REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 973/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća Imr. sc. Igora Periše člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja R. H., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u R., protiv tuženika mlt. E. K.-M. koju zastupa zz M. M. iz R., koju zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u Odvjetničkom uredu P., G., D., V., K., iz R., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-9818/2014-3 od 10. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3382/12 od 30. rujna 2013., u sjednici dana 19. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju:

1) presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-47/18-3 od 8. svibnja 2018. u točkama I. i II. izreke i odluka o parničnim troškovima u toč III. izreke, 2) presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3382/12 od 30. rujna 2013.

- u dijelu toč. I. izreke u kojem je utvrđeno da ugovor o darovanju zaključen dana 13. travnja 2000. godine između S. K. iz R., i maloljetne E. K.-M., zastupane po zakonskoj zastupnici i majci M. M. gubi učinak prema tužitelju R. H. u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema S. K. u iznosu od 1.163.949,08 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na glavnicu u iznosu od 1.004.723,23 kuna od dana 11. srpnja 2002. godine po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a po stopi od 12 % godišnje od 01. srpnja 2011. godine do isplate, odnosno u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

- u dijelu točke 2. izreke u kojem je naloženo tuženici da dopusti tužitelju R. H. da svoje potraživanje prema S. K. u iznosu od 1.163.949,08 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na glavnicu u iznosu od 1.004.723,23 kuna od dana 11. srpnja 2002. godine po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a po stopi od 12% godišnje od 01. srpnja 2011. godine do isplate, odnosno u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, namiri prodajom kat. čest. br. 111/2, upisane u zk. ul. br. 514, k. o. K., u naravi dio zemljišta u ulici …, cijeli prvi kat i nenastanjeni tavan, sve to u roku od 15 dana,

- odluka o parničnim troškovima u toč, III. izreke,

i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci o troškovima.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj P-3382/12 od 30. rujna 2013. sudio je:

„1.Ugovor o darovanju zaključen dana 13. travnja 2000.g. između S. K. iz R., i mlt. E. K. M., zastupane po z.z. majci M. M. gubi učinak prema tužitelju R. H. u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema S. K. u iznosu od 1.937.631,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na glavnicu u iznosu od 1.461.659,30 kn od dana 11. srpnja 2002.g. po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007.g., od 01. siječnja 2008.g. do 30. lipnja 2011.g. po stopi od 14 % godišnje, a po stopi od 12 % godišnje od 01. srpnja 2011.g. do isplate, odnosno u slučaju promijene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

2. Tužena mlt. E. K. M., zastupana po z.z. majci M. dužna je dopustiti tužitelju R. H. da svoje potraživanje prema S. K. u iznosu od 1.937.631,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na glavnicu u iznosu od 1.461.659,30 kn od dana 11. srpnja 2002. g. po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007.g., od 01. siječnja 2008.g. do 30. lipnja 2011.g. po stopi od 14 % godišnje, a po stopi od 12 % godišnje od 01. srpnja 2011.g. do isplate, odnosno u slučaju promijene stope zateznih kamatama, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, namiri prodajom k.č.br. 111/2, upisane u zk.ul.br. 514 k.o. K., u naravi dio zemljišta u ulici…, cijeli prvi kat i nenastanjeni tavan, sve u roku od 15 dana.“

1.1.Odlukom o parničnim troškovima nalaženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 55.625,00 kn, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja odbija za naknadu parničnih troškova kao neosnovan.

2. Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž-918/2014-3 od 10. siječnja 2017. odbio je žalbu tuženice te je sudio:

„I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3382/12 od 30. rujna 2013. godine u dijelu točke 1. izreke u kojem je utvrđeno da ugovor o darovanju zaključen dana 13. travnja 2000. godine između S. K. iz R., i maloljetne E. K.-M., zastupane po zakonskoj zastupnici i majci M. M. gubi učinak prema tužitelju R. H. u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema S. K. u iznosu od 1.163.949,08 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na glavnicu u iznosu od 1.004.723,23 kuna od dana 11. srpnja 2002. godine po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a po stopi od 12 % godišnje od 01. srpnja 2011. godine do isplate, odnosno u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

II Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3382/12 od 30. rujna 2013. godine u dijelu točke 2. izreke u kojem je naloženo tuženici da dopusti tužitelju R. H. da svoje potraživanje prema S. K. u iznosu od 1.163.949,08 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na glavnicu u iznosu od 1.004.723,23 kuna od dana 11. srpnja 2002. godine po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a po stopi od 12% godišnje od 01. srpnja 2011. godine do isplate, odnosno u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, namiri prodajom kat. čest. br. 111/2, upisane u zk. ul. br. 514, k. o. K., u naravi dio zemljišta u ulici …, cijeli prvi kat i nenastanjeni tavan, sve to u roku od 15 dana.

III Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3382/12 od 30. rujna 2013. godine u dijelu točke 3. izreke u kojem je usvojen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 33.413,93 kuna.

IV Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženice p r e i n a č u j e s e presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3382/12 od 30. rujna 2013. godine u preostalom dijelu točaka 1., 2. i 3. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

„Ugovor o darovanju zaključen dana 13. travnja 2000. godine između S. K. iz R., i maloljetne E. K.-M., zastupane po zakonskoj zastupnici i majci M. M. gubi učinak prema tužitelju R. H. u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema S. K. u iznosu od 773.682,06 kuna (preko iznosa od 1.163.949,08 kuna do iznosa od 1.937.631,14 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na glavnicu u iznosu od 456.936,07 kuna (preko iznosa od 1.004.723,23 kuna do iznosa od 1.461.659,30 kuna) od dana 11. srpnja 2002. godine po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a po stopi od 12% godišnje od 01. srpnja 2011. godine do isplate, odnosno u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

Tuženica maloljetna E. K.-M., zastupana po zakonskoj zastupnici i majci M. dužna je dopustiti tužitelju R. H. da svoje potraživanje prema S. K. u iznosu od 773.682,06 kuna (preko iznosa od 1.163.949,08 kuna do iznosa od 1.937.631,14 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na glavnicu u iznosu od 456.936,07 kuna (preko iznosa od 1.004.723,23 kuna do iznosa od 1.461.659,30 kuna) od dana 11. srpnja 2002. godine po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a po stopi od 12% godišnje od 01. srpnja 2011. godine do isplate, odnosno u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, namiri prodajom kat. čest. br. 111/2, upisane u zk. ul. br. 514, k. o. K., u naravi dio zemljišta u ulici …, cijeli prvi kat i nenastanjeni tavan, sve to u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 22.211,07 kuna, sve u roku od 15 dana.“

2.1. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.645,85 kuna.

3. Tako je suđeno u sporu radi pobijanja pravne radnje dužnika S. K. iz R. – U. o darovanju nekretnine sklopljenog dana 13. travnja 2000. između S. K. i njegove kćeri E. K. M..

4. Protiv drugostupanjske presude u točkama I. i II. izreke i odluke o parničnim troškovima u toč. III. izreke tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl.382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). radi materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja naznačenih u reviziji. Predložila je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu u točkama I., II. i III. izreke i u tom dijelu predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Postupajući po odredbi čl. 392.a. st. 2. ZPP, presuda je ispitana u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo radi pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni radi kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

8. Presuda je donesena u sporu radi pobijanja pravne radnje S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredaba čl. 280. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – u nastavku teksta: ZOO) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15.).

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

-S. K. je kao nositelja obrta „B.“ porezni dužnik prema R. H. s osnove poreza na dodanu vrijednost, poreza na cestovna motorna vozila , poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada s osnova dohotka obrta, s osnova poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi, s osnova poreza na promet nekretnina, s osnova doprinosa u paušalnom iznosu H.,

-porezni dugovi su na dan 31. prosinca 1999. g. ukupno iznosili 340.438,97 kn.,

- na dan 13. travnja 2000. g. ukupni dospjeli dugovi su iznosili 1.063.273,43 kn.,

- na dan podnošenja ovršnog rješenja obveza poreznog dužnika su iznosili 1.840.096,79 kn.,

- na dan podnošenja tužbe obveza poreznog dužnika s osnova poreza na dodanu vrijednost, poreza na cestovna motorna vozila, predporeza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi, poreza na dobit, poreza na promet nekretnina, doprinos o paušalnom iznosu utvrđena su u ukupnom iznosu od 1.937.631,14 kn., a ukupni dug poreznog obveznika na dan 23. rujna 2008., kao dana izrade vještačkog nalaza iznosili su 4.445.134,78 kn,

-navedena potraživanja R. H. nije naplatila,

- dana 13. travnja 2000. je između poreznog dužnika i njegove maloljetne kćeri E. K.- M., zastupane po zakonskoj zastupnici i majci M. M., sklopljen Ugovor o darovanju kojim kćeri daruje nekretninu kat. čest. br. 111/2, upisane u zk. ul. br. 514, k. o. K., u naravi dio zemljišta u ulici … cijeli prvi kat i nenastanjeni tavan, koja nekretnina nije upisana kao imovina obrta,

- nije riječ o daru u pogledu kojega je isključena mogućnost pobijanja u smislu odredbe čl. 282. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – u nastavku teksta: ZOO) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15.).

- uslijed spornog darovanja porezni dužnik S. K., čija je obveza utvrđena pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela, nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljevog potraživanja,

-tužba za pobijanje pravne radnje dužnika je podnesena u okviru roka propisanog odredbom čl. 285.st.1. ZOO-a.

10. Stoga su nižestupanjski sudovi ocijenili da su ispunjene pretpostavke za pobijanje pravnih radnji dužnika propisane odredbom čl. 381. i 382. ZOO, pa je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen.

11. Odlučujući o prigovoru zastare porezne obveze drugostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje da se u postupku koji se vodi temeljem odredbe čl. 280. ZOO-a ne može isticati prigovor zastare potraživanja, pa je stoga sud odbio i prijedlog tuženika za prekidom ovog parničnog postupka do okončanja upravnog postupka povodom zahtjeva S. K. za utvrđivanje zastare poreznog duga, jer je za ovaj postupak jedino relevantno utvrđenje dospjelog potraživanja, te njegov iznos, u trenutku poduzimanje radnje na štetu vjerovnika. Ovaj prigovor bi se eventualno s uspjehom mogao isticati u žalbenim razlozima protiv rješenja o ovrsi u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona (NN br. 57/96, 139/10, 112/12), odnosno u parnici radi proglašenja da ovrha nije dopuštena u smislu odredbe čl. 60. OZ-a.

11.1. Također je taj sud zauzeo shvaćanje da se ima smatrati kao dan poduzimanja pravne radnje (ugovora o darovanju nekretnine) koja se pobija u smislu odredbe čl. 280. ZOO, mjerodavan dan podnošenja prijedloga za uknjižbu zemljišnoknjižnom odjelu suda na temelju ugovora o darovanju.

12. Tuženica je revizijom osporila pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana presuda te je naznačila pravna pitanja koja glase:

1) Može li se u parničnom postupku po tužbi radi pobijanja pravne radnje dužnika temeljem odredbe čl. 280. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.) isticati prigovor zastare novčanog potraživanja vjerovnika?

2) Koji se dana ima smatrati kao dan poduzimanja pravne radnje (ugovora o darovanju nekretnine) koja se pobija u smislu odredbe čl. 280. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01), a prema kojem danu se ima utvrđivati i visina duga dospjelog na dan poduzimanja pravne radnje, odnosno je li to dan sklapanja ugovora i ovjere potpisa kod javnog bilježnika ili dan podnošenja prijedloga za uknjižbu zemljišnoknjižnom odjelu suda?

12.1. U reviziji je navedeno da se pitanja odnose na odredbu čl. 280. ZOO, da su važna za rješenje spora, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer je o naznačenim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje u odlukama broj Rev-2260/2012-3 od 9. lipnja 2015. (u odnosu na prvo pitanje) i Rev-108/2009-2 od 24. listopada 2012. (u odnosu na drugo pitanje), te Visoki trgovački sud RH u odluci Pž-2610/04-5 od 28. kolovoza 2007., ali da pobijana odluka nije podudarna s tom praksom.

13. Ovaj sud je ispitao dopuštenost podnesene izvanredne revizije koju prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi važnosti navedeni samo primjerice. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

16. Podnesena revizija je dopuštena samo u odnosu na prvo pitanje.

17. U odnosu nas naznačeno prvo pitanje revizijski sud je već zauzeo pravno shvaćanje u odluci broj Rev-2260/2012-3 od 9. lipnja 2015. kojom je prihvaćanjem prigovora zastare djelomično preinačena presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 3170/11-2 od 29. veljače 2012. i presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-867/10-8 od 27. travnja 2011. i odbijen tužbeni zahtjev. Vrhovni sud je dakle zauzeo shvaćanje da se može u parničnom postupku po tužbi radi pobijanja pravne radnje dužnika temeljem odredbe čl. 280. ZOO isticati prigovor zastare novčanog potraživanja vjerovnika. U obrazloženju presude je navedeno:

„Osnovana je međutim tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada nisu prihvatili tvrdnju tuženika da je potraživanje tužiteljice prestalo nastupanjem zastare.

Prema odredbi čl. 90. st.1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 127/00 86/01, 150/02 - dalje: OPZ) pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za tri godine računajući od dana kad je zastara počela teći. Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za šest godina računajući od dana kad je zastara prvi put počela teći (čl. 92. OPZ).

Zastara prava na naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu (čl. 90. st. 4. OPZ)….“ (tako i u odluci Rev-2458/10-2 od 30. rujna 2015.).

18. Pobijana presuda se temelji na shvaćanju koje nije podudarno shvaćanju u navedenim odlukama Vrhovnog suda RH, pa je u odnosu na pravo isticanja prigovora zastare porezne tražbine vjerovnika zastare pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

19. S obzirom na to da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je rješenjem prihvatiti reviziju, ukinuti djelomično presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom vijeću prvostupanjskog suda.

19.1. Odluka o troškovima parničnog postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari pa je valjalo ukinuti i odluku o parničnim troškovima i predmet i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

20. Revizija je nedopuštena u odnosu na drugo pitanje kojim tuženik pita koji se dan ima smatrati kao dan poduzimanja pravne radnje (ugovora o darovanju nekretnine) koja se pobija u smislu odredbe čl. 280. ZOO. U odnosu na to pitanje je revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-240/2016 od 8. prosinca 2020, koje glasi:

„Naime, pravna radnja stečajnog dužnika je poduzeta u nekoliko koraka radi osiguranja, a potom i namirenja tražbine I-tuženika, a posljednja radnja u nizu, na temelju koje je I-tuženik i namiren upisom punopravnog prava vlasništva u zemljišne knjige, je učinjena podnošenjem zahtjeva za upis, na temelju kojeg je Općinski sud u Pagu upisao u zemljišne knjige prijenos prava vlasništva rješenjem broj Z-131/99 od 26. veljače 1999.“

20.1. Riječ je dakle o pravnoj radnji koja je poduzeta u više „koraka“, a smatra se da je radnja u cijelosti dovršena kad je poduzet posljednji korak kojim je onemogućena naplata tražbine vjerovnika, a to je dan kad je podnesen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju pravnog posla koji je predmet pobijanja.

20.2. Pobijana presuda se glede navedenog pravnog pitanja temelji na pravnom shvaćanju koje je podudarno shvaćanju u navedenoj odluci revizijskog suda, pa pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

21. S obzirom na to da je ukinuta odluka protiv koje je podnesena revizija i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 19. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.