Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 5 Gž-2511/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Ksenije Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Vlatke Fresl Tomašević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M., OIB…., iz Č., koju zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik u P., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & P. iz Z., radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-190/2020-19 od 15. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 19. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-190/2020-19 od 15. travnja 2021., u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 56.938,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. I. izreke. Odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za utvrđenje da je ništetna odredba glave 1. Ugovora o kreditu bez depozita, broj 5140030250-60700018989/2007 od 11. srpnja 2007., koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika, koja glasi: “Članak 1. Iznos kredita: Banka u skladu sa propisima Republike Hrvatske, te prema Odluci kreditnog odbora, odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 37.000,00 CHF po srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.” Odbijen je i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi iznad dosuđene kao neosnovan (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.838,00 kn za zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. III. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu pretplaćenih iznosa po ugovoru o potrošačkom kreditu temeljem stečenog bez osnove uslijed ništetnih ugovornih odredbi o promjeni tečaja za valutu CHF u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog. U presudi su navedeni jasni razlozi o tome zašto su utvrđenja iz parnice po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i prednika tuženika, razlozi o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i razlozi dosuđenja zateznih kamata od dana stjecanja do isplate.

6. Žalbeni navodi tuženika da se na njegova prednika – S. b. d.d. ne odnose utvrđenja iz kolektivne tužbe, jer navedena banka nije bila stranka, odnosno tuženik u tom postupku, nisu osnovani iz razloga što je Slavonska banka d.d. u veljači 2009. bila pripojena H. A. A. B. d.d., koja je bila jedan od tuženika u kolektivnom sporu, a njezin slijednik je sadašnji tuženik. Kako je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena tek 2012., Slavonska banka d.d. dakle nije niti mogla biti tuženica u tom postupku, već jer H. A. A. B. d.d., pod kojim nazivom je tuženica poslovala u vrijeme pokretanja spora.

7. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je 11. srpnja 2007. zaključen Ugovor o kreditu bez depozita broj 5140030250-60700018989/2007 temeljem kojega je prednik tuženika S. b. d.d., O., čiji je pravni slijednik bila H. A.-A.-B. d.d. (a sada tuženik A. B. d.d.) kao davatelj kredita stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos od 37.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF na dan korištenja kredita s rokom otplate od osam godina, da je ugovorena kamatna stopa od 4,40% godišnje i da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima od 458,48 CHF uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća. Nije sporno da je u sudskom postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12 od 4.7.2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom i da je predmet tog spora bila valjanost načina primjene kamatne stope ugovornih kamata i valjanost ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u kontekstu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu nepoštenosti tih odredbi.

8. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHR, odnosno je li tuženik primjenom odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji mu je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF i koliko ta razlika iznosi, ima li i u kojoj mjeri citirana odluka iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača učinke i na ovaj postupak, a sporan je i prigovor zastare.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule, da odredbe o primjeni valutne klauzule za tužiteljicu nisu bile razumljive iz razloga jer nije obaviještena o pravom značenju švicarskog franka kao sigurne valute za ulaganje banke, a ne korisnika kredita. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da visina potraživanja koja proizlazi iz razlike u iznosima koje je tužiteljica platila na ime razlika između tečaja za valutu CHF na dan plaćanja anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan ispate kredita iznosi 56.938,99 kn.

10. Sud prvog stupnja je temeljem prednjih činjeničnih utvrđenja pravilno zaključio s obzirom na nespornu činjenicu mijenjanja tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu da je odredba kojom je bila ugovorena valutna klauzula ništetna. Pri tome se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu koji se odnosi na povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezanih za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te je dakle u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. sklapajući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe – ugovaranjem valutne klauzule, na način da je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, a da tuženik nije tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/18 od 3.9.2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, te su u cijelosti potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.) utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe trebao biti o tome obaviješten.

11. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i prednik tuženika, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03), tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj.

12. Dakle, navedenom kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i prednik tuženika, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

13. Na temelju navedenog činjeničnog stanja, a polazeći od odredbe čl. 118. ZPP i čl. 502c ZPP prema kojima je sud vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud je prihvatio dio tužbenog zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta s osnova razlike između tečaja za valutu CHF na dan plaćanja anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan ispate kredita u iznosu od 56.938,99 kn pozivom na pravna shvaćanja izražena u prednje navedenim postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018 od 19.3.2019. prema kojemu sudovi u pojedinačnim postupcima nisu više dužni ponovno provoditi nikakve dokaze za utvrđenje ništetnim navedenih ugovornih odredbi, jer su već kao takve utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača nastalih kao posljedica nepoštenosti ugovornih odredbi koje su kao takve utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer zakon obvezuje ostale sudove u svim pojedinačnim postupcima koje potrošač posljedično osobno pokrene na ime restitucije zbog kolektivnim sporom utvrđenog protupravnog postupanja tuženika.

14. Odgovarajući na žalbene navode tuženika koji se svode na tvrdnju da se pobijana presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 i da ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, valja ponoviti da odredba čl. 502.c ZPP propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz tužbe (čl. 502.a st. 1. ZPP).

15. Naime, citirana odredba čl. 502.a st. 1. ZPP propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

16. Na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenice banke koja je radila na obradi spornog kredita na okolnost da je prije sklapanja ugovora o kreditu tužitelju usmeno obaviještena i upoznala sa značenjem ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i rizicima promjene tečaja, kao i za saslušanjem javnog bilježnika kod kojega je predmetni ugovor o kreditu solemniziran na okolnost da je tužiteljici i kod javnog bilježnika prilikom potpisa solemnizacije ugovora o kreditu usmeno od strane javnog bilježnika bilo objašnjeno značenje svih ugovornih odredbi, pa tako i odredbe o valutnoj klauzuli i rizicima njegove promjene, valja odgovoriti da je sud prvog stupnja u okviru ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje je od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje su važne za donošenje meritorne odluke u ovom sporu. Naime, sve da su predložena zaposlenica i javni bilježnik i bili saslušani u ovome postupku, navedeni dokazi ne bi doveli do drugačije odluke suda, kraj nesporne činjenice da je u kolektivnom sporu, za čija utvrđenja je sud u ovoj parnici vezan, pravomoćno utvrđeno da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, jer o njoj stranke (potrošač i banka) nisu pojedinačno pregovarali. Osim toga, okolnost da je tužiteljica svojom voljom potpisala sporni ugovor o kreditu, koji je solemniziran kod javnog bilježnika, nikako ne znači da pojedine odredbe toga ugovora ne mogu biti nepoštene, a time i ništetne, što je uostalom i utvrđeno u kolektivnom sporu.

17. U žalbi iznijeti navodi tuženika da je prvostupanjski sud protivno volji ugovornih strana primijenio pogrešnu metodologiju prilikom izrade nalaza i mišljenja vještaka kada je uzeo tečaj CHF za cijelo ugovoreno razdoblje otplate kredita važeći na dan isplate kredita, a odbio njegov dokazni prijedlog za provođenjem dopunskog financijskog vještačenja kojim bi financijski vještak izvršio izračun primjenom kamatne stope na kredite bez valutne klauzule, i da mu je zbog toga bilo onemogućio da u postupku dokaže da je tužiteljica mogla pregovarati o spornim odredbama ugovora o kreditu, nisu također osnovani. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja svoju je odluku u pogledu visine preplaćenih iznosa kredita pravilno temeljio na nalazu i mišljenju financijskog vještaka koji je izračun izvršio prema tečaju CHF važećem na dan isplate kredita za cijelo ugovoreno razdoblje, a ne primjenom kamatne stope na kredite bez valutne klauzule, kako je to predlagao žalitelj, jer je do porasta mjesečnih anuiteta rata kredita tužiteljici i došlo zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na ovaj na dan isplate kredita, a što je direktna posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

18. Prvostupanjski sud pravilno je otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare uz obrazloženje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO, i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14.6.2018., pa da je tužba podnesena (27.7.2020.) unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO.

19. S tim u vezi je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“ Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

20. Materijalno pravo iz odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO pravilno je primijenjeno kada je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 56.938,99 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja do isplate, koji iznos je tuženik stekao bez osnove na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

21. S obzirom na to da je sud vezan za pravne učinke prednje navedene pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u kojem postupku je utvrđeno da su odredbe o ugovaranju valutne klauzule vezane uz CHF i promjenjivu kamatnu stopu nepoštene, a time i ništetne, jer je tuženikov prednik tužiteljici ponudio sklapanje ugovora s nepoštenim odredbama i postupao nepošteno, i time postao nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO) za iznose koje je nepripadno primio na temelju ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnim, to je temeljem ništavih odredbi ugovora o kreditu u obvezi isplatiti tužiteljici zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od dana stjecanja svake pojedine uplate iznosa koji je bio veći od ugovorenog do isplate, kako je to pravilno i dosuđeno pobijanom presudom.

22. Slijedom navedenog, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.

22. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu 19. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić, v.r.