07158, URBROJ: 513-07-25-08-2015-04 od 4. prosinca 2015., te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn.

3. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3908/19-7 od 30. studenog 2020.

4. Protiv presude suda drugog stupnja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje u tekstu: DORH) je podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude predlažući da se žalba prihvati i preinači presuda suda drugog stupnja i poništi presuda suda prvog stupnja te odbije tužbeni zahtjev, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na zahtjev tužitelj se protivi navodima u zahtjevu te predlaže isti odbiti kao neosnovan.

6. Zahtjev je osnovan.

7. U ovom je stupnju postupka sporno je li nastupila zastara poreznog duga.

8. Postupajući na temelju odredbe čl. 90. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10 – dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva DORH-a.

9. Tijekom upravnog spora bilo je, između ostaloga, sporno, a i dalje je sporno u povodu zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, je li u ovom slučaju nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze, odnosno sporna je pravilnost primjene odredbi čl. 94. do 96. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 – dalje: OPZ/08), a posljedično tome sporna je primjena iznimke predviđene odredbom čl. 197. st. 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 115/2016 – dalje: OPZ/16), te nastavno odredbi čl. 108. st. 1. i 2. OPZ/16.

10. Osnovana je tvrdnja podnositelja zahtjeva da do stupanja na snagu OPZ/16 nije nastupila relativna zastara utvrđivanja porezne obveze, zbog čega u konkretnoj upravnoj stvari valja primijeniti iznimku predviđenu odredbom čl. 197. st. 2. OPZ/16., te o nastupanju porezne zastare odlučiti prema odredbama toga Zakona.

11. Odredbe članka 197. st. 1. i 2. OPZ/16 glase:

(1) Postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dovršit će se prema odredbama toga Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

12. Općim poreznim zakonom iz 2008. ("Narodne novine" broj 147/08, 81/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 – dalje: OPZ/08) zastara je uređena odredbama čl. 94, 95 i 96, a mjerodavne odredbe koje valja primijeniti u ovoj upravnoj stvari glase:

"Pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći" (čl. 94. st. 1.).

"Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate“ (94. st. 3.).

"Tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku" (95. st. 1. ).

"Nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći." (članak 95. st. 3.).

13. Iz upravnog postupka koji je prethodio tužbi proizlazi:

- da je predmet oporezivanja dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od kapitala uz utvrđenje ukupnog godišnjeg dohotka, ukupnog godišnjeg osobnog odbitka, utvrđenje godišnje porezne osnovice, obveza poreza i prireza, ukupno uplaćenih predujmova poreza i prireza za 2014., te konačna razlika za uplatu,

- da je tužitelj 26. veljače 2015., prvostupanjskom tijelu podnio Prijavu poreza na dohodak za 2014. Porezno tijelo je 9. listopada 2015. pozvalo tužitelja radi ispravka podataka u godišnjoj prijavi. Prvostupanjsko tijelo je 4. prosinca 2015. donijelo rješenje, kojim je tužitelju utvrđen godišnji dohodak od nesamostalnog rada za 2014. godinu u iznosu od 84.480,00 kn, dohodak od kapitala u iznosu od 2.436.863,58 kn, ukupni godišnji dohodak u iznosu od 2.521.343,58 kn, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 38.400,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 2.482.943,58, obveza poreza i prireza u iznosu od 304.951,58 kn, te razliku za uplatu u iznosu od 668.953,85 kn,

- da je tužitelj protiv istog rješenja podnio žalbu,

- da je drugostupanjsko rješenje doneseno 15. listopada 2019.

14. 1. Predmet utvrđivanja porezne obveze je, kako je navedeno, porez na dohodak za 2014. Taj porez se utvrđuje i plaća za kalendarsku godinu (čl. 7. st. 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 114/11, 22/12, 144/12, 125/13, 148/13 i 143/14).

14. 2. Člankom 50. st. 1. toga zakona određeno je da su obveznici poreza na dohodak iz članka 48. ovoga Zakona dužni nakon isteka poreznog razdoblja (kalendarske godine) podnijeti godišnju poreznu prijavu propisanog oblika i sadržaja. Prema stavku 2. toga članka godišnja porezna prijava podnosi se do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu, dok je čl. 53. određeno da porezni obveznici na koje se primjenjuje poseban postupak, ako žele iskoristiti prava propisana Zakonom, a za koje Porezna uprava ne raspolaže podacima bitnim za utvrđivanje prava na umanjenje dohotka te podacima o uvećanju osobnog odbitka za plaćene doprinose za zdravstveno osiguranje u tuzemstvu ili dana darovanja, mogu do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu podnijeti nadležnoj ispostavi Porezne uprave obrazac za priznavanjem prava u posebnom postupku te istom priložiti vjerodostojne isprave.

15. Prema odredbi čl. 86. OPZ/08 porezno rješenje koje se donosi na temelju godišnje porezne prijave mora se dostaviti poreznom obvezniku čim je to moguće, a najkasnije u roku od godine dana nakon isteka roka za podnošenje godišnje porezne prijave (dva mjeseca od isteka zakonom određenog razdoblja oporezivanja (čl. 62. st. 4. OPZ/08).

16. Dakle, u konkretnoj situaciji, sukladno odredbi čl. 94. st. 1. i 3. i čl. 86. OPZ/08 porezna zastara počela je teći istekom 2016., te svakako do 1. siječnja 2017., kao dana stupanja na snagu OPZ/16 nije nastupila relativna zastara. Stoga je sukladno odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16 prigovor zastare valjalo raspraviti prema odredbama toga Zakona.

17. Opći porezni zakon iz 2016. zastaru je uredio odredbama čl. 108. i 109. pa je tako u čl. 108. st. 1. i 2. propisano:

(1) Pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

(2) Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

20. Porezna obveza plaćanja poreza na dohodak za 2014. nastala je istekom te godine pa je sukladno odredbi čl. 108. st. 2. OPZ/16, zastara počela teći 1. siječnja 2016. te do donošenja drugostupanjskog rješenja, 15. listopada 2019., nije protekao ni šestogodišnji rok predviđen odredbom čl. 108. st. 1. OPZ/16.

21. Slijedom iznesenog pobijanom presudom prihvaćanjem prigovora zastare povrijeđen je zakon.

22. Budući da se tužba u upravnom sporu nije temeljila samo na tvrdnji o nastupanju zastare, a zbog pogrešnog pravnog pristupa i zaključku o nastupanju zastare sudovi nisu raspravili ostale činjenične i pravne tvrdnje tužbe valjalo je na temelju čl. 78. st. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 29/17 i 110/21) ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 19. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.