REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 529/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Ž. M., odvjetnik u V. G., protiv tuženice mlljt. M. L. i tuženice mlljt. L. L., obje iz Z., obje zastupane po zakonskim zastupnicima M. L. i M. L. , koje zastupa punomoćnik I. F., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-452/2017-2 od 20. studenoga 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P- 368/12-63 od 16. siječnja 2017., u sjednici održanoj 19. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Revizija tuženica odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nasljeđivanjem iza pokojnog oca S. P. stekla vlasništvo k.č.br. 261/50, oranica S. od 2877 m2, upisane u zk.ul. 1713 k.o. V. te da su slijedom toga tuženice dužne to priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama (točka I.) te je naloženo tužiteljici tuženicama naknaditi troškove postupka u iznosu od 15.000,00 kn (točka II.).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja i prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženicama tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 21.975,00 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženice su podnijele reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14-dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na spornoj nekretnini utemeljen na činjeničnim navodima tužbe da je istu stekla nasljeđivanjem iz pok. oca S. P., koji je u zemljišnoj knjizi bio upisan kao suvlasnik te se tužiteljica putem svog prednika nalazi u posjedu iste više od 30 godina, a tuženice su se kao vlasnice upisale na temelju ugovora o darovanju od 31. kolovoza 2011. zaključenog s majkom M. L.2, koja je nekretninu stekla na temelju ugovora o darovanju od 3. listopada 2008. zaključenog sa M. L.3 , koji se kao vlasnik upisao na temelju presude na temelju priznanja poslovni broj P-1596/04 od 20. rujna 2005.

7. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim u bitnom s obrazloženjem da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da tužiteljica nije vlasnica predmetne nekretnine, već je vlasnik bila K. B. od koje je otac mlljt. tuženica kupio predmetnu nekretninu, a da su K. B. i J. B. istu stekli dosjelošću jer su bili u mirnom posjedu iste nekretnine preko 30 godina, te da nije odlučno to što otac mlljt. tuženica M. L.3 nije radi sređivanja zemljišno knjižnog stanja utužio oca tužiteljice S. P., jer da je isti bio samo formalni zemljišno knjižni vlasnik, dok je stvarni vlasnik bila K. B. i njezin suprug.

8. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužiteljice, primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a utvrdio da se ostvarile sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i nasljeđivanjem iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12 i 152/14-dalje: ZVDSP) te je preinačio presudu suda prvog stupnja u bitnomu s obrazloženjem:

- da je na temelju isprava iz spisa utvrđeno da je sporna k.č. 261/50 od 2877 m2 oranica S. k.o. V. nastala uz k.č. br. 261/12, 261/13 i 261/49 od k.č. br. 261/12 i 261/13 k.o. V., temeljem diobenog nacrta kojeg je dao izraditi otac tužiteljice 1997.;

- da su na na k.č. br. 261/12 i 261/13 –oranice Š. upisane u z.k. ul. 253 k.o. V. prema zk. izvatku bili su upisani suvlasnici P. I., F. i S., te B. J., F., mld. I. i J.;

- da je otac mlljt. tuženica 2004. kupio spornu nekretninu od K. B.;

- da je pravomoćnom presudom na temelju priznanja poslovni broj P-1596/04 od 20. rujna 2005. otac mldb. tuženica utvrđen vlasnikom k.č. br. 261/12 i 261/13 –oranice Š. upisane u zk. ul. 253 k.o. V., a u kojoj je pogrešno u uvodu presude navedeno da je K. B. nasljednica S. P., oca tužiteljice, koji je u vrijeme donošenja navedene presude 20. rujna 2005. bio živ (umro je 20.studenog 2010.), te je tužiteljica njegova jedina nasljednica;

- da iskaz svjedoka K. M. potvrđuje da je sada pok. K. B. prodala pravnom predniku tuženica i dio njegove nekretnine iz čega proizlazi da K. B. nije dosjelošću stekla sve četiri nekretnine koje je prodala, kako neosnovano zaključuje prvostupanjski sud, već samo dvije, dok su preostale dvije bile vlasništvo K. M. i obitelji tužiteljice;

- da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da nije odlučno što M. L.3 prilikom podnošenja tužbe radi sređivanja zemljišno knjižnog stanja nije tužio i oca tužiteljice S. P., jer je isti morao biti tužen kao zemljišno knjižni vlasnik, te se ne može niti prihvatiti dokazanim da je K. B. stekla dosjelošću i predmetnu nekretninu odnosno ukupno 2 rala, jer iz iskaza većeg broja svjedoka proizlazi da je u posjedu predmetne nekretnine bila tužiteljica, a ranije njen pokojni otac, te da K. B. nikada nije bila u posjedu sporne nekretnine, već susjedne;

- da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir iskaze svjedoka T. M., A. M., K. M. i S. L., koji su iskazivali o posjedu obitelji P.-M. te iskaz svjedoka D. I. koja je navela da j. K. B. prodala M. L.3 2 rala zemlje iz čega proizlazi da je prodala površinu koju imaju sve četiri nekretnine zajedno;

- da K. B. na spornoj nekretnini, sve da je i brala samoniklo bilje (šipak, kamilicu, ljesku, bazgu i sl.), nije imala posjed definiran čl. 10. st. 1. ZVDSP-a, jer se ne radi o faktičnoj vlasti na stvari;

- da je otac tuženica neosnovano upisao vlasništvo i na suvlasničkim dijelovima nekretnina koji nisu bili vlasništvo prodavatelja K. B., a što potvrđuje citirana pravomoćna presuda;

- da pravni prednik tuženica nije postupao u dobroj vjeri, jer je znao da je ugovor o kupoprodaji zaključio samo sa K. B. pa je mogao kupiti samo ono što je ona imala u vlasništvu, a ne i suvlasničke dijelove drugih suvlasnika, pa tako K. M. i oca tužiteljice;

- da je na temelju isprava iz spisa utvrđeno da otac tužiteljice S. P. bio suvlasnik navedenih čestica pa da prvostupanjski sud neosnovano nije prihvatio iskaze svjedoka da je isti kao suvlasnik i bio u posjedu predmetne čestice koja je nastala diobom koju je naručio upravo otac tužiteljice 1997., dok je K. B. bila u posjedu susjednih nekretnina.

9. U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda donesena je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a pa je protiv pobijane presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a te je revizija kao takva i razmatrana.

10. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

12. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženice temelje na tvrdnji o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a da pri tomu postojanje navedenih bitnih povreda ničim ne obrazlažu.

13. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. ZPP-a i čl. 386. ZPP-a ovaj sud nije našao postojanje toga revizijskog razloga.

14. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa pretežni revizijski razlozi kojima tuženice osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

15. Iako tuženice u reviziji navode da drugostupanjsku presudu pobijaju i iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, one taj revizijski razlog nisu niti određeno navele, a niti obrazložile. Stoga taj revizijski razlog nije uzet u obzir (čl. 386. ZPP).

16. Slijedom iznesenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a reviziju tuženica odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 19. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.