Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj 10. Gž-88/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Prosenice, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. D., OIB … iz N., …, Nj., zastupane po punomoćniku K. K., odvjetniku u S. B., …, protiv tužene I. T., OIB … iz S. B., …, zastupana po odvjetnicima iz Z. o. u. M. B. i K. B., S. B., …, radi utvrđenja pravne valjanosti usmene oporuke, odlučujući o žalbi tužiteljice K. D. protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-1181/2019-15 od 14. listopada 2020., ispravljena rješenjem toga suda od 12. studenoga 2020., u sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice K. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-1181/2019-15 od 14. listopada 2020., ispravljena rješenjem toga suda od 12. studenoga 2020.
II. Odbija se zahtjev tuženice I. T. za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Utvrđuje se da je pravno valjana usmena oporuka oporučitelja I. M. od 28.prosinca 2019.kojom je svojim oporučnim nasljednicama odredio tužiteljicu K. D. iz N., …, Nj., OIB: … i tuženu I. T. iz S. B., …, OIB: ...
Utvrđuje se da je K. D. iz N., …, Nj. OIB …, oporučna nasljednica iza pokojnog I. M., rođenog 5.kolovoza 1950., a umrlog 31.siječnja 2019. u ½ dijela na nekrentinama upisanim u:
-zk.uložak br. … k.o. B. V., a koje se sastoje iz kč.br. … Kuća br. … i dvorište u … sa 240 čhv ili 863 m2,
-na pokretninama u ½ dijela i to osobni automobil marke O., tip …, broj šasije …, reg.oznake …, te u ½ dijela prava na:
-točno neutvrđenom iznosu novčanih sredstava na ime dospjelih, a neisplaćenih zaostalih iznosa mirovine iz RH kod HZMO,
-pravo na korištenje grobnog mjesta na Gradskom groblju u S. B., vrsta objekta Imitacija, broj mjesta …, kategorija …, lokacija groblja ., …, red …, grobni broj …,
-pravo na točno neutvrđeni iznos novčanih sredstava na računu broj … kod …d.d. Z.,
-pravo na točno neutvrđeni iznos novčanih sredstava na računu broj …. kod … d.d. Z.,
-pravo na točno neutvrđeni iznos novčanih sredstava na računu broj … kod … d.d. Z.,
-pravo na točno neutvrđeni iznos novčanih sredstava na računu broj … … kod …, … Nj., kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku 15 dana.“
II Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 6.918,75 kn u roku od 15 dana.“
2. Uvodno označenim rješenjem o ispravku riješeno je:
"Ispravlja se presuda ovog suda br.P-1181/2019-15 od 14.listopada 2020. u izreci tako da umjesto "28.prosinca 2019." treba pisati "28.prosinca 2018." U preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena."
3. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica K. D. pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u bitnom ukazujući da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP, te da je pogrešno ocijenio iskaze saslušanih svjedoka koji su potvrdili da je zdravstveno stanje pok. I. M. 28. prosinca 2018. bilo nešto lošije nego prijašnjih dana, da se otežano kretao i pričao, ali da se s njime moglo komunicirati, a kojom prilikom je i sačinio usmenu oporuku. Smatra da sud neopravdano iskaze ovih svjedoka ne prihvaća, već se priklanja iskazu i tvrdnjama tuženice koja nije u to vrijeme niti bila u S. B. niti je bila za Božić, čula se sa ocem navodno tjedan dana ranije, pa su njeni navodi paušalni i neživotni, pa drži da je prvostupanjski sud, iz svih provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak da tužbeni zahtjev treba odbiti kao neosnovan. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji njenu žalbu i preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka uvećano za trošak žalbe.
4. Tuženica I. T. u odgovoru na žalbu, suprotno žalbenim navodima ističe da nisu počinjene bitne povrede niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te ukazuje da je tužiteljica tijekom postupka, mijenjala činjeničnu osnovu tužbe, te pogrešno tvrdila da bi u sporno vrijeme neke njegove priče predstavljale usmenu oporuku koja je strogo propisana kao iznimka u Zakonu o nasljeđivanju. Ukazuje da nije za ovaj slučaj uopće bitno da li je ona bila za Božić u S. B.i da li je u vrijeme navodne oporuke se vidjela sa ocem, no bitna činjenica jeste, a što potvrđuju svi svjedoci, da je pok. otac u vrijeme navodne oporuke bio u stanju otići kod javnog bilježnika ili sačiniti valjanu vlastitu oporuku pred svjedocima, jer je mogao pisati da je to htio, to više što je, kako potvrđuju svjedoci, toga dana kod Lj. T. bio došao automobilom, kako je i otišao, a preminuo je mjesec dana nakon toga, pa je dakle imao dovoljno vremena, da je to htio sačiniti valjanu oporuku, posebice što je znao da ima zakazanu operaciju, pa to nije bila niti nikakva izvanredna situacija. Smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako se nisu ispunile okolnosti iz članka 37. Zakona o nasljeđivanju te da tvrdnje u tužbi nisu prihvatljive niti tužbeni zahtjev osnovan, te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te naložiti tužiteljici da joj nadoknadi trošak sastava odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19.), na koju u žalbi ukazuje tužiteljica K. D., a na koju i ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer izreka presude nije u suprotnosti sama sa sobom niti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su izneseni valjani razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, pa se pobijana presuda može valjano ispitati.
7. Nije prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.
8. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:
8.1. da je predmet spora utvrđenje pravovaljanosti usmene oporuke pok. I. M. od 28. prosinca 2018.;
8.2. da svjedokinja Lj. T. navodi da je 28. prosinca 2018., sada pok. I. M. došao kod njih s namjerom da ga ona uputi što je sve potrebno da napravi pisanu oporuku, te je, nakon što mu je rekla što treba prikupiti i da će ga odvesti kod javnog bilježnika, rekao da će doći poslije blagdana, tada je zdravstveno stanje bilo nešto lošije nego proteklih dana, ali je kod njih došao sam osobnim automobilom, kako je i otišao, otežano je pričao i hodao ali je bio pri svijesti i moglo se sa njime normalno razgovarati;
8.3. da svjedokinja G. L. potvrđuje da je toga dana, sada pok. I. M. došao kod njih da mu njena majka pomogne oko sastavljanja oporuke, pretpostavlja jer je imao zakazanu operaciju za veljaču 2019., u razgovoru da je spominjao da bi kćerkama ostavio imetak po pola, da je zdravstveno stanje bilo nešto lošije nego proteklih dana, ali da je kod njih došao sam osobnim automobilom, kako je i otišao, no da je otežano pričao i hodao ali je bio pri svijesti i moglo se sa njime normalno razgovarati;
8.4. da svjedok V. L. u bitnom iskazuje da je toga dana I. M., njegov ujak, izgledao kao i uvijek kad bi dolazio, da je prema izgledu mogao napisati rečenicu dvije, ali mu nije prioritet bio toga dana pisati oporuku, već je razgovor bio da želi napraviti pisanu oporuku o čemu je razgovarao sa Lj. T. i G. L.;
8.5. da svjedokinja Ž. L. u bitnom iskazuje da nije bila prisutna toga dana kod Lj. T., ali da je pitanje oporuke bilo aktualno nakon što je brat, sada pok. I. M. saznao za operaciju koja je trebala biti u ožujku 2019., dolazio je kod nje često, zadnji put za Božić te navodi da je uvijek govorio da bi imovinu ostavio kćerkama po pola;
8.6. da tužiteljica K. D. u bitnom iskazuje da je s I. M. kontaktirala telefonom dok je bio u bolnici, moglo se s njime normalno kontaktirati i bio je pri svijesti, spominjao je da nije sačinio oporuku i da će to riješiti kad izađe iz bolnice;
8.7. da tuženica I. T. u bitnom iskazuje da se sa I. M. čula slijedećih dana nakon što je otišao u bolnicu, da su se redovno čuli, zadnji puta 24. siječnja 2019., kada mu je poslala poruku na koju je on odgovorio, pa prvostupanjski sud, cijeneći i prihvaćajući u bitnom iskaze saslušanih svjedoka utvrđuje da je sada pok. I. M. spornog dana kod Lj. T. došao automobilom, kako je i otišao kući, da mu je bilo malo lošije, ali da je normalno komunicirao i funkcionirao, a namjera posjeta je bila saznati što mu treba da sačini pisanu oporuku jer je imao zakazanu operaciju za ožujak 2019., te utvrđuje da je isti završio u bolnici na Novu godinu 2019., da je umro nakon operacije 31. siječnja 2019., ali da je tijekom boravka u bolnici tih mjesec dana bio pri svijesti i normalno funkcionirao, razgovarao telefonom, pisao poruke, pa prvostupanjski sud zaključuje da se nisu ispunile pretpostavke iz članka 37. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – dalje: ZN) jer da nisu postojale posebne okolnosti, a niti je postojala volja sada pok. I. M. za sastavljanje usmene već pisane oporuke, pa time da njegova izjava ne predstavlja izjavu posljednje volje, te je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, a odluku o troškovima postupka donio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa).
9. Sa ovakvom ocjenom provedenih dokaza, utvrđenjima i zaključkom prvostupanjskog suda u cijelosti je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.
10. Prema odredbi članka 37. ZN oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, a prema stavku 2. istog članka usmena oporuka prestaje vrijediti protekom 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.
11. Suprotno žalbenim tvrdnjama pravilno je, na temelju iskaza svih svjedoka koji su bili prisutni posjeti 28. prosinca 2018., prvostupanjski sud zaključio da tada nisu postojale takve izvanredne okolnosti propisane naprijed citiranom odredbom koje bi opravdavale sastavljanje valjane usmene oporuke, odnosno iako je sada pok. I. M. u to vrijeme bio bolestan, te imao zakazanu operaciju za ožujak 2019., u sporno vrijeme on je bio mobilan, kod nećaka je došao automobilom, kako je i otišao, normalno je komunicirao, pa dakle njegovo zdravstveno stanje nije bilo takvo da nije mogao sačiniti valjanu pisanu oporuku, a koju je, kako to proizlazi iz iskaza istih svjedoka i htio sastaviti, a upravo je i došao tada se raspitati kod Ljubice Trač koja je ranije radila u sudu, što mu sve treba prikupiti i na koji način to učiniti, te je i rekao da će to učiniti nakon blagdana.
12. Ne stoji niti žalbena tvrdnja da to što je isti znao ranije reći da bi ostavio kćerkama imovinu po pola, kako to tvrde svjedoci Lj. T., Ž. L., V. L. i G. L., znači da je time njegov posjet 28. prosinca 2018. bio iz razloga sastavljanja usmene oporuke, odnosno da bi tada ista bila sačinjena, jer izjava pred dva istodobno nazočna svjedoka, da bi bila valjana, osim izvanrednih okolnosti, mora biti i izričita.
13. Dakle, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, što proizlazi iz iskaza svjedoka, sada pok. I. M. je spornog dana došao kod Lj. T. upravo iz razloga da se raspita, obzirom da je ona dugo radila u sudu i ima o tome potrebna znanja, na koji način može sačiniti pisanu oporuku i tako raspolagati sa svojom imovinom, a to iz razloga što mu zdravstveno stanje jeste bilo pogoršano i imao je zakazanu operaciju za nekoliko mjeseci, no uzimajući da je isti preminuo mjesec dana kasnije, nakon operacije koja je bila 25. siječnja 2019., a da je do tada cijelo vrijeme bio sposoban sačiniti valjanu oporuku (članak 30. do 32. ZN), što proizlazi i iz iskaza same tužiteljice K. D. kada kaže da je sa ocem kontaktirala i u vrijeme dok je bio u bolnici i da se s njime moglo normalno komunicirati, pa stoga da je on to htio učiniti imao je vremena i mogućnosti nakon 28. prosinca 2018.
14. Stoga, suprotno žalbenim tvrdnjama, po stavu ovog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjene subjektivne niti objektivne okolnosti koje su propisane odredbama ZN za valjanost usmene oporuke, pa je pravilno prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
15. Tužiteljica K. D. žalbom pobija presudu suda prvog stupnja u cijelosti, pa tako i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, no iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje konkretne troškove se žali niti iz kojih razloga, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.
– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.), kada je troškove postupka dosudio tuženici Ivani Topić, a niti da joj je priznao trošak protivno odredbi članka 155. ZPP ili odredbama Tarife.
16. S obzirom da se nisu ostvarili žalbeni razlozi tužiteljice K. D., a niti je ovaj drugostupanjski sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njenu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, odnosno presuditi kao u točki I. izreke.
17. Odlučujući sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP o zahtjevu tuženice I. T. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, ovaj drugostupanjski sud nije našao da je ova procesna radnja na bilo koji način utjecala na konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari, niti da je bila potrebna za postizanje njenog uspjeha u sporu, posljedično tome niti da je takav trošak bio nužan i opravdan, pa je stoga ovaj sud njen zahtjev za naknadom toga troška odbio kao neosnovan, odnosno riješio kao u točki II. izreke.
18. S obzirom na sve naprijed navedeno trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zadru 19. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Katija Hrabrov, v.r.