Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: 8.P: Pr-429/2017-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja T. Š. iz V., D. Š. 7, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tužene R. H., OIB: …, za ministarstvo, koju zastupa O. državno odvjetništvo u O., G. – upravni odjel, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 9. lipnja 2022., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, dana 19. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici R. H., ministarstvu isplatiti tužitelju T. Š. na ime prekovremenog rada ukupan iznos od 5.078,75 kn bruto (slovima: pettisućasedamdesetosamkunaisedamdesetpetlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 122,56 kn od 16.11.2012. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 207,20 kn od 16.09.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 397,48 kn od 16.05.2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 416,40 kn od 16.06.2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 416,40 kn od 16.09.2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 454,39 kn od 16.02.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 416,87 kn od 16.04.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 435,82 kn od 16.06.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 435,82 kn od 16.07.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 446,67 kn od 16.06.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 893,33 kn od 16.07.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 435,79 kn od 16.09.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi propisanoj čl.29 Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.734,36 kn sa zateznom kamatom od 19. srpnja 2022. pa do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. studenog 2017. podnio tužbu protiv tuženice s tužbenim zahtjevom kao u izreci, konačno uređenim u podnesku zaprimljenim kod suda 17. svibnja 2022. Tužitelj je naveo da je zaposlenik tužene, i to Zatvora u O., na radnom mjestu ovlaštene službene osobe. Na temelju čl. 44. st. 1. t. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 93/08, 89/12, 104/13, 150/13, 153/13) svaki službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50 % za prekovremeni rad, a stavkom 10. istog članka utvrđeno je da se prekovremeni rad službenika koji rade u smjenama ili turnusima, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelju je rad organiziran u turnusima, a tuženica nije evidentirala niti isplaćivala naknadu za cjelokupni prekovremeni rad, u mjesecima kada je radni dan od ponedjeljka do petka bio blagdan, pa je u tim mjesecima nastajala razlika u plaći. Tuženica u obračunu plaće ne prikazuje mjesečni fond radnih sati, već samo mjesečni fond sati, te stoga prekovremene sate pogrešno obračunava i isplaćuje. Tužitelju nije isplaćena naknada za prekovremeni rad za razdoblje od 18. srpnja 2012. do dana podnošenja Zahtjeva za mirno rješenje spora, odnosno 18. srpnja 2017. Slijedom navedenog, predložio je donijeti odluku kao pod I. izreke ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tužena je najprije navela da istu osporava u cijelosti, te je opreza radi istaknula prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, budući tužitelj ničim ne dokazuje da je zaposlen u Zatvoru u O.. Nadalje, tužitelju su isplaćeni svi dodaci za prekovremeni rad sukladno Zakonu i Kolektivnom ugovoru.

3. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora (stranica 5-6 spisa), evidenciju plaćenih sati rada blagdanom u tjednu i prekovremenih sati za razdoblje obuhvaćeno tužbom (stranica 18 spisa), dopis ministarstva (stranica 19 spisa), Izvod iz zapisnika sa sjednica Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike I namještenike (stranica 20-22 spisa), nalaz i mišljenje vještaka F. d.o.o. (stranice 40-49, 91-110 i 118-121 spisa), Zamolbe za korištenje slobodnih dana i evidenciju korištenja slobodnih dana za tužitelja (stranica 70-86 spisa), rekapitulaciju prekovremenih sati (stranica 77 spisa), te je saslušana vještakinja G. R. (stranica 116 spisa).

4. Tužba je dopuštena, a tužbeni zahtjev osnovan.

5. Sud je najprije otklonio prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, budući da je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj rješenjem od 1. ožujka 2014. raspoređen na radnom mjestu službenika na poslovima osiguranja, mlađi pravosudni policajac u Zatvoru u O., te ima prebivalište u V., pa je ovaj sud nadležan i na temelju čl. 47. i čl. 65. Zakona o parničnom postupku.

6. Nije sporno da se na tužitelja primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 104/2013), koji je bio u primjeni u utuženom razdoblju.

7. Najprije valja reći da je tužitelj podnio tuženici zahtjev za mirno rješenje spora dana 18. srpnja 2017. (stranica 5 i 6 spisa), pa je ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku.

8. Među strankama je sporno je li tužena dužna tužitelju isplatiti naknadu za prekovremeni rad u razdoblju od 18. srpnja 2012. do 18. srpnja 2017. s obzirom na tvrdnju tužitelja da nije evidentirala i isplaćivala naknadu za cjelokupni prekovremeni rad, zbog čega su nastale razlike u plaći tužitelja, na temelju čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

9. Na okolnost utvrđivanja osnovanosti visine potraživanja tužitelja, sud je proveo financijsko vještačenje po vještakinji financijsko - knjigovodstvene struke G. R. (F. d.o.o.). Vještakinja je koristila evidenciju radnog vremena od 1. srpnja 2012. do 30. studenog 2017., te obračunske liste za isto razdoblje. Vještakinja je utvrdila da je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto službenika na poslovima osiguranja Ispostave – Pododsjeka osiguranja u gradu Z. do 31. prosinca 2013., a do 28. veljače 2014. na radnom mjestu službenika na poslovima osiguranja, mlađi pravosudni policajac u Ispostavi – Pododsjeka osiguranja u gradu Z.. Tužitelj je od 1. ožujka 2014. na radnom mjestu službenika na poslovima osiguranja- mlađi pravosudni policajac u Zatvoru u O.. Vještakinja je na temelju utvrđene visine osnovne plaće tužitelja i mjesečnog fonda sati za svaki pojedinačni mjesec u utuženom razdoblju, sačinila izračun vrijednosti pojedinačnog sata rada za redovan rad, te vrijednosti pojedinačnog sata prekovremenog rada koji tužitelju pripadaju na temelju rada prema evidenciji radnog vremena, sve sukladno 44. st. 1. Kolektivnog ugovora (stranica 43-44 spisa). Vještakinja je uvidom u evidenciju o radnom vremenu tužitelja utvrdila da je u utuženom razdoblju radio u turnusima i smjenskom radu. Prekovremeni rad obračunala je sukladno 44. st. 8. do 14. KU („Narodne novine“ broj: 104/2013). Tako je vještakinja na temelju evidencije o radnom vremenu tužitelja utvrdila ukupno odrađene sate po pojedinim mjesecima, a na temelju dostavljenih obračunskih isprava za isplatu plaće utvrđeni su prekovremeni sati koje je tuženica obračunala u pojedinim mjesecima, a na temelju obračuna razlike neisplaćenih prekovremenih sati utvrdila je plaću po osnovi prekovremenog rada. Tako je u svom nalazu i mišljenju (stranica 37-49 spisa) vještakinja utvrdila razliku bruto plaće s osnova neisplaćenih 100 sati prekovremenog rada, u ukupnom bruto iznosu od 5.280,94 kn. U svom očitovanju na prigovore tužene (stranica 91-97 spisa) je navela da vještačenjem nisu obuhvaćeni obračuni i eventualna plaćanja iz prethodnih razdoblja, a koju je očito tuženik vodio mimo propisane evidencije o radnom vremenu tužitelja. Podaci o plaćenim prekovremenim satima u nalazu i mišljenju iskazani su na temelju dostavljenih obračunskih lista. Kumuliranjem prekovremenih sati iz prethodnog razdoblja i prekovremenih sati iz utuženog razdoblja, prema evidenciji koju je tužena vodila mimo evidencije o radnom vremenu, iskazala je prekovremene sate koje je tužitelj koristio kao slobodne dane u razdoblju od srpnja 2012. do veljače 2014. Na temelju dokumentacije tužene koja je dostavljena uz podnesak 8. listopada 2020. i koja se odnosi na korištenje slobodnih dana s osnova prekovremenih sati, vještakinja je utvrdila da je tužitelju odobren jedan slobodan dan za ukupno 6 sati prekovremenog rada, od čega 3 sata prekovremenog rada u listopadu 2012., pa je za listopad 2012. preostalo 3 sata neplaćenog prekovremenog rada. Nadalje je utvrđeno da za mjesec lipanj 2013. nema neisplaćenih sati prekovremenog rada, a ranijim vještačenjem nije utvrđeno da postoji razlika neisplaćenog prekovremenog rada u prosincu 2013., pa u tom dijelu niti nije mijenjala nalaz i mišljenje. U svom očitovanju na primjedbe tužene navela je da se nadopuna satnice ne može umanjivati za sate prekovremenog rada, kako je to tužena tvrdila. Uvažavajući primjedbe tužene vještakinja je u razdoblju od listopada 2012. do kolovoza 2017. utvrdila razliku od neisplaćenih 95 sati prekovremenog rada u smjenama i turnusima, i razliku bruto plaće u iznosu 5.078,75 kn. Kako je na ročištu 8. ožujka 2022. zatražila rok radi očitovanja na upit tužitelja nalaze li se u evidenciji radnog vremena slobodni dani koji se nalaze u privitku njezina očitovanja, a na koje slobodne dane se pozvala tužena, vještakinja je u svom očitovanju (stranica 118-120 spisa) navela da su podaci o korištenju slobodnih dana tužitelja zavedeni u službenoj evidenciji radnog vremena, te da i dalje preostaje bruto razlika neisplaćene plaće od 5.078,75 kn.

10. Sud smatra nalaz i mišljenje vještaka stručnim i objektivnim, a vještak je dao jasna očitovanja na primjedbe tužene, te sačinio dopunu nalaza i mišljenja sukladno nalogu suda.

11. Na temelju provedenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj bio i jest zaposlenik tuženice, najprije na radnim mjestima službenika na poslovima osiguranja kao mlađi pravosudni policajac u razdoblju do 28. veljače 2014., a od 1. ožujka 2014. radi na radnom mjestu službenika na poslovima osiguranja - mlađi pravosudni policajac u Zatvoru u O., te da se obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, kojem nije udovoljeno.

12. Cijeneći sve provedene dokaze i isprave priložene u spisu sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/2013), a koji je bio u primjeni u utuženom razdoblju, je u članku 41. propisano: (1) Plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; (2) Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; (3) Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. Člankom 44. Kolektivnog ugovora („Narodne novine“ broj: 104/13) je propisano da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada i to: za rad noću 40 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad subotom 25 %, rad nedjeljom 35 %, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150 %, a za rad u turnusu od 5 %. Nadalje je stavkom 2. propisano da se dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom 6. je propisano da se radom u smjenama (smjenski rad) smatra svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana. Stavak 7. propisuje da je rad u I. smjeni od 6 do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati. Stavak 8. propisuje da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Stavak 9. propisuje da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Stavak 10. propisuje da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Stavak 11. navodi da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena, te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. Sukladno stavku 12. redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 sati. Sukladno stavku 13. prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz stavka 10. i 11. tog članka međusobno se ne isključuju. Stavkom 14. je propisano da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

13. Ovaj sud je stava kako valja primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlazi iz naprijed citirane odredbe članka 44. stavka 12. Kolektivnog ugovora, a kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada, tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije redovni mjesečni fond radnih sati, dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati. Kako je blagdan neradni dan (koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljak do petka) ovaj sud smatra da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati.

14. Vještačenjem je utvrđeno da tužena nije tužitelju pravilno iskazala broj sati prekovremenog rada, odnosno na obračunskim listama nije iskazala sate prekovremenog rada kao razliku između ostvarenih sati rada prema evidenciji o korištenju radnog vremena i redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te je tužitelj za rad u turnusu i u smjenama, ostvario 95 sati prekovremenog rada kao razliku između odrađenih sati i sati RFMRS u utuženom razdoblju koji mu nisu plaćeni, a niti zamijenjeni za slobodne dane, na temelju čl. 44. st. 14. Kolektivnog ugovora.

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje kao jasan, potpun, sačinjen u skladu s pravilima struke, Kolektivnim ugovorima koji je bio u primjeni u spornom razdoblju (listopad 2012. do kolovoza 2017.), kao i u skladu s evidencijom o radnom vremenu tužene i obračunskim listama koje su priložene u spisu, sukladno čemu je vještakinja iskazala razlike plaća tužitelja po osnovi prekovremenog rada koji mu nije plaćen u redovnom radu u turnusima i radu u smjenama, sve sukladno odredbi članka 44. Kolektivnog ugovora, a ta razlika za utuženo razdoblje iznosi 5.078,75 kune bruto. Kako je tužitelj sukladno nalazu vještaka specificirao tužbeni zahtjev podneskom zaprimljenim 17. svibnja 2022. (kojim na ime razlike plaće potražuje isplatu bruto iznosa od 5.078,75 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, to je sud isti tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatio.

16. Valja istaknuti da je vještakinja uzela u obzir i prekovremene sate koji su zamijenjeni slobodnim danima, no nije uzela u obzir nadopunu satnice na koju se tužena pozivala. Ovo iz razloga što prema tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike 32/44 od 31. listopada 2014., nadopuna satnice (kao pojam koji se koristi u sustavu COP-a kao zamjena za naknadu za blagdan za one službenike i namještenike koji rade u turnusu, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora) ne može se umanjivati za sate prekovremenog rada. Iz navedenog proizlazi da nadopuna satnice nikako ne može biti zamjena za neisplaćene sate prekovremenog rada, pa se niti ne može uzeti u obzir prilikom obračuna prekovremenih sati. Dakle, prekovremeni rad je morao biti ili plaćen ili je za isti tužitelj mogao koristiti slobodne dane, u smislu odredbe 44. st. 14. KU/13.

17. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez na porez na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće, koje kamate tužitelj nije u specificiranom tužbenom zahtjevu niti potraživao.

18. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, a omjer uspjeha u sporu je utvrđen prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Za napomenuti je da je na ročištu 9. lipnja 2022. određena vrijednost predmeta spora u ovom postupku od podnošenja tužbe do uređenja tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.078,75 kn, kako ga je tužitelj naznačio, a z. z. tužene se nije tome protivio. Sud je obvezao tuženicu naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka za zastupanje po ovlaštenom punomoćniku budući je u cijelosti uspio sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a tužitelju je priznao trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe, sastava podnesaka od 5. ožujka 2018. i 17. siječnja 2019., te zastupanja na ročištima 8. ožujka 2022., i 9 lipnja 2022., u iznosima od po 937,50 kn, a za zastupanje na ročištima 26. rujna 2018., 20. ožujka 2019. i 12. studenog 2019. u iznosima od po 468,75 kn na temelju Tbr. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine "broj 142/12, 103/14, 107/15, 37/22), jer se na ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima i nisu se izvodili dokazi, a za sastav podnesaka od 24. rujna 2020. i 17. svibnja 2022. iznose od po 234,37 kn na temelju Tbr. 8. t. 3. Tarife, budući da je tužitelj u navedenim podnescima samo specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, te za zastupanje na ročištu 25. svibnja 2018. u iznosu od 234,37 kn, na temelju Tbr. 9. t. 5. Tarife, jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, pa je tužitelju priznat ukupni trošak zastupanja u iznosu 7.734,36 kn, kao i iznos od 2.000,00 kn na ime plaćenog predujma za provođenje vještačenja koji je tužitelj morao predložiti, jer je među strankama bila sporna visina potraživanja. Tužitelju je priznat ukupan trošak u iznosu od 9.734,36 kn koji sud nalazi opravdanim, sukladnim vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 17. veljače 2020., budući je navode iz istog tužitelj mogao i trebao iznijeti na ročištima za koja mu je priznata naknada, pa podnesak sud smatra nepotrebnim, a podnesak od 28. travnja 2020. se niti ni ne nalazi u spisu.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 19. srpnja 2022.

SUDAC

Davor Liščić

u. z. sutkinja Ljiljana Jakša,v.r

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Zakonskom zastupniku tuženice

Nakon pravomoćnosti: 3. Poreznoj upravi