Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 50. Gž-1052/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz R., OIB …, zastupanoj po punomoćniku M. M., odvjetniku u R., protiv 1-tuženika R. K. iz K., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u R. i 2-tužene N. P. iz R., OIB …, koju zastupa punomoćnik M. Đ., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o žalbi 1-tuženika i žalbi 2-tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1061/2021-9 od 3. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1061/2021-9 od 3. siječnja 2022., te se vraća predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženima da tužiteljici solidarno isplate iznos od 72.000,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci presude (točka I izreke) te joj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 8.702,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II izreke).
2. Presudu pobija 1-tuženik zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje odnosno podredno istu preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Prvostupanjsku presudu pobija i 2-tužena zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP te predlaže da sud drugog stupnja prihvati njenu žalbu te prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te joj naloži da 2-tuženoj naknadi troškove postupka u cijelosti odnosno podredno da istu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.
4. Žalbe 1-tuženika i 2-tužene su osnovane.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa na ime naknade za upotrebu njezine stvari (suvlasničkog dijela poslovnog prostora u R.) u razdoblju od 1. srpnja 2015. do 1. lipnja 2018. od tuženika.
6. U ovoj pravnoj stvari među strankama nije bilo sporno da je predmetna nekretnina (poslovni prostor u R.) suvlasništvo tužiteljice u 2/10 dijela, prvotuženika (sada bivšeg supruga tužiteljice) u 3/10 dijela te 2-tužiteljice, kao nasljednice pok. D. K.), u 5/10 dijela, da među njima ne postoji sporazum o načinu suposjedovanja njihove zajedničke nekretnine te da u utuženom razdoblju tužiteljica nije bila u posjedu odnosno suposjedu istog već da su u posjedu bili 1-tuženik i prednik 2-tužene. U svojim žalbama tuženici ne osporavaju niti utvrđenje suda da predmetno potraživanje tužiteljice nije u zastari te da je eventualna obveza tuženika za isplatu naknade zbog korištenja tuđe stvari, kao osoba koje drže u posjedu tuđu stvar, solidarna.
7. Sporno je da li tužiteljica ima pravo osnovano od tuženika potraživati naknadu za upotrebu njenog suvlasničkog dijela predmetnog poslovnog prostora, iako, prema navodima tuženika, od tuženika odnosno prednika tuženika nikada nije tražila puštanje u posjed predmetnog poslovnog prostora.
8. Pošavši od utvrđenja da dopis kojim su tuženici tužiteljici predlagali sporazum o načinu suposjedovanje predmetne nekretnine nije odlučan jer se ne odnosi na utuženo razdoblje, da je 1-tuženik kao bivši bračni drug koji je s tužiteljicom i vodio spor radi utvrđenja bračne stečevine na predmetnoj nekretnini u utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik, a koji je posjedovao prostor sa svojim partnerom prednikom 2-tužene, a imajući u vidu da je znao da je tužiteljica suvlasnica predmetnog poslovnog prostora, koju su 1-tuženi i prednik 2-tužene protupravno isključili iz suposjeda odnosno posjeda istog posljedično čemu ista nije bila u mogućnosti izvršavati ovlasti vlasnika sud prvog stupnja utvrdio je da su tuženi dužni tužiteljici, pozvavši se na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a) isplatiti naknadu iz čl. 1120. ZOO u nespornoj visini, uvećanoj za pripadajuće zatezne kamate.
9. U postupku pred sudom prvog stupnja počinjena je bitna povreda parničnog postupka iz čl 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a a na koju povredu određeno upiru žalitelji u svojim žalbama. To iz razloga što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni odnosno jer o odlučnim činjenicama sud prvog stupnja nije dao valjane razloge.
10. U pravu su žalitelji i kada navode da je sud u ovoj pravnoj stvari pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženike obvezao da tužiteljici isplate naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju.
11. Naime, prema odredbi čl. 1120. ZOO, kada je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe. Upotreba tuđe stvari u vlastitu korist u smislu odredbe predstavlja poseban vid stjecanja bez osnove. Opće pravilo o stjecanju bez osnove kaže da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Upotreba tuđe stvari u svoju korist u smislu čl. 1120. ZOO-a je dakle prelazak imovine ili dijela imovine (bez osnove) kada naturalna restitucija nije moguća ili kada gospodarski razlozi to ne opravdavaju a obzirom da stjecatelj tuđe stvari tu stvar više ne drži u posjedu jer je ta stvar potrošena ili je promijenila identitet. 12. Nemogućnost vraćanja ili gospodarska neopravdanost vračanja tuđe stvari opravdava obvezu osobe koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist da vlasniku naknadi korist od takove uporabe i u situaciji kada je bila poštena (nije znala, a niti je iz okolnosti imala razloga posumnjati da uporabljuje tuđu stvar). U protivnom u takvoj situaciji neosnovano bi se bespovratno uvećala imovina osobe koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist, odnosno neosnovano bi se trajno umanjila imovina vlasnika stvari. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 u daljnjem tekstu ZV) čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. regulira situacije kada je naturalna restitucija moguća, kada je moguć povrat stvari. Dakle, s obzirom da je predmetni poslovni prostor još uvijek u nepromijenjenom obliku, u konkretnom slučaju valja primijeniti navedene odredbe ZV prema kojima je nepošteni posjednik dužan naknaditi korist od upotrebe tuđe stvari.
13. Dakle, s obzirom na činjenicu da su se, u utuženom periodu, 1-tuženik i prednik 2-tužene, nesporno koristili predmetnim poslovnim prostorom pa i suvlasničkim dijelom tužiteljice odnosno da ona nije bila u suposjedu istog obveza tuženika za isplatu utužene naknade za korist koju su tuženi imali od te upotrebe, u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZV, postojala bi samo u slučaju da su tuženici bili nepošteni posjednici. Utvrđenje prvostupanjskog suda da je 1-tuženik bio nepošteni posjednik (s time da je u cijelosti izostalo utvrđenje o poštenju odnosno nepoštenju prednika 2- tužene) za sada se ne može prihvatiti, jer za isto sud prvog stupnja nije dao valjane razloge. Naime, za takvo utvrđenje nije odlučna činjenica da li je 1-tuženik znao da je tužiteljica suvlasnica predmetnog prostora (jer je s njom vodio parnicu radi utvrđenja bračne stečevine na predmetnoj nekretnini) već je odlučna činjenica da li je tužiteljica u utuženom razdoblju ili razdoblju koje je prethodilo od tuženika zahtijevala predaju predmetnog prostora u suposjed odnosno da li su je eventualno tuženici kakvom radnjom onemogućili u vršenju njenog prava na suposjed odnosno isključili od prava suposjeda, u kojem slučaju bi isti bili nepošteni.
14. Kako je, zbog pogrešnog pravnog stava, da su tuženici odgovorni tuženoj naknaditi korist zbog upotrebe njene stvari temeljem odredbe čl. 1111. ZOO a u svezi s čl. 1120. ZOO, izostalo utvrđenje o poštenju prednika 2-tužene uopće odnosno kako su izostali valjani razlozi za utvrđenje o poštenju odnosno nepoštenju 1- tuženika a imajući u vidu navode tuženika da tužiteljica od njih nije tražila predaju u posjed predmetnog prostora, koje navode sud nije u pobijenoj odluci uopće ocjenjivao niti ih konstatirao i činjenično stanje je u tom pogledu ostalo je nepotpuno utvrđeno.
15. S obzirom na navedeno valjalo je prvostupanjsku presudu, temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP ukinuti te predmet vratiti na ponovno suđenje.
16. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka u cijelosti.
17. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
18. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti će postupovne povrede ukazane ovim rješenjem, raspravit će naprijed navedene odlučne okolnosti, o predmetu spora ponovno odlučiti te za svoju odluku dati valjane razloge uzimajući u obzir okolnosti koje su mu ovom odlukom ukazane, točno utvrditi da li je tužiteljica od tuženika zahtijevala puštanje u suposjed predmetnog poslovnog prostora odnosno da li su je isti onemogućili u vršenju njenih prava na suposjed te da li su posljedično navedenom isti bili u utuženom periodu pošteni ili nepošteni posjednici i o tim svojim utvrđenjima dati jasne i valjane razloge a kako bi se prvostupanjska odluka mogla ispitati.
U Zagrebu 19. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica, v.r.
