Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj : 6 P-44/2017-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Hugu Wedemeyeru, u pravnoj stvari tužitelja zavod, OIB…, protiv

tuženika B. G. H. d.o.o. iz Đ., OIB…, (ranije :

B. B. d.o.o., kojeg zastupa

punomoćnik Ž. J., odvjetnik iz Z. odvjetničkog ureda J. &

J., iz Z., radi naknade štete, nakon održane i

zaključene glavne i javne rasprave 31. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Š. M., radnika u tužitelju i punomoćnika tuženika, te danom objave presude 19. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

"Nalaže se tuženiku B. G. H. d.o.o., OIB…, sa sjedištem u Đ., (ranije : B. B. d.o.o.), da plati tužitelju zavodu OIB…, , iznos od 88. 885,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 50.060,20 kn teku od 01. 03. 2017. do 30. 06. 2017. po godišnjoj stopi od 7,68%, od 01. 07. 2017. do 31. 12. 2017. po stopi od 7,41%, od 01. 01. 2018. do 30. 06. 2018. po stopi od 7.09%, od 01. 07. 2018. do 31.

12. 2018. po stopi od 6,82% i od 01. 01. 2019. po stopi od 6, 54% i dalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do isplate, a na iznos od 38.825,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. 05. 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. ZOO, kao i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka sve u roku 8 dana."

II.Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 17.500,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 20.620,00 kuna odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1)Tužitelj je protiv tuženika ovome sudu podnio tužbu radi naknade štete u kojoj je, u bitnome, naveo da je 5. lipnja 2008. prilikom obavljanja svog radnog zadatka na stroju za obradu drva S. M., zaposlena kod prednika tuženika,

zadobila teške tjelesne povrede prstiju lijeve šake, da je prema podacima iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru sačinjenom po ovlaštenom inspektoru rada do navedene nesreće došlo uslijed propusta u provedbi mjera zaštite na radu od strane poslodavca, da je u ranije provedenom sudskom postupku poslovni broj P-1049/09. utvrđen doprinos oštećene nastanku štetnog događaja od 30% te od 70% od strane poslodavca, da je prema nalazu i mišljenju vještaka za zaštitu na radu do nesreće došlo zbog toga što oštećena radnica nije bila osposobljena za rad na siguran način na stroju za piljenje drvenih elemenata koji je u času ozljeđivanja radnice bio neispravan. Tužitelj je nadalje naveo da su, po završenom liječenju, kod imenovane radnice nastale trajne posljedice u zdravstvenom stanju uslijed čega je od strane nadležnog tijela vještačenja utvrđena smanjena radna sposobnost u vidu profesionalne nesposobnosti za rad i tjelesno oštećenje, da je u zakonom propisanom upravnom postupku imenovanoj priznato pravo na invalidsku mirovinu koja se isplaćuje od 3. lipnja 2009. i pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje koje se isplaćuje od 17. ožujka 2009. te da je isplaćivanjem te mirovine i naknade za tužitelja nastala šteta koju je tuženik podmirio tužitelju do zaključno 31. kolovoza 2010. nakon provedenog sudskog postupka koji je pravomoćno okončan presudom

Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž…. od 11.

prosinca 2015. Tužitelj je, isto tako naveo da, a budući da on za korisnika Senku Manolić isplaćuje mirovinska primanja i nakon 31. kolovoza 2010., to je za njega nastala nova šteta koju je tuženik, kao pravni slijednik trgovačkog društva Haas dom d.o.o. dužan podmiriti tužitelju i to za nastavno razdoblje od 1. rujna 2010. do 31. prosinca 2013. tuženik je dužan tužitelju podmiriti naknadu štete u razmjernom dijelu sukladno odredbama čl. 160. st. 1. i st. 5., u svezi sa čl. 163. st. 1. i st. 7. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 142/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 79/07., 35/08., 121/10., 130/10., 61/11., 114/11., 76/12. i 133/13.), da je prema izvodu iz svojih poslovnih knjiga za razdoblje od 1. rujna 2010. do 31. prosinca 2013. na ime invalidske mirovine isplatio 73.599,22 kuna, a da razmjerni dio obračunat sukladno navedenim zakonskim odredbama iznosi 67.889,68 kuna te kako je u ranije provedenom sudskom postupku utvrđen doprinos oštećene S. M. nastanku štetnog događaja od 30%, razmjerni dio mirovine umanjen za doprinos oštećene za navedeno razdoblje iznosi 47.522,78 kuna, a da za nastavno razdoblje od 1. siječnja 2014. do zaključno 31. prosinca 2016. potražuje naknadu štete s naslova isplaćene invalidske mirovine u ukupno isplaćenoj svoti od 68.291,10 kuna tj. u punom iznosu i naknade za tjelesno oštećenje u svoti od 5.259,24 kuna sukladno odredbi iz čl. 161. u svezi s čl. 164. st. 1. i st. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/17.) tj. ukupno 73.550,34 kuna koji iznos umanjen za doprinos oštećene od 30% iznosi 51.485,24 kuna.

Na kraju je svoje tužbe tužitelj naveo da po izvršenom obračunu za razdoblje od 1. rujna 2010. do 31. prosinca 2013. potražuje štetu u iznosu od 57.552,78 kuna, a za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2016. štetu obračunatu u svoti od 51.485,24 kuna, odnosno, sveukupno 99.008,02 kuna.

2)Sud je navedenu tužbu tužitelja s prilozima (listovi 1-54 spisa) dostavio tuženiku radi podnošenja odgovora na tužbu, te je tuženik u odgovoru na tužbu (listovi 55-57 spisa), u bitnome, naveo da prije upuštanja u raspravljanje ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda jer da spor naknade štete iz radnog odnosa ne spada u trgovački spor niti je vezan uz djelatnost tuženika, tuženik je ujedno istaknuo prigovor zastare za dio tražbine tužitelja nastao prije 1. veljače 2014. jer je predmet spora zahtjev za naknadu štete, a zastara za takve zahtjeve temeljem čl. 230. Zakona o obveznim odnosima nastupa nakon proteka tri godine od saznanja za štetu i štetnika. Tuženik je naveo da, a iz razloga što su činjenice štete i štetnika tužitelju bile poznate i prije pokretanja tužbe (1. veljače 2017.), a svakako prije izvršenih isplata, to je svaka isplata izvršena prije 1. veljače 2014. u zastari, da tužitelj uz tužbu nije priložio dokaz o plaćanju u korist osiguranika, pa se protivi osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva te visini obračuna tražbine, da iz spisa mirovinskog predmeta proizlazi da je tužitelj sam priznao osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu, ali da se ne vidi koji je uzrok umirovljenja ozljeda, a koji eventualno drugi osnov, a to iz razloga što je osiguranica S. M. u trenutku ozljeđivanja imala 33 godine života pa se postavlja pitanje je li ista mogla obavljati neke druge poslove, da li ih obavlja, odnosno, ima li preostalu radnu sposobnost. Također, tuženik je naveo da tužitelj nije dokazao ispunjenje pretpostavki iz čl. 162. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, u svezi sa čl. 161. istog zakona jer da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete tužitelj mora dokazati da je šteta nastala iz razloga što tuženik, kao poslodavac nije proveo mjere zaštite na radu. Tuženik je istaknuo da se, u konkretnom slučaju, S. M. ozlijedila vlastitom nepažnjom na što tuženik, kao poslodavac nije imao utjecaja, da se iz prvostupanjske presude u predmetu naknade štete može zaključiti da sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka G. V. jer je isti bio nelogičan i proturječan i na njemu nije temeljio presudu, pa stoga tuženik u ovom postupku ima pravo predložiti provođenje dokaza po vještaku zaštite na radu kako bi dokazao da je poduzeo sve mjere zaštite na radu ali da je do nesreće došlo isključivo krivnjom osiguranice S. M., a čime se isključuje i odgovornost tuženika za štetu u ovom postupku.

3)Tijekom provođenja dokaznog postupka održana su ročišta 13. veljače 2019., 21. svibnja 2019., 17. rujna 2019., 29. listopada 2019. i 31. svibnja 2022., te je izvršen uvid u : spis zavoda poslovni broj … , spis Općinskog suda u K. poslovni broj P…., dokumentaciju dostavljenu uz tužbu i to presliku prijave ozljede na radu, zapisnik o inspekcijskom nadzoru, zapisnike o uzimanju izjave povodom ozljede na radu, službene zabilješke Državnog inspektorata od 9. lipnja 2008. s pripadajućim preslikama fotografija, presudu Općinskog suda u K.,

Stalna služba u Đ. poslovni broj P… od 24. siječnja 2012., presudu

Županijskog suda u V., Stalna služba u K. poslovni broj Gž….

od 11. prosinca 2012., rješenje tužitelja o priznavanju prava na invalidsku mirovinu S. M. od 7. svibnja 2009., presliku rješenja od 16. lipnja 2009., 24. lipnja 2009., 28. travnja 2009. i 27. travnja 2011., presliku presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž… od 11. prosinca 2015., presliku

presude Trgovačkog suda u B. poslovni broj P…. od 26. ožujka 2013.,

presliku obračuna plaćanja za naknade štete tužitelja od 10. siječnja 2016. (listovi 6- 54 spisa), podatke o doznačenim mirovinskim primanjima (listovi 71-81 spisa), presliku mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti s pripadajućim prilozima (listovi 82-84 spisa), presliku potvrde o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način, svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika, uvjerenje o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima, zapisnik o obavljenom ispitivanju oruđa za rad s povećanim opasnostima, presliku plana i programa osposobljavanja radnika za rad na siguran način, zapisnika o ispitivanju radnog okoliša, presliku procjene opasnosti u tuženiku izrađenoj od trgovačkog društva Z. d.o.o. (listovi 90-120 spisa), presliku presude Općinskog suda

u K., Stalne službe u Đ. poslovni broj K... od 25. studenoga 2011. (listovi 121-129 spisa), dokumentaciju (listovi 144-162 spisa) koja se odnosi na obračune naknade štete, nalaz i mišljenje vještaka trgovačkog društva V. O. d.o.o. od 2. srpnja 2019. (listovi 169-175 spisa), dopunu nalaza i mišljenja trgovačkog društva V. O. d.o.o. od 26. veljače 2020. (listovi 208-211

spisa), u presliku opisa radova (listovi 216-217 spisa) te u dopunu nalaza i mišljenja vještaka V. O. d.o.o. od 9. studenoga 2020. (listovi 229-233 spisa).

4)Na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. rujna 2019. tužitelj je povukao dio tužbe i tužbenog zahtjeva za iznos od 10.122,24 kuna, specificirao je tužbu i tužbeni zahtjev zatraživši da se tuženika obveže na naknadu iznosa od 88.885,78

kuna, a sud je ujedno na tom ročištu raspravnim rješenjem utvrdio da je tužba povučena za iznos od 10.122,24 kuna, a punomoćnici parničnih stranaka suglasno

su naveli da se odriču prava na žalbu na to rješenje te da ga smatraju pravomoćnim sa danom 17. rujna 2019.

5)Ocjenom provedenih dokaza sud nije utvrdio osnovanim specificirani tužbeni zahtjev tužitelja.

6)Naime, kako je iznijeto, tužitelj je u svojoj tužbi i tijekom postupka tvrdio da je za navedenu nesreću na radu kojom prilikom je radnik prednika ovdje tuženika, S. M. zadobila tešku tjelesnu povredu prstiju lijeve šake, a zbog čega je istoj po završenom liječenom smanjena radna sposobnost u vidu profesionalne nesposobnosti za rad i tjelesnog oštećenja, odgovoran ovdje tuženik, a to iz razloga što je, po tvrdnji tužitelja, do te nesreće došlo uslijed propusta tuženika u provedbi mjera zaštite na radu. Kako je iznijeto, tužitelj je ustvrdio da je prema nalazu i mišljenju vještaka za zaštitu na radu do predmetne nesreće došlo zbog toga što oštećena radnica nije bila osposobljena za rad na siguran način na stroju za piljenje drvenih elemenata na kojem je radila, a koji je u trenutku ozljeđivanja radnice bio neispravan. Tuženik je pak, u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, između ostalog, tvrdio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao ispunjenje pretpostavki iz odredbe čl. 162. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, u svezi sa čl. 161. istoga zakona jer se,

u konkretnom slučaju, radnica prednika tuženika S. M. ozlijedila vlastitom nepažnjom na što tuženik, kao poslodavac nije imao utjecaja. Tuženik je stoga predložio da se provede dokaz po vještaku zaštite na radu kako bi dokazao da je poduzeo sve mjere zaštite na radu ali da je do nesreće došlo isključivo krivnjom navedene radnice, čime se isključuje i odgovornost tuženika za nastalu štetu.

7)Radi navedenog sud je, između ostalog, usvojio dokazni prijedlog tuženika, te je u ovoj pravnoj stvari proveo dokaz po vještaku zaštite na radu trgovačkom društvu V. O. d.o.o. iz Z., a sve radi utvrđenja činjenice da li je

tuženik poduzeo sve mjere zaštite na radu te radi utvrđenja na koji je način i čijom krivnjom došlo do predmetne nesreće od 5. lipnja 2008. kojim prilikom je radnica tuženika S. M. zadobila teške ozljede lijeve šake.

8)Sud je 4. srpnja 2019. zaprimio nalaz i mišljenje vještaka mr. I. O.,

dipl. ing. iz trgovačkog društva V. O. d.o.o. iz Z., koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju (listovi 169-174 spisa), u bitnome, zaključio da je nakon detaljne analize dokumentacije u spisu i dodatno prikupljene dokumentacije i uređaja utvrdio kako je tuženik poduzeo sve mjere zaštite na radu, a to stoga što je imao ispitan stroj s povećanim opasnostima, tuženik je osposobio oštećenu za rad na siguran način i za poslove s posebnim uvjetima rada te joj je dao osobna zaštitna sredstva i to radne hlače, radne cipele s plastičnom kapicom, zaštite rukavice i antifon, da je do predmetne nesreće koja se desila navedenoj radnici 5. lipnja 2008.

došlo prilikom obavljanja njezinih radnih zadataka na stroju za obradu drva i to na način da je navedena radnica nakon sata rada trebala očistiti stroj od nakupina piljevine te je tom prilikom isključila glavnu sklopku za dovod električne energije za stroj, pritisnula je tipkalo stop za zaustavljanje stroja, otvorila je zaštiti poklopac – vratašca cirkularne pile, ali nije pričekala da se pila u potpunosti zaustavi, već je lijevom rukom, protivno pravilima struke, ušla u prostor rotirajućeg lista pile koji joj je zahvatio prste lijeve ruke. Vještak je naveo da radnica nije smjela ući u spomenuti prostor rotirajuće pile rukom, već je trebala očistiti nakupljenu prašinu sa pomoćnom napravom i to komadom drveta u obliku štapa dužine najmanje 0,5 metara ili lopaticom i u slučaju da je koristila drveni štap ili lopaticu sigurno tada ne bi došlo do opisanog ozljeđivanja. Vještak je zaključio da je navedena radnica propustila poslove obavljati sa dužnom pozornošću (čl. 77. Zakona o zaštiti na radu), propustila je očistiti stroj sa drvenim štapom kojeg je mogla uzeti iz svoje neposredne okoline, pa je stoga do štetnog događaja došlo krivnjom same radnice.

9)Tuženik je navedeni nalaz i mišljenje vještaka prihvatio te je naveo da na isti ne stavlja primjedbe jer je vještačenje izrađeno stručno i objektivno u skladu sa pravilima struke pri čemu je vještak uzeo u obzir svu dostupnu i relevantnu dokumentaciju te da iz zaključka vještaka proizlazi da je tuženik poduzeo sve mjere zaštite na radu što potvrđuje i zaključak iz presude kaznenog suda poslovni broj K… iz čega je sasvim razvidno da je tužbeni zahtjev neosnovan jer sukladno odredbi čl. 162. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, a u svezi sa čl. 161. toga zakona, a koji je specijalni propis u ovome predmetu, tužitelj mora dokazati da je šteta nastala jer tuženik, kao poslodavac nije proveo mjere zaštite na radu.

10)Tužitelj se svojim podneskom od 11. rujna 2019. očitovao na navedeni nalaz i mišljenje vještaka te je naveo da predmetno mišljenje da je tuženik poduzeo sve mjere zaštite na radu i da je sama radnica jedino kriva za nastalu ozljedu tužitelj ne prihvaća, da se predmetni nalaz i mišljenje bazira na zapisnicima D.

inspektorata prema kojima je u vršenju nadzora D. inspektor utvrdio konkretne propuste u primjeni mjera zaštite na radu (stanica 5-6 Zapisnika od 30. lipnja 2008.), i to, gdje je navedeno da radnica S. M. i I. J. nisu stručno

osposobljeni za rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada prema čl. 3. t. 1. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima, da radnicima S. M. i I. J.

nije utvrđena zdravstvena sposobnost za obavljanje poslova na radnim

mjestima koja su određena procjenom opasnosti, da poslodavac nije spriječio rad radnice S. M. na neispravnom stroju koji je kvar nastao kvarom centralnog odsisnog sustava, da poslodavac ne može predočiti dokaz – zapisnik o pregledu i ispravnosti centralnog odsisnog sustava nove dorade u skladu s važećim propisima zaštite na radu i tehničkim propisima, da poslodavac nije ustrojio samostalnu stručnu službu za zaštitu na radu te da poslodavac ne može predočiti odluku o izuzeću zabrane noćnog rada žena u industriji izdanu od Ureda državne uprave.

Tužitelj je predložio da sud pozove vještaka da svoj nalaz i mišljenje dopuni na način da odgovori na pitanja koja je tužitelj taksativno naveo u svom podnesku od 11. rujna 2019., pa je stoga sud odredio da će na slijedećem ročištu stalni sudski vještak mr. I. O. iz trgovačkog društva V. O. d.o.o. iz Z. usmeno

iznijeti svoj nalaz i mišljenje te dodatno odgovoriti na pitanja stranaka.

11)Na ročištu za glavnu raspravu održanom 29. listopada 2019. navedeni je vještak mr. I. O. naveo da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, a da se na predmetni podnesak tužitelja od 6. rujna 2019., a kojeg je sud zaprimio 11. rujna 2019. zbog opsežnosti pitanja ne može trenutačno očitovati te je predložio da mu se odredi dodatni rok za dopunu njegovog nalaza i mišljenja i odgovora na tužiteljeva pitanja. Vještak mr. I. O. iz trgovačkog društva

V. O. d.o.o. iz Z. u spis je 28. veljače 2020. dostavio dopunu

svog nalaza i mišljenja u kojem je odgovorio na pitanja tužitelja iz njegovog podneska od 6. rujna 2019., gdje je, u bitnome, naveo da stranke nisu dostavile potrebnu dokumentaciju na temelju koje bi se mogao dati odgovor koji je opis poslova i ugovor za radno mjesto pomoćnog radnika, te majstora prve, druge i treće grupe u pilani, na pitanje koju stručnu spremu i koje poslovne uvjete mora ispunjavati radnik na radnom mjestu pomoćnog radnika, majstora prve i treće grupe, vještak je naveo da temeljem procjene opasnosti (Revizija 1.) broj Rn…. iz studenog 2007. radno mjesto pomoćni radnik ne treba ispunjavati posebne uvjete rada i može imati NKV stručnu spremu, a radno mjesto majstor prve i treće grupe mora ispunjavati posebne uvjete rada po čl. 3. t. 1., 19. i 26. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (Narodne novine br. 5/84.) i može biti PKV ili KV stručna sprema, naveo je da je oštećena radnica na radnom mjestu majstor prve grupe morala ispunjavati posebne uvjete rada tj. obaviti liječnički pregled prema tada važećoj procjeni opasnosti i to po čl. 3.3. 1., 16. i 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada. Vještak je naveo da ukoliko je drugo radno mjesto po opisu poslova bilo bitno različito od prvog radnog mjesta da je tada oštećena morala ponovo obaviti liječnički pregled potreban za novo radno mjesto i nove uvjete rada, da je temeljem liječničkog pregleda po čl. 3. t. 1.a) Posebni uvjeti radnika, 3. zdravstveno stanje, uredan vid na daljinu (sa ili bez korekcije), dubinski vid, uredno vidno polje, sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada utvrđeno da je oštećena udovoljila posebnim zahtjevima u pogledu urednog vidnog polja, da je poslodavac bio dužan osigurati pomoćne alate i uputiti radnike da ih koriste te da je poslodavac, u konkretnom slučaju, proveo na propisan način nadzor nad primjenama mjera zaštite na radu jer je imao stručnjaka zaštite na radu, ovlaštenike, osposobljene radnike i ispitani stroj.

12)Tuženik je u svom podnesku zaprimljenom na sudu 16. srpnja 2020. naveo da u cijelosti prihvaća dopunu nalaza i mišljenja vještaka O. kao stručnu i objektivnu, da je vještak odgovorio na pitanja tužitelja koja sama po sebi nisu u vezi sa meritumom ovog spora, ali da je vještak zaključio da je tuženik proveo na propisani način nadzor nad primjenama mjera zaštite na radu jer je imao stručnjaka zaštite na radu, ovlaštenike i osposobljene radnike i ispitan stroj, da je tuženik poduzeo sve propisane mjere zaštite na radu te da je do ozljede došlo isključivom krivnjom same radnice koja nije poduzela propisane mjere zaštite na radu. Tuženik je pridodao da se radnica ozlijedila radeći na poslovnima pomoćnog radnika u doradi, a ne u pilani, a koji poslovi nisu poslovi s posebnim uvjetima rada jer se ista nije ozlijedila pri radu na stroju nego prilikom čišćenja stroja koje je izvodila izričito protivno pravilima zaštite na radu što je vještak jasno opisao. Tuženik je pridodao da je navedena radnica bila NKV radnik i da je radila poslove pomoćnog radnika u doradi, između među ostalog i čišćenje, što je vidljivo iz prijave ozljede na radu iz spisa, a iz koje je prijave razvidno i da je uzrok ozljede nepridržavanje mjera zaštite na radu. Tuženik je pridodao da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u K. poslovni broj K…. prednik tuženika H. D. pravomoćno

oslobođen optužbe da bi dopustio radnici S. M. da radi na poslovima majstora 1 grupe, odnosno, s poslovima s posebnim uvjetima rada, a da za to nije ispunjavala uvjete, te je istaknuo da se tužitelj poziva na zapisnik inspektora G.

V. no da su ti zapisnici osporeni i proglašeni nedopuštenim dokazima te izuzeti od strane suda s obzirom da niti jedan sud ne može temeljiti svoju odluku na nezakonitim dokazima, a kako je to razvidno iz navedene presude poslovni broj K. . . Tuženik je naveo da tužitelj u tužbi, a niti tijekom postupka nije dokazao da bi tuženik, odnosno njegov prednik učinio propust u svezi mjera zaštite na radu, već da je suprotno, tijekom ovog postupka vještačenje pokazalo da je tuženik poduzeo sve propisane mjere zaštite na radu, a da je sama radnica isključivo odgovorna što je do ozljede došlo, a da navedeno proizlazi i iz citirane pravomoćne presude Općinskog suda u K. poslovni broj K..., kao i iz sve druge dostavljene

dokumentacije.

13)Tužitelj se svojim podneskom od 4. rujna 2020. očitovao na dopunu nalaza i mišljenja vještaka, te je, u bitnome, naveo da se ne može prihvatiti zaključak vještaka da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovorna radnica S.

M., jer da vještak nije cijenio činjenice i to da se usisni sistem često kvario i da je bio u kvaru kada se desila ozljeda, kao i činjenica da je ranica unatoč tome od iskusnijeg i njoj nadređenog radnika dobila nalog da nastavi s radom tako dugo dok se ne izrežu preostale letve. Tužitelj je naveo da u spisu ne postoje dokazi da je drveni štap duljine najmanje 0,5 m ili lopaticu, koju je u svom nalazu i mišljenju vještak naveo da je radnica trebala koristiti za čišćenje stroja poslodavac osigurao radnici i da je radnicu uputio na njihovu primjenu, da je ozljeđivanje radnice u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi s kvarom glavnog usisnog sistema, a da u spisu nema dokaza da je radnica u danim okolnostima dobila na korištenje primjereni alat za čišćenje stroja. Tužitelj je zaključio da iz dokaza u spisu (Zapisnika inspektora rada) proizlazi da je tužiteljica od predradnika I. J. dobila nalog da nastavi

s radom tako dugo dok se ne izrežu preostale letve te da nakon što je isključila stroj iz struje i tipku stop za zaustavljanje stroja nije vidjela da ta pila još rotira u uvjetima kad stroj nije zaštićen nikakvom napravom koja bi sprječavala otvaranje kućišta dok je stroj u funkciji, to odgovornost za nastanak nesreće, u konkretnom slučaju, ne može pasti isključivo na teret radnice, te da odgovornost tuženika proizlazi iz odredbe čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju koji propisuje da za štetu koja je nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu odgovara poslodavac, a za štetu koju je uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom odgovaraju i radnik i poslodavac solidarno.

14)Tužitelj je nadalje u svom podnesu od 8. rujna 2020. zatražio da se vještaka mr. I. O. pozove da dodatno pisanim putem odgovori na daljnja

pitanja tužitelja i to da li smatra da li su činjenice utvrđene od strane Inspektorata rada i vještaka zaštite na radu u pravomoćno okončanom sudskom postupku poslovni broj P... (spis Općinskog suda u K., Stalna služba u

Đ.) pogrešno utvrđene te zbog čega, da li vještak može kategorički potvrditi

da je tuženik, osim što je radnicu osposobio za rad na siguran način sukladno čl. 27. Zakona o zaštiti na radu radnicu adekvatno i stručno osposobio za rad s posebnim uvjetima rada u smislu čl. 10. Zakona o zaštiti na radu, a sve s obzirom na činjenicu da je radnica imala završenu samo osnovnu školu, nakon samo dva mjeseca provedenih na radu kod tuženika, a niti mjesec dana nakon provjere opće osposobljenosti za rad na siguran način, u uvjetima učestalog kvarenja stroja i danog naloga starijeg radnika da nastavi s radnom bez dodatnih upozorenja i pomoćnih alatki, morala nastaviti rad, da li je prema pravilima zaštite na radu stroj trebalo zaustaviti odmah po uočenom kvaru i spriječiti bilo kakav nastavak rada sve dok se kvar ne otkloni i s tim u vezi da li je učinjen propust na strani radnici nadređenog radnika, da li se prema pravilima struke prilikom zaustavljanja strojeva za obradu drveta, kao i prilikom čišćenja stroja radnik smije koristiti komadima drva ili je za to potrebno radniku osigurati potreban alat i koji, da li je predmetni stroj trebao biti i da li je bio opremljen ispravnim odsisnim sistemom i uređajem za trenutnim zaustavljanjem pile te u kojem maksimalnom vremenskom roku se pila zaustavlja nakon aktiviranja tog uređaja, da li je predmetni stroj (kružna pila) prema pravilima struke imao i da li je trebao imati i dodatnu zaštitnu napravu koja bi sprječavala otvaranje kućišta dok pila rotira.

15)Navedeni stalni sudski vještak mr. I. O. u spis je 11. studenoga 2020. dostavio daljnju dopunu nalaza i mišljenja (listovi 229-233 spisa), te je na navedena pitanja tužitelja odgovorio i naveo da smatra da su činjenice utvrđene od strane Inspektora rada i vještaka zaštite na radu (list 106-117 sudskog spisa poslovni broj P... u pravomoćnom okončanom postupku) pogrešno utvrđene iz razloga što se tamo navodi da oštećena nije bila osposobljena za poslove s posebnim uvjetima rada vezano uz radni stroj, a što nije točno, jer je suprotno, bila osposobljena i to prema Zapisniku o inspekcijskom nadzoru D. inspektorata

(list 8-13 sudskog spisa poslovni broj P-44/17.) od 30. lipnja 2008. u kojem se u bitnome navodi da je oštećena osposobljena za rad na siguran način za poslove majstora prve grupe u pilani od 15. srpnja 2005. te da je praktički osposobljena za rad na siguran način 10. svibnja 2008., da je oštećena obavila liječnički pregled 19. studenoga 2007. te da je osposobljena za poslove s posebnim uvjetima rada

(rukovanje strojevima, teško fizičko naprezanje i izloženost fizikalnim ili kemijskim štetnostima), pridodao je da je uputa za čišćenje stroja obuhvaćena uputom o radu na stroju te da ne treba biti posebna uputa za čišćenje, krajčanje, piljenje, zaustavljanje i drugo, te s obzirom da je oštećena teoretski i praktički osposobljena za rad na siguran način ona je morala usvojiti znanja o čišćenju stroja jer se stroj nakon svakog završetka rada mora ugasiti i očistiti. U svezi navoda inspektora radi i vještaka zaštite na radu u navedenom sudskom spisu P... da poslodavac nije osigurao da se u slučaju nezgode ili kvara na tehnološkoj liniji ili stroju odmah isključi linija – stroj iz rada do otklona kvara kada se kvar nije dogodio na tehnološkoj liniji, odnosno, stroju već na posebnom sustavu odsisa, pa je i stroj i dalje mogao raditi uz povremeno čišćenje, da je nepotrebno, neekonomično i neživotno za poslodavca da isključuje cijelu liniju proizvodnje radi manjeg kvara na sustavu odsisa pa da linija može raditi i bez tog odsisnog sustava. Nadalje, vještak mr. I. O. je naveo da

je tuženik osposobio radnicu za rad, da je stroj bio ispravan, da su upute za rad bile uz stroj, da se rad morao nastaviti da se dovrši krajčanje malog broja drvenih letvica, da su drvene letvice za čišćenje stroja bile na dohvat ruke oštećenoj, da rad na stroju za krajčanje uopće nije složen te je oštećena mogla raditi sa osnovnom školom na stroju uz dužnu pažnju. Isto tako vještak je naveo da stroj nije trebalo odmah zaustavljati po uočenom kvaru jer kvar nije bio na stroju već na sustavu za odsis prašine – piljevine, da je nadređeni radnik rekao da se dovrši krajčanje malog broja preostalih letvica, da se proizvodni proces dovrši radi ekonomičnosti poslovanja te da se onda zaustavi stroj, a što je sasvim prihvatljivo, realno, objektivno, životno i bez posljedica za radnika koji radi sa dužnom pozornošću.

Isto tako, vještak je na pitanje tužitelja naveo da se radnik smije koristiti priručnim napravama npr. komadima drva (letvice) za čišćenje stroja te da nije potrebno radniku osigurati neke posebne alate, da je stroj bio opremljen odsisnim sistemom koji se kritične zgode pokvario, da uređaj za trenutno zaustavljanje pile na predmetnom stroju ne postoji i da nije uobičajeno da se pila trenutno zaustavi nakon isključenja električne energije jer se pila zaustavlja u potpunosti nakon par minuta, da predmetni stroj (kružna pila) nije imao dodatnu zaštitnu napravu koja bi sprječavala otvaranje kućišta dok list kružne pile rotira, a s obzirom da je taj stroj imao atest za rad, isti nije trebao imati nikakve dodatne naprave, da se cjelokupni radni proces odvijao po pravilima struke zaštite na radu, da je oštećena radnica bila osposobljena za poslove s posebnim uvjetima rada vezano uz radni stroj prema Zapisniku o inspekcijskom nadzoru D. inspektorata (list 8-13 sudskog spisa poslovni broj

P..) Klasa…, Ur. broj… od 30. lipnja 2008. u

kojem se u bitnome navodi da je oštećena osposobljena za rad na siguran način za poslove majstora 1 grupe u pilani od 15. srpnja 2005., te da je praktički osposobljena za rad na siguran način 10. svibnja 2008., da je oštećena obavila liječnički pregled 19. studenoga 2007., te je utvrđeno da je sposobna za poslove s posebnim uvjetima rada prema čl. 3. t. 1. (rukovanje strojevima), čl. 16. (teško fizičko naprezanje) i čl. 18. (izloženost fizikalnim ili kemijskim štetnostima) Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, da su upute za siguran rad na siguran način bile u neposrednoj blizini stroja, a letvice od oko 0,5 m su bile uz stroj jer je iste oštećena rezala na stroju. Vještak je nadalje naveo da je netočan zaključak tužitelja da je ozljeđivanje radnice u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi s kvarom glavnog usisnog sistema, a ne stroja (kružne pile), već da je ozljeđivanje radnice u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa radom protivno uputama za rad na siguran način, a koje su bile u neposrednoj blizini stroja te sa nekorištenjem letvica za čišćenje stroja i sa radom bez dužne pažnje.

Vještak je na kraju zaključio da je oštećena, kao osposobljeni radnik za rad na siguran način te kao osoba koja je osposobljena za poslove s posebnim uvjetima rada, morala vidjeti da pila još rotira i nije smjela odmah otvarati zaštitno kućište, već je trebala pričekati nekoliko minuta da se list rotacione pile zaustavi.

16)Temeljem provedenih dokazna u ovoj pravnoj stvari sud je utvrdio da nije osnovana i točna tvrdnja tužitelja da je do ozljeđivanja radnice prednika tuženika S. M. navedenog dana došlo iz razloga što tuženik, kao poslodavac, nije proveo propisane mjere zaštite na radu, te da je kvar usisnog sustava na predmetnom stroju na kojem je navedena radnica radila kritične zgode uzrokovao navedenu povredu. Naime, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, te dopunu nalaza i mišljenja vještaka mr. I. O. dipl. ing. iz trgovačkog društva

V. O. d.o.o. iz Z. kao objektivan i stručno izrađeni nalaz i

mišljenje, a vještak je jasno i razumljivo odgovorio na sva pitanja tužitelja te je za te odgovore dao iscrpna i logična obrazloženja koja je utemeljio na relevantnoj dokumentaciji iz ovog spisa. Stoga provedenim dokazom vještačenja sud je utvrdio da je tuženik, kao poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu propisane tada važećim Zakonom o zaštiti na radu (Narodne novine br. 59/96., 94/96., 114/03., 100/04. i 76/07.), a to stoga što je imao ispitan stroj s povećanim opasnostima, osposobio je oštećenu radnicu za rad na siguran način i za poslove s posebnim uvjetima rada te joj je dao zaštitna sredstva za rad, a što je sud utvrdio uvidom u plan i program osposobljavanja radnika za rad na siguran način prednika tuženika od 15. srpnja 2005. (list 98-105 spisa), u uvjerenje o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima – linije za krojenje elemenata, između ostalog, stroja za krajčenje – poprečne pile proizvođača Paul na kojem se desila predmetna nezgoda, a koje je uvjerenje izdalo predniku tuženika trgovačko društvo Z. d.o.o. 24. svibnja 2007.,

uvidom u svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti

radnika S. M. od 19. studenoga 2007. izdane od strane liječnika medicine rada M. P. B. i Z. S. iz B. (list 91 spisa) te je

navedeno sud utvrdio uvidom i u potvrdu o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način oštećene radnice S. M. od 13. listopada 2008. iz koje potvrde trgovačkog društva E. zaštita. d.o.o. Z. proizlazi da je navedena

radnica zadovoljila na provjeri znanja utvrđenih u programu osposobljavanja iz zaštite na radu za poslove i radne zadatke majstor 1 grupe u pilani. Nadalje, sud je utvrdio da navedeni kvar usisnog sustava predmetnog stroja, u konkretnom slučaju, nije u uzročno posljedičnoj vezi sa nastalom nesrećom te da taj kvar usisnog sustava nije uzrokovao navedenu povredu radnice prednika tuženika jer je ista i bez obzira na isto funkcioniranje navedenog usisnog sustava bila u obvezi tijekom rada u više navrata zaustavljati predmetni stroj na kojem je radila, a s ciljem čišćenja istog od nakupljene piljevine i prašine, a za koje je poslove čišćenja bila i stručno osposobljena te se isti nalazio u opisu njezinog posla. Navedeno je i sama oštećena radnica S. M. navela u svom iskazu danom u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u

K., Stalna služba u Đ. pod poslovnim broje P… gdje je navela

na ročištu za glavnu raspravu održanom 27. listopada 2009. da je po dolasku na posao tog dana kad se desila predmetna nesreća očistila stroj od piljevine kao što to svaki puta radi te da se taj stroj u tijeku jedne radne smjene, ako je sve normalno,

dakle, ako sve uredno funkcionira, čisti od piljevine i prašine dva do tri puta te da je ona u pet mjeseci rada na tom stroju isti puno puta očistila (listovi 69-71 navedenog spisa Općinskog suda u K., Stalna služba u Đ.). Stoga, a kako je to i

zaključio navedeni vještak u svom nalazu mišljenju, sud je utvrdio da je do predmetne nesreće došlo na način da je radnica S. M. nakon od prilike

jednog sata rada na tom stroju isti trebala očistiti od nakupina piljevine i prašine te je tom prilikom isključila glavnu sklopku za dovod električne energije stroja, pritisnula je tipku stop za zaustavljanje stroja, otvorila je zaštitni poklopac – vratašca cirkularne pile, ali zbog nepažnje i očito nedovoljne koncentracije te žurbe, nije pričekala da se pila u potpunosti zaustavi, već je lijevom rukom, protivno pravilima struke ušla u prostor rotirajuće pile koji joj je zahvatio prste lijeve ruke. Predmetni je događaj na iznijeti način, kao što je to navedeno, u svom iskazu danom u ranije navedeno postupku koji se vodio kod Općinskog suda u K., Stalnoj službi u Đ.

opisala i sama oštećena S. M. gdje je, u bitnome, navela da je navedenom prilikom stroj čistila onako kako se inače čisti, da je radila onako kao što su to i drugi radili, da pila nije trebala raditi dok je ona čistila stroj te da je trebala pričekati da se pila zaustavi te je pridodala da je mislila da je proteklo dovoljno vremena za zaustavljanje pile i da nije dalje provjeravala, odnosno, da nije vidjela da se pila vrti.

Radnica nije smjela ući u prostor rotirajuće pile rukom, trebala je pričekati da se pila u potpunosti zaustavi te je trebala nakupljenu prašinu i piljevinu očistiti sa pomoćnom napravom komadom drveta u obliku štapa dužine najmanje 0,5 m ili lopaticom, te da je tako učinila sigurno ne bi došlo do ozljeđivanja. Radnica je time propustila poslove obavljati sa dužnom pozornošću, a kako je to propisano čl. 77. Zakona o zaštiti na radu, propustila je čistiti stroj sa drvenim štapom kojeg je mogla uzeti iz svoje neposredne okoline te je stoga do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom same radnice. Da je tome tako dodatno proizlazi i iz prijave o ozljedi na radu gdje je navedeno da je uzrok ozljede izvođenje radne operacije na način protivan pravilima Zakona o zaštiti na radu (list 6 i 7 spisa). Također, pravomoćnom presudom Općinskog suda u K. poslovni broj K. . ., a u koju je sud izvršio uvid,

utvrđeno je da je prednik ovdje tuženika trgovačko društvo H. D . d.o.o. pravomoćno oslobođen optužbe da bi dopustio radnici S. M. da radi na

poslovima majstora 1 grupe – strojne obrade drva tj. na poslovima s posebnim uvjetima rada, a da nije za to ispunjavala potrebne uvjete glede stručne sposobnosti kako je to propisano Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada (listovi 121- 129 spisa).

17)Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/2013.) propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, dok je odredbom čl. 162. st. 3. istoga Zakona propisano da za štetu iz st. 1. čl. 162. toga

Zakona odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno, mjere za zaštitu građana.

18)Budući da je, kako je iznijeto, tijekom ovog postupka provedenim dokazima, prvenstveno vještačenjem, utvrđeno da je tuženik poduzeo sve propisane mjere zaštite na radu te da je sama oštećena radnica odgovorna što je do navedene ozljede došlo i to zbog njezine nepažnje te postupanja protivno uputama za rad na siguran način koje su upute bile u neposrednoj blizini stroja, to za navedenu štetu nije odgovoran ovdje tuženik, kao poslodavac pa je stoga valjalo u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

19)Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje : ZPP-a), a u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a, te tuženik ima pravo na naknadu troškova za rad njegovog punomoćnika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – Narodne novine br. 142/12., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., dalje : Tarifa), te za sastav tri obrazloženih podnesaka od 22. veljače 2019., 17. srpnja 2019. i 15. srpnja 2020. u iznosu od po 1.000,00 kuna za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife). Nadalje, tuženik ima pravo i na naknadu troškova za rad njegovog punomoćnika za zastupanje tuženika na ročištima održanim 13. veljače 2019., 21. svibnja 2019., 17. rujna 2019., 29. listopada 2019. te 31. svibnja 2022. u iznosu od po, također, 1.000,00 kuna za svako zastupanje (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Na navedene iznose tuženik ima pravo pribrojiti i pripadajući PDV u visini od 2.250,00 kuna (Tbr. 42. Tarife).

Na kraju je sud tuženiku dosudio i naknadu troškova na ime plaćenog vještačenja u iznosu od 6.000,00 kuna, dok mu nije dosudio zatraženu naknadu na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 870,00 kuna iz razloga što je odredbom čl. 4. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18.) propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Također, sud tuženiku nije dosudio zatraženu naknadu troškova iznad dosuđenog iznosa od po 1.000,00 kuna za sastav odgovora na tužbu, obrazloženih podnesaka i zastupanja tuženika na ročištima jer je tu naknadu troškova sud odmjerio sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja odvjetničku nagradu za navedene radnje određuje sukladno vrijednosti predmeta spora, te je tako, kao u konkretnom slučaju, gdje je vrijednost predmeta spora prvotno bila od strane tužitelja naznačena u visini od 99.008,02 kuna, a kasnije u specificiranom tužbenom zahtjevu u visini od 88.885,78 kuna za raspon od 10.000,01 do 100.000,00 kuna određena nagrada od 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife) gdje vrijednost 1 boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife). Stoga je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova, a u iznosu od 20.620,00 kuna valjalo odbiti, a kako je to odlučeno pod točkom II. izreke ove odluke.

U Varaždinu 19. srpnja 2022.

Sudac :

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku :

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, i to, stranka koja je bila prisutna ili uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dana

objave presude, a stranka koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dostave prijepisa odluke.