Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž R-60/21-3

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika G. N. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. O., odvjetniku u Z., protiv tuženika - protutužitelja D. P. C. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. i P. d.o.o., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu, vraćanja na rad, isplate i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja - protutuženika te tuženika - protutužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 19 Pr-1876/09-162 od 4. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 19 Pr- 1876/09-162 od 4. prosinca 2020., u odbijajućem dijelu pod točkama I. III., IV. i V. izreke, u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke kao i u dijelu pod točkom VI. izreke, pa se predmet u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su Odluka tuženika D. P. C. d.o.o. Z., OIB: …, od 3. kolovoza 2009. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu kojom je tužitelju G. N. iz S., OIB: …, otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2007. te Odgovor tuženika na Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 20. kolovoza 2009., nedopušteni.

2. Nalaže se tuženiku D. P. C. d.o.o. Z., OIB: …, vratiti tužitelja G. N. iz S., OIB: …, na radno mjesto terenskog komercijaliste.“

II. Nalaže se tuženiku D. P. C. d.o.o. Z., OIB: …, platiti tužitelju G. N. iz S., OIB: …, na ime razlike po osnovi manje isplaćene bruto plaće, iznos od 244.532,73 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, a tekućim:

- na iznos od 2.571,30 kuna od 15.02.2008.,

- na iznos od 10.740,91 kuna od 15.03.2008.,

- na iznos od 17.402,41 kuna od 15.04.2008.,

- na iznos od 10.836,23 kuna od 15.05.2008.,

- na iznos od 9.860,16 kuna od 15.06.2008.,

- na iznos od 11.923,67 kuna od 15.07.2008.,

- na iznos od 6.297,08 kuna od 15.08.2008.,

- na iznos od 9.585,52 kuna od 15.10.2008.,

- na iznos od 84.590,63 kuna od 15.11.2008.,

- na iznos od 30.786,14 kuna od 15.12.2008.,

- na iznos od 16.450,50 kuna od 15.01.2009.,

- na iznos od 33.488,18 kuna od 15.05.2009., sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a da mu tuženik isplati iznos od 519.331,85 kuna i sa zateznom kamatom na taj iznos, kao i za zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženik D. P. C. d.o.o. Z., OIB:…, dužan je tužitelju G. N. iz S., OIB: …, na ime neosnovano ustegnute neto plaće isplatiti iznos od 133.205,78 kuna sa zateznim kamatama koje teku i to:

- na iznos od 14.500,00 kuna od 19.02.2008.,

- na iznos od 12.316,67 kuna od 17.03.2008.,

- na iznos od 5.142,00 kuna od 16.04.2008.,

- na iznos od 2.774,67 kuna od 14.05.2008.,

- na iznos od 8.416,67 kuna od 13.06.2008.,

- na iznos od 7.916,67 kuna od 15.07.2008.,

- na iznos od 6.366,00 kuna od 17.09.2008.,

- na iznos od 15.047,14 kuna od 17.10.2008.,

- na iznos od 16.486,31 kuna od 12.11.2008.,

- na iznos od 8.387,20 kuna od 17.12.2008.,

- na iznos od 15.612,80 kuna od 19.01.2009.,

- na iznos od 6.650,60 kuna od 15.06.2009.,

- na iznos od 10.602,61 kuna od 15.07.2009.,

- na iznos od 2.986,44 kuna od 15.08.2009.,

do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se ima obračunati za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

V. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

„Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2007. sklopljen između tužitelja i tuženika s danom izvanrednog otkaza Ugovora o radu tužitelju 4. kolovoza 2009.“

VI. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u visini od 83.867,61 kuna, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj - protutuženik je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. i 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22 i 114/22. dalje ZPP). Tužitelj - protutuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke, kao i u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku (točka VI. izreke), te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen prvostupanjskom presudom, odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik – protutužitelj je također protiv prvostupanjske presude podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1. i 2. ZPP-a. Tuženik – protutužitelj međutim pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke. On predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu na način da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev usvojen u točki II. izreke, odnosno podredno da u ovom dijelu ukine prvostupanjsku presudu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Za napomenuti je kako je očiglednom pogreškom u pisanju na kraju žalbe tuženika – protutužitelja kao žalitelj naveden 4 tužitelj, no iz sadržaja žalbe nedvojbeno proizlazi kako istu podnosi tuženik – protutužitelj.

4. Tužitelj – protutuženik nije podnio odgovor na žalbu tuženika – protutužitelja, dok je tuženik – protutužitelj podnio odgovor na žalbu tužitelja – protutuženika. On u odgovoru na žalbu u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja – protutuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu.

5. Žalbe parničnih stranaka su osnovane.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka jest ocjena zakonitosti - dopuštenosti odluke tuženika - protutužitelja o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju - protutuženiku, a koja odluka je donesena 3. kolovoza 2009. S tim u svezi predmet spora jest i zahtjev tužitelja - protutuženika da ga tuženik – protutužitelj vrati na posao u slučaju utvrđenja nedopuštenosti otkaza, kao i zahtjev tužitelja – protutuženika za isplatom manje isplaćene plaće. Predmet spora bio je i protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu pod pretpostavkom da sud utvrdi sporni otkaz nedopuštenim.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio kako je između tuženika - protutužitelja kao poslodavca i tužitelja - protutuženika kao radnika, dana 1. travnja 2007. zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kojim je ugovorom određeno da će radnik obavljati poslove terenskog komercijaliste. Nadalje je utvrđeno kako je tuženik – protutužitelj dana 3. kolovoza 2009. donio odluku kojom je tužitelju – protutuženiku izvanredno otkazao predmetni ugovor o radu. U ovoj se odluci u bitnome navodi kako je radnik (tužitelj - protutuženik) tijekom korištenja bolovanja bez odobrenja poslodavca neovlašteno radio za tvrtku MST d.o.o. iz Zagreba, na koji način da je zlorabio bolovanje te neovlašteno konkurirao poslodavcu.

8. Prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka konačno zaključio kako je tužitelj - protutuženik zaista za vrijeme trajanja bolovanja konkurirao poslodavcu (tuženiku - protutužitelju) čime da je povrijedio zakonsku zabranu utakmice iz članka 99. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 137/04. – pročišćeni tekst i 68/05. odluka USRH, dalje ZR), koji se zakon u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 297. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.). Na ovaj način da je tužitelj – protutuženik postupio protivno odredbi članka 6. predmetnog ugovora o radu. Slijedom navedenog da su ispunjene zakonske pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju – protutuženiku.

9. Odredbom članka 114. stavak 1. ZR-a je propisano kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobite važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Zaista nema nikakve dvojbe da bi nepoštovanje zakonske zabrane utakmice, ne samo za vrijeme bolovanja, nego uopće za vrijeme trajanja radnog odnosa, predstavljalo opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu radniku. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj. Revr–116/07 od 16. svibnja 2007.

11. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud baš na temelju iskaza više saslušanih svjedoka došao do zaključka da je tužitelj – protutuženik za vrijeme bolovanja prekršio zakonsku zabranu utakmice s poslodavcem. Pri tome je za naglasiti kako je prvostupanjski sud određene iskaze svjedoka smatrao vjerodostojnim, dok iskaze nekih svjedoka nije prihvatio za istinite dajući za to obrazloženje. Jedan od svjedoka na temelju čijeg je iskaza sud zaključio kako je izvanredni otkaz tužitelju – protutuženiku dopušten jest i svjedok B. M., u predmetno vrijeme zaposlenik tuženika – protutužitelja, konkretno voditelj prodaje. Štoviše, iz obrazloženja pobijane presude za zaključiti je kako je iskaz ovog svjedoka bio posebno važan za točno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja.

12. Tužitelj – protutuženik je tijekom postupka predlagao, na što sada posebno ukazuje u žalbi, da prvostupanjski sud još jednom pozove na sud svjedoka B. M. kako bi izveo dokaz njegovim ponovnim saslušanjem. Zaista tužitelj – protutuženik je na ročištu za glavnu raspravu od 14 siječnja 2020. predložio da se dopunski sasluša svjedok B. M. koji da je nakon svog iskaza pred sudom „ 3 puta kontaktirao tužitelja i rekao da je imao uputu od tuženika na koji način mora svjedočiti pod prijetnjom otkaza.“ Žalitelj navodi kako ovaj svjedok više nije u radnom odnosu sa tuženikom – protutužiteljem.

13. Izvanredni otkaz ugovora o radu za radnika je zasigurno najteži oblik prestanka ugovora o radu sa dalekosežnim posljedicama, pravnim, socijalnim i psihološkim. U tom smislu za reći je kako sud treba izvesti sve dokaze koji bi mogli pomoći da se točno i potpuno utvrdi činjenično stanje. Dakle, ako postoji mogućnost da tužitelj – protutuženik govori istinu kada kazuje da mu je svjedok B. M. osobno rekao kako je zapravo bio prisiljen na davanje iskaza, a na koji se iskaz poziva i prvostupanjski sud prilikom obrazloženja o dopuštenosti izvanrednog otkaza, onda je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda trebao pozvati još jednom svjedoka M. pa nakon njegovog ponovnog saslušanja konačno zauzeti stav o dokaznoj vrijednosti njegovih svjedočenja. S druge pak strane ukoliko prvostupanjski sud smatra kako tužitelj – protutuženik ne govori istinu u pogledu potrebe za ponovnim saslušanjem svjedoka B. M. odnosno ukoliko smatra da ponovno saslušanje ovog svjedoka nije potrebno, onda je za takvu svoju odluku trebao dati odgovarajuće i prihvatljivo obrazloženje.

14. Međutim u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije prihvatio obrazloženi dokazni prijedlog tužitelja – protutuženika za ponovnim saslušanjem svjedoka B. M., niti je za neprihvaćanje takvog prijedloga dao bilo kakvo obrazloženje, što je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a uvažavajući sve okolnosti predmetnog slučaja morao.

15. Slijedom navedenog, kako prvostupanjski sud u predmetnom parničnom postupku, bez odgovarajućeg obrazloženja nije prihvatio obrazloženi dokazni 6 prijedlog tužitelja – protutuženika za ponovnim saslušanjem svjedoka B. M., to je počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju povredu opisno u žalbi ukazuje tužitelj – protutuženik.

16. Nadalje, a u odnosu na prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom II., te u dijelu pod točkama III. i IV. izreke, u kojima je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu za isplatom manje isplaćene plaće za reći je slijedeće. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi kako je stalni sudski vještak (za ekonomiju, knjigovodstvo, financije i računovodstvo) sačinio 5 različitih nalaza i mišljenja od kojih prvostupanjski sud prihvaća kao pravno relevantno treće, nadnevka od 3. siječnja 2017., te je upravo na temelju ovog nalaza i mišljenja donio presudu u dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke. Kod takvog stanja stvari prvostupanjski je sud bar u bitnome trebao obrazložiti zašto ne prihvaća ostala 4 nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Z. R., što je međutim izostalo pa je na taj način počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka predviđenu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

17. Prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev za utvrđenjem sudskog raskida ugovora o radu. Sudski raskid ugovora o radu i postupak po tom zahtjevu adhezijski je postupak onom postupku koji se vodi u povodu odluke o otkazu ugovora o radu. U konkretnom slučaju do sudskog raskida ugovora može doći tek pod pretpostavkom da se utvrdi kako je sporni otkaz nedopušten.

18. Slijedom navedenog trebalo je pobijanu presudu u dijelu kako je to navedeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočene bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje je ukazano u ovoj drugostupanjskoj odluci. Potom će uz pravilnu primjenu materijalnog prava vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, te o odredbama članka 133. ZR-a (teret dokazivanja u radnim sporovima), ponovno odlučiti o tužbenom i protutužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.

U Splitu, 19. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.