Poslovni broj Gž Ovr-330/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. B. d.d. Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici N. M., odvjetnici u P., protiv ovršenice A. D. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici A.-M. V., odvjetnici u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-7236/18-68 od 4. travnja 2022.,19. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-7236/18-68 od 4. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odgođena je ovrha koja je određena rješenjem suda prvog stupnja pod posl.br. Ovr-7236/18 od 3. prosinca 2018. do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod suda prvog stupnja pod posl.br. P-1518/2019.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje OZ) navodeći da činjenica da je ovršenica podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojemu je istakla ništetnost ovršne isprave ugovora o kreditu nema utjecaja na ovršni postupak slijedom čega da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe jer da temeljem čl. 65. st. 1. t. 4. OZ-a treba biti ispunjen i drugi kumulativni uvjet za odgodu a to je nastanak nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, što ovršenica u ovom postupku nije učinila vjerojatnim. Smatra da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti presuda suda Europske unije C-407/18 slijedom čega da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Donoseći osporavano rješenje sud prvog stupnja utvrđuje da ovršna isprava na temelju koje se vodi ovaj ovršni postupak je ugovor o kreditu broj 016- 295/2005 od 16. veljače 2005. i da predstavlja pravni posao koji ima svojstva ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno ovršnog javnobilježničkog akta te da je Ugovor o kreditu stambeni kredit i da je riječ o potrošačkom kreditu u smislu čl. 5. t. 15. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" 41/14, 110/15, 14/19). Nadalje utvrđuje da je u tijeku postupak pod poslovnim brojem P-1518/2019 radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu (kamatna stopa i valutna klauzula) te se poziva na presudu Suda EU pod poslovnim brojem C-407/18 u predmetu Kuhar c/a A. B . d.d. u kojem postupku je činjenični supstrat nacionalnog postupka bio istovjetan predmetom u ovom postupku u kojem je ovrhovoditelj bankarska institucija inicirala protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu kojeg je ovršenik prigovarao ništetnost ugovorene kamate.
5. Nadalje sud prvog stupnja navodi da na temelju postojećih zakonskih odredbi u okviru ovog ovršnog postupka nije ovlašten ispitati nepoštenost pojedinih odredbi akta koji predstavljaju ovršnu ispravu, a isto nije ispitivano ni u okviru eventualno drugog postupka koji je prethodio pokretanju ove ovrhe slijedom čega da nastavak ovrhe ovisi o pravomoćnom okončanju navedenog postupka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u kojem će se odlučiti o prigovoru ništetnosti zbog nepoštenosti odredbi u potrošačkom ugovoru. Stoga smatra da je u ovom predmetu sud obvezan primijeniti odluku EU pod poslovnim brojem C-407/18 neovisno o pretpostavkama iz čl. 65. OZ-a.
6. Nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti presuda Suda EU pod poslovnim brojem C-407/18 jer je u toj presudi sud utvrdio da Direktivu vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršenog javnobilježničkog akta nema mogućnost bilo na prijedlog potrošača bilo po službenoj dužnosti ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da se radi o istovrsnoj činjeničnoj i materijalnopravnoj situaciji koja vezuje prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje, da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, ocjena je i ovog suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja navedene parnice, a kako je to pravilno odlučio i prvostupanjski sud.
7. Stoga ovršenica u ovom postupku nije bila dužna sukladno čl. 65. st.
1. OZ-a učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
8. Slijedom obrazloženog žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 19. srpnja 2022.
Sutkinja
Filka Pejković, v.r.
