Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-509/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Marina kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz V. K., V. N., OIB:, zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu A. S., Lj. L., D. V. i A. P. iz S. B., protiv tužene G. M. iz V. K., V. N., OIB:, zastupane po punomoćnici R. S., odvjetnici iz S. B., radi prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: P-1165/2019-12 od 19. ožujka 2020. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 19. srpnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: P-1165/2019-12 od 19. ožujka 2020. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da tužitelju pripada pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk. uložak broj:

.. k.o. V. K. označene kao kč.br. … kuća i dvorište površine 578 m2 i to u 1/3 dijela (suvlasnički udio pod rednim brojem III) a koji se vodi na imenu tužene te se određuje brisanje prava vlasništva tužene i upis prava vlasništva tužitelja na navedenom dijelu opisanih nekretnina kao i sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnom troška u iznosu od 6.250,00 kuna.

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19 – nastavno: ZPP) Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud usvoji tužbeni zahtjev, te obveže tuženu na naknadu parničnih troškova tužitelju uvećanih za trošak žalbe, podredno predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Odgovor nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, a na što neosnovano ukazuje žalitelj.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza predloženim po parničnim strankama i njihove ocijene (čl.8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, a žalbeni razlozi kojima žalitelji drugačije ocjenjuju izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom

sudu.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je suvlasnik 1/3 dijela nekretnine koja se u zemljišnim knjigama vodi kao suvlasništvo tužene, te zahtjev za brisanje prava suvlasništva tužene na predmetnoj nekretnini, te upis suvlasništva tužitelja na navedenom dijelu nekretnine.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je baka stranaka dobila predmetnu parcelu, da je J. M. isplatio trojicu vlasnika s te predmetne parcele. Također je utvrdio da je tužitelj radio u A. te je pomagao obitelji, da je sestra A. u ostavinskom postupku ustupila svoj nasljedni dio tužitelju budući da je obećao da će ustupiti nasljedni dio tuženoj koja nije zaposlena, nema imovine i bolesna je dok tužitelj u susjedstvu ima kuću. Prvostupanjski sud je naknadno utvrdio da je tužitelj pomagao obitelji, da je isplatio strica određenim novčanim iznosom, međutim kako je tužena predmetni suvlasnički dio stekla nasljeđivanjem iza oca, koji je cijeli život živio na toj nekretnini i ulagao u tu nekretninu, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Odredbom članka 232. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju je propisano da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja.

11.1. Odredbom istog članka Zakona u stavku 2. propisano je da ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati samo onaj koji nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju, a on to može činiti putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

11.2. Stavkom 5. istoga članka Zakona propisano je da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, ali ovo samo u odnosu na utvrđeni sastav ostavine odnosno imovinu koja je bila predmet raspravljanja u ostavinskom postupku.

12. Predmetna nekretnina je ušla u sastav ostavine iza pokojnog ostavitelja D. M., kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika broj:

O- 507/17-5 UPPOS 62/17, donesenog u ostavinskom postupku iza pokojnog ostavitelja D. M.

13. Kraj nesporne činjenice da su u ostavinskom postupku sudjelovali i tužitelj i tužena, te da tužitelj nije progovorio sastavu ostavinske imovine, u konkretnom su slučaju nastupile posljedice pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iz članka 232. stavak 1. ZN-a.

14. Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, s tim da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanu vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su ranije bile uredno pozvane, a ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može osnovano pobijati jedino onaj koji nije vezan pravomoćnošću rješenja

o

nasljeđivanju.

15. Tužitelj je kao zakonski nasljednik sudjelovao u postupku raspravljanja ostavine iza pokojnog D. M., slijedom čega je kao stranka koja je sudjelovala u ostavinskoj raspravi vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju.

16. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

17. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. st 1. ZPP-a, a njihova visina je pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18. Zbog navedenog žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 2. ZPP-a.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 19. srpnja 2022.