Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj.: 54 Gž-484/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz Z., OIB…, zastupane po punomoćniku N. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB…, zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3668/19-34 od 26. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 19. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3668/19-34 od 26. studenog 2020., te se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka povodom pravnog lijeka tuženika odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 25.162,19 kn sa zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 673,75 kn od dana 10. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 669,26 kn od dana 10. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 664,77 kn od dana 10. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 660,28 kn od dana 10. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 655,78 kn od dana 10. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 651,30 kn od dana 10. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 646,80 kn od dana 10. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 642,30 kn od dana 10. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 637,82 kn od dana 10. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 633,32 kn od dana 10. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 628,84 kn od dana 10. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 624,34 kn od dana 10. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 619,85 kn od dana 10. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 615,36 kn od dana 10. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 501,79 kn od dana 10. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 498,09 kn od dana 10. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 494,41 kn od dana 10. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 490,71 kn od dana 10. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 487,02 kn od dana 10. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 483,34 kn od dana 10. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 479,64 kn od dana 10. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 475,96 kn od dana 10. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 472,26 kn od dana 10. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 468,58 kn od dana 10. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 464,89 kn od dana 10. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 461,20 kn od dana 10. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 457,51 kn od dana 10. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 453,82 kn od dana 10. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 450,13 kn od dana 10. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 446,44 kn od dana 10. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 442,75 kn od dana 10. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 400,73 kn od dana 10. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 339,54 kn od dana 10. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 335,85 kn od dana 10. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 332,16 kn od dana 10. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 328,47 kn od dana 10. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 324,78 kn od dana 10. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 321,09 kn od dana 10. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 328,44 kn od dana 10. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 324,66 kn od dana 10. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 320,88 kn od dana 10. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 317,15 kn od dana 10. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 313,34 kn od dana 10. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 309,56 kn od dana 10. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 246,68 kn od dana 10. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 243,64 kn od dana 10. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 240,60 kn od dana 10. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 237,55 kn od dana 10. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 234,50 kn od dana 10. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 231,46 kn od dana 10. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 166,55 kn od dana 10. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 164,33 kn od dana 10. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 162,11 kn od dana 10. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 159,89 kn od dana 10. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 157,67 kn od dana 10. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 155,45 kn od dana 10. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 118,20 kn od dana 10. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 116,49 kn od dana 10. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 114,78 kn od dana 10. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 113,06 kn od dana 10. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 111,35 kn od dana 10. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 109,64 kn od dana 10. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 77,95 kn od dana 10. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 76,71 kn od dana 10. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 75,47 kn od dana 10. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 74,24 kn od dana 10. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 73,00 kn od dana 10. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 71,76 kn od dana 10. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 34,35 kn od dana 10. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 33,76 kn od dana 10. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 33,15 kn od dana 10. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 32,55 kn od dana 10. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 31,94 kn od dana 10. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 31,35 kn od dana 10. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 14,56 kn od dana 10. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 14,28 kn od dana 10. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 13,99 kn od dana 10. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 13,70 kn od dana 10. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 13,42 kn od dana 10. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 13,13 kn od dana 10. siječnja 2017. do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.458,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 26. studenog 2020. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 79/19 – dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti, uz naknadu troška žalbe sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za isplatu stečenog na temelju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o namjenskom kreditu (dalje: Ugovor) koji je sklopljen dana 20. listopada 2007. godine, te Dodatka Ugovora koji je sklopljen 22.11.2007. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora.

5. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor i Dodatak Ugovoru temeljem kojeg je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 693.000,00 kn, uz rok otplate od 15 godina sa ugovorenim jednakim mjesečnim anuitetom od 5.607,39 kn, uz početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,35% godišnje, te daljnju promjenjivu kamatnu stopu.

6. Sporno je da li je navedena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru i Dodatku Ugovora nepoštena odnosno ništetna, te da li tužiteljica iz te osnove ima pravo na isplatu više plaćenog.

7. Osnovano tuženik ističe u žalbi da razlozi prihvaćanja tužbenog zahtjeva nisu jasno i valjano obrazloženi te je u tom smislu ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer se zbog navedenih nedostataka prvostupanjska presuda ne može ispitati.

8. Također je pogrešno primijenjena odredba čl. 502.c ZPP, jer prvostupanjski sud pogrešno smatra da se utvrđenja revizijskog suda u kolektivnom sporu iz tzv. Parnice potrošač u odnosu na ništetne kamatne stope primjenjuju na sve ugovore o potrošačkom kreditiranju, pa tako i na ovaj predmet.

9. U ovom predmetu radi se o ugovoru o kreditu sklopljenom u kunama, pa se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu ne odnose na ugovorne odnose proizašle iz predmetnog Ugovora i Dodatka Ugovora.

10. Međutim, odlukama iz kolektivnog spora postavljeni su standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 93/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12 – dalje: ZZP/07) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO).

11. U odluci Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 3. lipnja 2014. je navedeno kako je neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno na štetu potrošača i znatna jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje banka, koja je vjerovnik. Okolnost presudna za ocjenu uzrokuje li ta odredba znatnu neravnotežu na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja je činjenica da je navedena odredba u ugovor ušla na inicijativu banke kao sadržaj standardnog ugovora banke na koju potrošači nisu mogli odnosno ne mogu utjecati, pri čemu nije sporno da niti u ugovoru niti u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope ni metodu izračuna tih parametara. Činjenica, da u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara jer u razdoblju od 2004-2008. godine nije bila propisana obveza banaka da promjenjive kamatne stope nužno moraju biti ugovorene povezivanjem na određenu referentnu kamatnu stopu uvećanu za promjenjivi dio, na koju se tuženici pozivaju tvrdeći da propuštanjem određivanja tih parametara nisu mogli prekršiti propis kojega u tom obliku nije niti bilo, ide u prilog stavu da su upravo zbog toga kao savjesni gospodarstvenici trebali prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, potrošača, i u ugovoru odrediti neku određenu referentnu vrijednost, kako promjena stope, a time i određivanje obveze potrošača ne bi bilo prepušteno jednostranoj odluci. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Da je zakon detaljno u tom smislu regulirao obvezu banaka, ne bi u ovom slučaju bilo niti potrebe primijeniti načelo savjesnosti i poštenja. Osim toga nije pošteno koristiti ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima se daje ovlaštenje bankama mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.

12. Odredba čl. 96. ZZP/07, koja je važila u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Znači, smatrala bi se nepoštenom ona odredba koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. O tome da li ista uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu potrošača, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u presudi nisu dati razlozi jer u tom smislu nije proveden test nepoštenosti, a prethodno nema jasnih razloga ni vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama čl. 96. st. 5. i čl. 99. ZZP/07 te s tim u vezi nije proveden test transparentnosti i ocjena u smislu odredbe članka 98. i 100. ZZP/07, kako to u žalbi ističe tuženik.

15. Prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je voditi računa o stavu izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, i to na štetu potrošača.

16. Iz navedenog proizlazi da je bilo potrebno, radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva, s obzirom da se nesporno radi o Ugovoru sklopljenom od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, utvrditi slijedeće:

- da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo,

- da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, kao i

- da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Pobijana presuda o tome ne sadrži razloge odnosno razlozi su nepotpuni, a ne sadrži ni razloge na temelju čega je utvrđeno da se radi o potrošačkom ugovoru tj. na temelju čega je utvrđeno da stan koji je kupljen od dobivenog kredita nije kupljen u okviru djelatnosti tužiteljice i da se radi o ugovoru o kreditu za kupnju privatne nekretnine s namjerom stanovanja u njoj. Nije jasno obrazloženo niti zašto je sud zaključio da su uoči sklapanja Ugovora izostali pregovori i da je sporna odredba bila tužiteljici nejasna i nerazumljiva.

18. Radi navedenog, pobijana presuda za sada se ne može ispitati.

19. Uz navedeno, valja napomenuti da prvostupanjski sud pogrešno smatra da zastara teče od pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/13 tj. od 3. lipnja 2014. Naime, na ovaj ugovorni odnos ne primjenjuju se utvrđenja iz kolektivnog spora, već prilikom prigovora zastare treba voditi računa da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane dana 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa bi prema navedenom shvaćanju zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću odluke o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno, od pravomoćnosti odluke u postupku za isplatu u kojem je sud kao prethodno pitanje utvrđivao ništetnost takve odredbe. Stoga bi zaključak prvostupanjskog suda da zastara nije nastupila bio pravilan na temelju navedenog pravnog shvaćanja sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda, jer u ovom sporu još nije donesena pravomoćna presuda.

20. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 369 st. 1 ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

21. S tim u vezi, valjalo je ukinuti i odluku o trošku.

22. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka tuženika odlučeno je na temelju odredbe čl. 166 st. 3 ZPP (toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

23. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud otklonit će naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način da će u novoj odluci dati jasne I potpune razloge na okolnosti ukazane u ovom drugostupanjskom rješenju.

U Zagrebu 19. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.