Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 33 Gž Ob-291/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. Š., OIB:…, iz B., zastupane po punomoćniku J. P., odvjetniku u B., protiv tuženika D. Š., OIB:…, iz B., zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima u B., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-83/2017-80 od 28. listopada 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-83/2017-80 od 28. listopada 2021. u dijelu pobijane točke II izreke, kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 11.953,28 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od 28. listopada 2021. do isplate, u roku od 15 dana.

II Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava navedena presuda u dijelu točke I izreke, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 5.783,79 kn, sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koje se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu a tri postotna poena, od 28. listopada 2021. do isplate, te se u tom, daljnjem dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje navedena presuda u dijelu točke I izreke, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 153.400,43 kn, sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koje se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu a tri postotna poena, od 28. listopada 2021. do isplate, u roku od 15 dana.

IV Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje odluka o troškovima postupka iz točke III navedene presude.

V Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke III navedene presude u dijelu u kojem troškovi tužiteljici nisu dosuđeni, te se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici daljnje troškove parnice u iznosu od 15.998,44 kn, sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 28. listopada 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana.

VI Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku D. Š. OIB:…, iz B., da tužiteljici Z. Š., OIB:… iz B., plati iznos od 159.184,22 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 28. listopada 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa iznad dosuđenog iznosa od 159.184,22 kn do zatraženog iznosa od 171.137,50 kn, kao i u dijelu zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos iz točke I. izreke presude tekuće od 5. svibnja 2017. do 28. listopada 2021.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnične troškove u iznosu od 26.254,79 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 28. listopada 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv točke II. navedene presude, te dijela odluke o troškovima postupka iz točke III., kojim joj nisu priznati daljnji troškovi, tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19– dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv točke I. i III. presude, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se odluka u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbu nije podnesen odgovor.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Tužiteljica u postupku traži da sud utvrdi, da je svojim ulaganjem u nekretninu tuženika povećala vrijednost iste, te traži isplatu uloženog za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i za pokretnine koje i dalje isključivo koristi tuženik, u ½ dijela koliko iznosi njezin udio na ime bračne stečevine.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

-da su tužiteljica i tuženik zaključili brak 14. kolovoza

1982., da je bračna zajednica prestala 21. siječnja 2016. kada je tužiteljica iselila iz zajedničkog domaćinstva stranaka, kata kuće u B., dok je brak formalno razveden pravomoćnom presudom prvpstupanjskog suda broj P Ob-171/16-10 od 14. ožujka 2017.,

- da je u braku stranaka rođeno dvoje sada odrasle djece.

- da je na predmetnoj nekretnini, upisanoj u zk.ul.br. 4287 k.o. G. B. i to čkbr. 510/8 jednokatna stambena zgrada, dvor i voćnjak, površine 1068 m2 i čkbr. 510/9 voćnjak površine 414 m2, kao suvlasnik u 1⁄2 dijela upisan tuženik, te kao suvlasnik u 1⁄2 dijela upisan njegov brat Ž. Š. (list 4), te da su tuženik i njegov brat Ž. Š., sukladno njihovom dogovoru, proveli faktičnu diobu suvlasničke zajednice nekretnina na način da tuženiku pripadne kat kuće, slijedom čega je tuženik sa tužiteljicom i njihovom djecom živio na katu kuće, a svjedoku Ž. Š. pripadalo je prizemlje kuće, te je svjedok Ž. Š. sa suprugom i djecom živio u prizemlju iste kuće. Suvlasnici su podijelili i način vršenja posjeda dvorišta, tako da su stranke asfaltirale prilaz sa desne kuće i napravile garažu sa spremištem i podrumom, dok je brat tuženika Ž. Š. sa suprugom asfaltirao prilaz s lijeve strane kuće. Na taj način suvlasnici su proveli diobu svoje suvlasničke zajednice nekretnina, koja činjenica između stranaka nije sporna,

- da je predmet tužbenog zahtjeva ulaganje u radove na katu obiteljske kuće u kojoj su živjeli tužiteljica, tuženik i njihova djeca, kao i ulaganje u izgradnji garaže, asfaltiranju kolnika i izgradnji vanjskog stepeništa i zatvaranju terase, koja ulaganja su stranke izvršile kao bračni partneri za potrebe njihove obitelji.

- da su se već 1982. kada su se stranke vjenčale i uselile na kat kuće, te da niti otac, niti majka tuženika, nikada nisu živjeli, a niti boravili, niti bili u posjedu predmetne kuće,

- da je u vrijeme iseljenja tužiteljice iz kuće tuženik upisan kao suvlasnik kuće a ujedno je i isključivi posjednik kata kuće na kojem su živjele stranke s djecom (od 1982. do 2016.) koji je samostalna je uporabna cjelina.

8. S obzirom na navedeno, pravilno je sud ocijenio neosnovanim prigovor nedostatka pasivne legitimacije, koji se djelomično ponavlja i u žalbi (navodom da je naknadu za korist u odnosu na lijepljenje pločica iz 1983. godine tužiteljica mogla tražiti od stjecatelja a to je tada bio tuženikov otac.).

9. Tužiteljica je iz kuće iselila 2016. godine i tada je mogla postaviti zahtjev za naknadu uloženih sredstava u tu kuću (koju je do tada koristila zajedno s obitelji) a u to je vrijeme faktični vlasnik spornog dijela kuće, kao i posjednik, upravo tuženik, a ne njegov otac.

10. Tužiteljica tvrdi da je ulagala sa tuženikom kao suprugom u kat kuće od 1982/83., da ta ulaganja čine bračnu stečevinu, pa stoga osnovano tužiteljica zahtjeva naknadu na ime izvršenih ulaganja tijekom 1982./83. samo u odnosu na tu zasebnu uporabnu cjelinu, koja faktično pripada tuženiku sa obitelji još od 1982. kada su se on i brat Ž. Š. podijelili i odredili faktičnu diobu suvlasničke zajednice nekretnine, te je tuženik ušao u posjed kata kuće s obitelji i u posjedu je kata kuće i dan danas.

11. Neosnovan je stoga prigovor zastare za ulaganja izvršena tijekom 1982/83., jer je bračna zajednica stranaka prekinuta 2016., kada se tužiteljica iselila, te od tada za tužiteljicu teče rok od 5 godina za potraživanje naknade za izvršena ulaganja sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), a koji rok do podnošenja tužbe 5. svibnja 2017. nije protekao.

12. Tuženik je u postupku tvrdio da je predmetna nekretnina njegova posebna imovina, da je njegov otac Đ. Š. predmetnu kuću izgradio vlastitim sredstvima, kao i da su radove na kući financirali roditelji tuženika, time da ne osporava da su stranke iz zajedničkih sredstava tijekom 1999./2000. izgradile garažu sa spremištem i podrumom u dvorištu, nadogradili vanjsko stepenište na kat kuće s izvedenim zatvorenim prostorom, kao i asfaltirale kolni ulaz s desne strane kuće za prilaz garaži i katu kući.

13. Između stranaka nije sporno da je kuća građena 1974./75., da se u vrijeme useljenja stranaka na kat kuće 1982., odmah nakon vjenčanja, kuća sastojala od prizemlja i kata, prostorije su bile ožbukane i okrečene, postavljena fasada na kući i drvena stolarija.

14. Stranke su suglasne da su imale podjednaka primanja. Tužiteljica je u mirovini od studenoga 2015., a tuženik je i nadalje zaposlen, kako navodi, u I. K. d.o.o. V.. Podaci o zaposlenju stranaka, radnom stažu i visini plaće proizlaze iz priloženog preslika radne knjižice (list 38-42), te pribavljenih potvrda o visini dohotka (list 49-72) i potvrda HZMO (list 89-107).

15. Na osnovu provedenih dokaza, a sud je u postupku saslušao niz svjedoka koji su imali saznanje o predmetu spora, utvrđeno je da su stranke nakon vjenčanja odmah počele živjeti na katu kuće. Stranke su suglasne (list 80-83) da je prije useljenja kuća bila ožbukana iznutra i okrečena, a na kuću stavljena fasada, te je imala instalaciju struje.

16. Stoga, na osnovu svih provedenih dokaza, prvostupanjski sud utvrđuje da su roditelji tuženika financirali instalacije i priključak struje na kući, odnosno katu kuće. Isto se odnosi i na instalaciju kanalizacije. U vrijeme useljenja stranaka na kat kuće, kuća je bila ožbukana i okrečena, dok kupaonica nije bila uređena. U kupaonici je bio stavljen, kako navodi tuženik, za prvu ruku lavabo i kada od tasta, a u wc-u wc školjka.

17. Stoga sud utvrđuje, temeljem provedenih dokaza, kako su roditelji tuženika financirali instalacije i priključak kanalizacije na kući, odnosno katu kuće.

18. U odnosu na priključak vode, vodovodne instalacije su također bile provedene prije žbukanja, a naravno time i prije krečenja, to je notorno. Priključak na gradski vodovod nikada nije proveden. Tužiteljica tvrdi da su prvu godinu braka služili se vodom iz susjedne kuće roditelja tuženika, a onda postavili hidrofor u bunar koji se nalazi u dvorištu roditelja tuženika i provukli cijevi, te spojili vodu priključkom putem hidrofora, a tako je i dan danas.

19. Stranke su kasnije iz zajedničkih sredstava tijekom trajanja braka, a prije asfaltiranja dvorišta, napravile šahtu za novo vodomjerno okno sa cijevima, radi mogućnosti priključka na gradski vodovod, što je bilo utvrđeno na uviđaju na licu mjesta i to su zajednička ulaganja stranaka za vrijeme njihove bračne zajednice.

20. U odnosu na plinsko grijanje, tužiteljica sama navodi da je plinsko grijanje uvedeno 1983. i da se oko toga tuženikov otac angažirao i kupio plinske peći, ona misli da su stranke platile priključak plina, ali se ne sjeća, što tuženik poriče. Stranke su suglasne da su se iz početka grijali drvima, a potom plinskim pećima. Otac tuženika prodao je 5-6 gradilišta i od toga je investirao novac u kupnju plinskih peći, kako navodi sama tužiteljica u iskazu. Stoga se prihvaća tvrdnja tuženika da su roditelji tuženika izveli i financirali i priključak plina i plinsko grijanje. Tužiteljica je na uviđaju navela kako je sve što se tiče priključka plina i plinskog grijanja bilo u angažmanu oca tuženika (list 115).

21. Stoga, na osnovu provedenih dokaza, sud utvrđuje kako su roditelji tuženika financirali uvođenje plinske instalacije i plinskog grijanja na katu kuće.

22. Tužiteljica tvrdi da prilikom useljenja stranaka, odmah po vjenčanju, na katu kuće nije bilo podova niti u jednoj prostoriji. Tuženik tvrdi da su prije braka u dvije sobe bili postavljeni parketi. Stranke su suglasne da su rušili zid između boravka i blagovaonice i napravili blagovaonicu, kuhinju i dnevni boravak kao otvoreni prostor, a u dijelu blagovaonice i dnevnog boravka postavile parket. Stranke su također suglasne da su najprije u maloj sobi i blagovaonici postavili ivericu i tepison, a kasnije u maloj sobi laminat, a u blagovaonskom dijelu parket. Stranke su suglasne da su iz zajedničkih sredstava postavljale pločice u prostorije na katu kuće.

23. Iz neosporenog iskaza svjedoka A. L. proizlazi da su stranke postavljale parket i pločice, jer podova nije bilo na katu kuće prilikom njihova useljenja, a svjedok je odmah po njihovu vjenčanju bio na katu kuće.

24.Stoga, na osnovu provedenih dokaza, sud utvrđuje da su stranke za vrijeme bračne zajednice financirale izvođenje rušenja zida između dviju prostorija, postavljanje svih obloga na podove i zidove na katu kuće iz svojih zajedničkih sredstava.

25. Stranke su suglasne da su iz zajedničkih sredstava kompletno uredile kupaonicu u koju su postavile pločice i sanitarije.

26. Iz provedenih dokaza proizlazi da su stranke financirale ugradnju roleta na kat kuće i u potkrovlje.

27. Stranke su suglasne da su iz zajedničkih sredstava 1999./2000. izgradile garažu sa spremištem i podrumom, radili stepenište s vanjske desne strane do ulaza na kat kuće i zatvorili terasu, te asfaltirali ulaz do garaže s desne strane obiteljske kuće radi prilaza garaži i samoj kući.

28. Radi toga je, imajući na umu činjenicu da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 1982., te da su se izvodili opisani radovi na katu kuće 1982./83., postavljanje roleta 1990., a tijekom 1999./2000. garaža sa spremištem i podrumom i kolni ulaz sa izvedbom šahte za novo vodomjerno okno, te vanjsko stepenište na kat i zatvaranje terase, u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/99, dalje: ZOBPO), prema kojoj se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a pri tome se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine, te odredbe čl. 253. st. 1. i čl. 254. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 162/98) i čl. 249. i čl. 250. Obiteljskog zakona (Narodne novine 116/03, 17/14, 136/04, 107/07, 61/11, 25/13, 5/15). 46. Odredbe čl. 253. st. 1. i čl. 254. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 162/98) i čl. 249. i čl. 250. Obiteljskog zakona (Narodne novine 116/03, 17/14, 136/04, 107/07, 61/11, 25/13, 5/15) uspostavile su presumpciju da su bračni drugovi, ako nisu drugačije ugovorili, u jednakim dijelovima suvlasnici imovine koju su stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

29. Analizirajući sve provedene dokaze i utvrđene činjenice, te imajući u vidu činjenice da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice svoj fizički rad i zajednički podjednak ostvaren prihod od zarade ulagale u uređenje kata kuće tijekom 1982/83., postavljanje roleta do 1990., cijeneći angažman u kućanstvu, podjednaku brigu oko podizanja i odgoja djece, podjednaka primanja, to sud utvrđuje kako su stranke jednako doprinijele svim naprijed opisanim izvedenim radovima, a potom 1999./2000. ulagale svoj radi i zajednička financijska sredstva u izgradnju garaže sa spremištem i podrumom, kao i asfaltiranje kolnog prilaza do garaže, te izgradnju vanjskog stepeništa i zatvaranja terase, kada se primjenjuje presumpcija jednakog doprinosa bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine.

30. Sud zato utvrđuje da su stranke u jednakim dijelovima sudjelovale u adaptaciji i uređenju kata kuće, a odnosi se na postavljanje svih obloga na podove i zidove, rušenja zida između dviju prostorija, kompletno uređenje kupaonice, postavljanje roleta na katu i potkrovlju kuće, obzirom na činjenicu da su obje stranke radile i stjecale podjednaka primanja, imale zajedničku blagajnu, brinule o djeci, kućanstvu, oboje fizički sudjelovale u radovima, obje imale pomoći rodbine, prijatelja (šogora, kumova) njihovim fizičkim radom, dok su roditelji tuženika pomagali obje stranke i hranom. Sud utvrđuje da je sudjelovanje roditelja tuženika, ali i tužiteljice, bio njihov doprinos prema objema strankama, obzirom su stranke bile u braku, živjele na katu kuće, pa im je namjera očito bila da pomognu objema strankama prilikom uređenja kata kuće, kako bi kat kuće u koji su se stranke odmah po vjenčanju uselile, a nije bio potpuno uređen, bio funkcionalan za stanovanje i zajednički život stranaka. Doprinos stranaka u odnosu na izgradnju vanjskog stepeništa i zatvaranja terase, izgradnju garaže sa spremištem i podrumom i asfaltiranje kolnog prilaza s desne strane kuće i izvedbu šahte za novo vodomjerno okno, jednak je, obzirom na vrijeme izvođenja radova 1999./2000. i zakonsku presumpciju jednakog doprinosa stranaka u stjecanju bračne stečevine, a što između stranaka nije sporno.

31. Stoga tužiteljici pripada pravo na naknadu za izvršena opisana ulaganja tijekom trajanja bračne zajednice kao nužne i korisne, za koje ulaganje je povećana vrijednost kata kuće, odnosno nekretnine koja pripada tuženiku u suvlasništvu, a odnosi se na kat kuće sa vanjskim stepeništem i zatvorenom terasom, garažu sa spremištem i podrumom i kolni ulaz sa desne strane kuće sa izvedbom šahte za novo vodomjerno okno.

32. Navedeno u ovoj žalbenoj fazi postupka nije niti sporno, ali je sporan način utvrđivanja vrijednosti radova izvedenih tijekom bračne zajednice stranaka, te utvrđivanja vrijednosti pokretnina i opreme.

33. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka Lj. C., dipl. ing. građ. (list 141- 170) proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi uz gradsku asfaltnu prometnicu, na području komunalne opremljenosti, u drugoj građevinskoj zoni, u naravi kuća katnica koja se sastoji od prizemlja bruto građevinske površine 122 m2 i prvog kata bruto građevinske površine 124,15 m2. Vještak je utvrdila novu građevinsku vrijednost cijele kuće u iznosu od 1.047.258,00 kn. Umanjenje vrijednosti zbog starosti i fizičke istrošenosti iznosi 33%, slijedom čega sadašnja građevinska vrijednost cijele kuće iznosi 701.662,88 kn. Vještak je procijenila vrijednost komunalnog, vodnog doprinosa i priključaka u iznosu od 50.012,50 kn.

34. Stoga sadašnja građevinska vrijednost cijele kuće iznosi 751.675,38 kn. Samo u odnosu na kat kuće površine 124,15 m2 sadašnja građevinska vrijednost kata iznosi 353.895,78 kn, a uvećano za komunalni doprinos od 25.006,25 kn (pola vrijednosti), ukupno iznosi 378.902,03 kn. Nadalje, prema procjeni vještaka troškovi građenja garaže, nakon umanjenja zbog starosti i fizičke istrošenosti od 36%, iznosi 145.871,27 kn, te troškovi vanjskog uređenja – asfaltiranja dvorišta iznosi 28.337,56 kn. Vještak je utvrdila građevinsku vrijednost radova izvedenih tijekom bračne zajednice stranaka kao nužne za koje je povećana vrijednost kata kuće, prikazane u troškovniku radova, u iznosu od 106.283,23 kn.

35. Ukupna građevinska vrijednost ulaganja tijekom bračne zajednice iznosi 280.492,06 kn, dok tržišna vrijednost (uvećana za koeficijent 1,10), iznosi 308.541,25 kn.

36. Vrijednost građevinskog zemljišta iznosi 389.136,48 kn, no isto nije predmet troškova ulaganja, ne utječe na vrijednost uloženih sredstava.

37. U iskazu vještak Lj. C., dipl. ing. građ. (list 190-192) navodi da je procjenu zemljišta izradila uzimajući vrijednost tri poredbene nekretnine iz e-nekretnina, što je u elaboratu prikazano, nisu bile označene sa brojem ID ZKC pod kojim se one vode u e-nekretninama i svatko tko ima ključ za ulaz u e-nekretnine to može provjeriti, a sada je to i naznačeno gdje se nalaze u e-nekretninama u pisanom obrazloženju koji je predala u spis na strani 19. Napominje ponovno da zemljište nije utjecalo na cijenu troškovne metode, niti zgrade stambene, niti garaže, ono je prikazano u elaboratu jer su to stranke tražile. Cijena stambene zgrade prizemlja i kata izračunata je u elaboratu sa kumulativnim komunalnim i vodnim doprinosom i priključkom struje, te je ravnomjerno podijeljena na pola i taj podatak joj nije bio relevantan za troškove zajedničkih ulaganja u zgradu, jer je specifikacija ulaganja napravljena troškovničkom metodom kako za asfalterske radove u dvorištu, tako i za ulaganje u prvi kat stambene građevine. Troškovnik radova je napravljen prema cjelinama koje su se na dan očevida obilazile, tako da se sastoji od vanjskih stepenica, natkrivene terase u kojoj je i ugrađena klima za koju je prigovoreno da ne spada u taj troškovnik, jer spada, ali radi lakšeg snalaženja gdje se ona nalazi, navedena je u troškovniku podnaslov natkrivena terasa i ne pripada u drugi dio zgrade. Stoga ne stoji primjedba u odnosu na nju. Radovi na prostorima prvog kata su specificirani količinama utvrđenim na licu mjesta primjenom prosječnih jediničnih cijena na koje također na neke od njih ima primjedbu tuženik. Vještak navodi da ne prihvaća te primjedbe, jer su rađene iz troškovnika koji su u opticaju na izvođenju svih radova, jer svaka jedinična cijena je uprosječena u tom troškovniku. Instalacije vanjskog šahta i plastičnih cijevi također su izmjerene na licu mjesta i obračunate po prosječnim cijenama iz troškovnika sadašnje operative. To se odnosi i na sanitarne predmete.

38. Elektro instalacije na prvom katu također su pobrojene na licu mjesta i 9 kompleta koji su pobrojani su obračunati po prosječnoj cijeni. Taj troškovnik ulaganja za vrijeme braka iznosi 106.283,23 kn. On je na listu 22 elaborata uvršten u tabelu pod brojem 1. prvi kat. U prvoj koloni tabele pod rednim brojem 1 na str. 22 se nalazi iskazana građevinska vrijednost nekretnine koja je predmet zajedničkih ulaganja.

39. Ukupna zajednička ulaganja tijekom bračne zajednice iznose 106.283,23 kn i kad se primijeni koeficijent koji je iz burza nekretnina uzet 10%, što se može provjeriti, sa tim koeficijentom uvećanja 10% tržna vrijednost zajedničkih ulaganja iznosi 116.911,55 kn, što podijeljeno sa 2 iznosi 58.455,77 kn, kako je navedeno u zadnjem stupcu tablice pod brojem 1. Na str. 15 nalaza procijenjena je vrijednost cijele građevine bez zemljišta i garaže koja, nakon amortizacije, bez priključka vode i plina iznosi 751.675,38 kn, a uzimajući u obzir površinu svake etaže, toliko od tog iznosa za prvi kat zgrade procijenjena je vrijednost od 378.902,03 kn. Vještak stoga navodi da ne stoji primjedba da bi procijenila vrijednost cijelog objekta na iznos od 2.650.000,00 kn. Vještak ostaje kod svog izračuna umanjenja vrijednosti objekta zbog starosti građevine, obzirom da je to umanjenje utvrdila prema Pravilniku o procjeni vrijednosti nekretnina gdje je propisan postotak umanjenja u odnosu na raspon trajanja objekta.

40. Podatke o površini garaže, spremišta i terase uzela je iz dostavljenog joj geodetskog elaborata u kojem je ta pomoćna građevina snimljena i izračunata njena površina. Iz geodetske izmjere uzeta je bruto ploština garaže, pomoćne zgrade i terase, što iznosi 80,58 m2 bruto građevne površine, sa podrumom, što je prikazano na str. 10 njenog dodatnog priloga crvenom bojom. Na osnovi te nove površine je u ovom prilogu prikazana vrijednost s time da je kod unosa u tablicu na listu 22 osnovnog nalaza unijela vrijednost tog objekta bez vrijednosti komunalnog doprinosa, te je nenamjerno unijela manji iznos nego što je izračunala u nalazu na str. 18. Dakle, razlika prikazana na str. 18 dodatka ovog nalaza odnosi se na vrijednost komunalnog i vodnog doprinosa od 159.867,58 kn, a ne 145.871,27 kn. Na isto primjenjujući koeficijent od 10% dobivena je tržišna vrijednost 175.854,33 kn, podijeljeno na pola je 87.927,16 kn. Asfalt dvorišta ostaje prema troškovniku, podijeljeno na pola iznosi 15.585,65 kn. Ukupna vrijednost zajedničkih ulaganja za vrijeme braka iznosi 324.000,00 kn, a pola 162.000,00 kn, što u EUR vrijednosti jedna polovina iznosi 21.800 EUR. Vještak navodi da stoga ostaje kod svoje procjene, te napominje da ne stoji prigovor o vrijednosti garaže, jer se ovdje radi o garaži sa spremištem, podrumom i terasom bruto površine od 80,58 m2, a to je površina koja je navedena u geodetskom elaboratu koji smatra relevantnim, jer je isti bio temelj za provođenje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine. U odnosu na prigovor o vrijednosti za keramičke pločice, ostaje kod svoje procijenjene vrijednosti, jer smatra da je istu odredila ispravno služeći se troškovnicima iz realnog sektora i stambene kalkulacije. Primjena metode poredbene nekretnine nije moguća u ovom slučaju, jer je zgrada analizirana iz roh bau dovršenosti kata i dovršenog prizemlja i naknadno izvedenih ulaganja na dovršenju kata do pune gotovosti. Odabir klasifikacije za FK matricu smatra ispravnim, kod lokacija – tržište odabrana je točka 2 mala ponuda. Kod zgrade općenito uzela je isto točku 2 dobro oblikovanje – dobra prostorna organizacija. Stanje zgrade pod C uzela je 1, zgrada nema oštećenja i daljnje korištenje nije smanjeno. Prema Pravilniku se odabire najveći broj klasifikacije, a to je br. 2. Isti faktor je primijenjen i za garažu. Prema podacima burze nekretnina tržište nekretnina je u ravnini, prema grafičkom prikazu burze nekretnina prikazan na str 11 nalaza gdje je prikazan minimalan rast potražnje. Upravo klasifikacija 2 označava malu ponudu, dobru lokaciju i zato je tako ocijenila pod točkom 2 FK matrice. Kao što je već naprijed navela vezano za procjenu vrijednosti zemljišta, procjena je uzeta prema podacima ID ZKC e-nekretnina kao što je navedeno na str. 19 pisanog očitovanja. Procjena je izvršena prema Zakonu o procjeni poredbenom metodom uzimajući u obzir tri provedena ugovora kod porezne uprave iz e-nekretnina i izračunom niti jedna nije prelazila razliku od 30% međusobne vrijednosti. 4 godine unatrag se uzimaju podaci za vrijednost promatrane nekretnine što je sukladno Pravilniku o procjeni nekretnina. S obzirom da je od rujna 2018. do ožujka 2019. prošlo više od 4 godine, primjedba stoji da je korištena poredbena vrijednost zemljišta starija od 4 godine, ali je sa baznim indeksima koji vrijede za izračunavanje vrijednosti na dan vrednovanja postupljeno prema Pravilniku, iako ponovnim izračunom odabirom novih podataka provedenih ugovora neće se bitno promijeniti jedinična cijena zemljišta. Međutim ta procjena vrijednosti zemljišta ne utječe na procjenu vrijednosti zajedničkih ulaganja u predmetne dijelove građevine koji su bili predmet vještačenja. Kao vještak može na više načina izvršiti provjeru ispravnosti svoje procjene, a ovdje gdje se radi isključivo o vrijednostima troškovničkih radova, smatra da je ova formula koju navodi tuženik u danas predanom podnesku nebitna jer se njome provjerava koeficijent prilagodbe tržištu zemljišta koje nije bitan faktor za ovu njenu procjenu. Koeficijent prilagodbe nije odabran proizvoljno, koeficijent prilagodbe je uzet iz podataka burze nekretnina. Dodatna legalizacija većih gabarita procjenjivane zgrade svakako iziskuje dodatne troškove, ali bi prvo trebalo utvrditi koje površine jesu legalizirane stvarno, a koje nisu. Ukoliko se ide na legalizaciju stepenica i terase koje nisu legalizirane koliko je vidljivo iz dokumentacije, dodatno izlazak geodete odnosno izrada geod. elaborata i projektne dokumentacije paušalno bi iznosila oko 4.000,00 kn, za taj iznos se umanjuje tržišna vrijednost nekretnine.

41.Prema novom Pravilniku o jednostavnim građevinama, dozvoljeno je bez ishođenja građevinske dokumentacije upisati nekretninu koja je površine do 15m2. Navodi da ostaje kod svog nalaza i mišljenja uz korekciju kako je to obrazložila pisanim i usmenim putem. Navodi da je podatke izgrađenosti garaže i terase uzela iz geodetskog elaborata TD 311/2015 G. T. d.o.o. B. koji se nalazi u sklopu projekta iskaza površina i obračunske veličine zgrade TD 107/15 izrađen po uredu ovlaštenog ing. građevinarstva D. Č., B., a koji joj je predan za potrebe vještačenja. Vještak navodi da nema mogućnosti priložiti ugovore iz e-nekretnina, već samo ispis pod kojim brojem su isti zavedeni u e-nekretnini, koja je čkbr., koja je površina i koja je cijena.

42. U pisanom očitovanju koje je vještak dostavila prilikom saslušanja (list 196- 202) vještak je korigirala nalaz i mišljenje u pogledu iskazane površine i vrijednosti izgradnje garaže sa spremištem i podrumom. Vještak je, prema podacima iz geodetskog elaborata, utvrdila ukupnu bruto površinu garaže i spremišta sa podrumom od 80,58 m2, tako da građevinska vrijednost garaže sa spremištem i podrumom (uključujući komunalni i vodni doprinos ) iznosi 159.867,58 kn i pri tom se napominje kako se radi o garaži sa spremištem i podrumom ukupne površine 80,58 m2, kako to proizlazi i iz geodetskog elaborata.

43. Na daljnje prigovore tuženika građevinski vještak se ponovno pisano očitovala i dostavila cjelokupni nalaz i mišljenje (list 236-255) kojim se ponovno detaljno očitovala na sve prigovore i primjedbe tuženika, prikazala procjenu vrijednosti svih ulaganja u predmetnu nekretninu izvedenih tijekom bračne zajednice stranaka kao nužne i korisne za koje je povećana vrijednost nekretnine tuženika. Prema procjeni vještaka sveukupna građevinska vrijednost zajedničkih ulaganja stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice na katu kuće iznosi 106.283,23 kn, izgradnje garaže sa spremištem i podrumom iznosi 159.867,58 kn, asfaltiranje dvorišta iznosi 28.337,56 kn, što je ukupno 294.488,37 kn, a tržišna vrijednost ovih ulaganja iznosi 323.937,19 kn.

44. Navedeni objedinjeni nalaz i mišljenje građevinskog vještaka temeljen je na podacima prikupljenim na licu mjesta, podacima iz spisa predmeta, podacima stranaka na licu mjesta, vrlo je detaljno i stručno obrazložen, te je vještak usmeno obrazložila svoj nalaz i argumentirano otklonila sve prigovore, te je isti sud prihvatio kao objektivan i stručan, a ničim nije dovedeno u pitanje objektivnost nalaza i mišljenja vještaka. Vještak je odgovorila na sve zadatke suda, detaljno obrazložila svoj nalaz i mišljenje i pisanim očitovanjem i usmeno, detaljno, stručno i argumentirano obrazložila sve kriterije i zakonske propise koji su primijenjeni u izračunu vrijednosti nekretnine, prikazala sve pojedine radove i njihovu vrijednost, pa neosnovano tuženik navodi da je vještak kontradiktoran. Vještak je detaljno prikazala u nalazu i mišljenju procjenu vrijednosti radova uključujući i utrošenog materijala, opisujući radove, iskazujući jedinice mjere, količinu, cijenu pojedinih radova, kako je navedeno u troškovniku radova. Nakon drugog očitovanja sa cjelokupnim objedinjenim nalazom i mišljenjem u kojem se vještak ponovno očitovala na sve primjedbe i prigovore, tuženik, osim već ranije istaknutih prigovora, nije isticao nikakve nove prigovore na nalaz i mišljenje vještaka.

45. S obzirom na to, da je tužiteljica jednako kao i tuženik sudjelovala u povećanju vrijednosti kata kuće sa vanjskim stepeništem i zatvorenom terasom u kojoj su stranke živjele zajedno za vrijeme trajanja bračne zajednice, te u izgradnji garaže sa spremištem i podrumom i kolnog ulaza sa izvedbom šahte za novo vodomjerno okno, koje su zajednički koristile stranke za potrebe bračne zajednice, to tužiteljici, prema zaključku prvostupanjskog suda, pripada polovina procijenjene tržišne vrijednosti izvršenih ulaganja.

46. Međutim, od procijenjene građevinske vrijednosti kata kuće u iznosu od 106.283,23 kn, treba oduzeti trošak elektro instalacija od 4.050,00 kn (list 246) uvećan za PDV od 1.012,50 kn, što iznosi 5.062,50 kn, budući u izvođenju elektro instalacija tužiteljica nije sudjelovala, jer su te troškove financirali roditelji tuženika, kako je već obrazloženo.

47. Stoga građevinska vrijednost zajedničkih ulaganja kata kuće iznosi 101.220,73 kn, a tržišna vrijednost iznosi 111.342,80 kn (građevinska vrijednost od 101.220,73 kn uvećana za 10%).

48. Trošak uvođenja vode na kat kuće putem hidrofora iz bunara roditelja tuženika nije niti uzet u obračun zajedničkih ulaganja, kao niti uvođenje kanalizacije i plina. U zajedničko ulaganje su uračunati troškovi izvođenja šahte za novo vodomjerno okno sa postavljenim cijevima za budući novi priključak na gradski vodovod, što je prikazano u troškovniku u nalazu i mišljenju (list 246), obzirom je nesporno da su stranke imale taj trošak za vrijeme bračne zajednice iz zajedničkih sredstava i da je isto izvedeno prije asfaltiranja dvorišta.

49. Prema tome, tržišna vrijednost zajedničkih ulaganja stranaka tijekom bračne zajednice iznosi ukupno 318.368,44 kn (111.342,80 kn – kat kuće uključujući vanjsko stepenište i terasu + 175.854,33 kn – garaža sa spremištem i podrumom + 31.171,31 kn – asfaltiranje dvorišta).

50. Stoga, tužiteljici pripada polovina ukupnih vrijednosti ovih ulaganja u iznosu od 159.184,22 kn.

51. Slijedom navedenog sud je tužiteljici dosudio tužiteljici na ime izvršenih ulaganja u nekretninu tuženika iznos od 159.184,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 29. st. 2. ZOO tekućom od 28. listopada 2021., kao dana donošenja presude, a prema vrijednosti utvrđenoj u vrijeme donošenja presude u smislu odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO.

52. Neosnovano tužiteljica prigovara da bi odluka bila u neskladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koji je više puta korigiran, jer je ista usklađena sa posljednjom verzijom nalaza i mišljenja, ali je pri tom sud od vrijednosti ulaganja u kat kuće oduzeo one radove, za koje smatra da ne predstavljaju bračnu stečevinu stranaka jer su ih izveli roditelji tuženika, uslijed čega je došlo do razlike u izračunu.

53. U odnosu na prigovore tuženika da je vrijednost cijele nekretnine umanjena za 1/3 zbog amortizacije, valja reći da vrijednost cijele nekretnine nije predmet spora te je neodlučno na koji je način vještak izračunao istu. Navedeno bi bilo odlučno da je tužiteljica tražila da sud utvrdi njezin suvlasnički udio u nekretnini, na temelju izvršenih ulaganja; kada tužiteljica ne traži suvlasništvo cijele nekretnine, nije odlučna niti vrijednost te nekretnine, u odnosu na izvršena ulaganja. Sud naime nije utvrđivao omjer vrijednosti sredstava uloženih po tužiteljici i vrijednosti cijele nekretnine (što bi bilo odlučno da se traži suvlasnički udio) pa procjena vrijednosti cijele nekretnine, nije odlučna u ovoj pravnoj stvari, već je odlučna isključivo procjena uloženih sredstava.

54. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da ukupno zajednička ulaganja tijekom bračne zajednice – građevinska vrijednost – iznose 280.492,06 kn, a istome je vještak, izračunavajući tržišnu vrijednost po koeficijentu od 1,10, dodao daljnji iznos te naveo da isto iznosi 308.000,00 kn, odnosno da tržišna vrijednost ½ zajedničkih ulaganja iznosi 154.000,00 kn.

55. Na ročištu od 11. ožujka 2020. vještak je korigirao nalaz navodeći da je nenamjerno unijela manji iznos te da vrijednost zajedničkih ulaganja za vrijeme braka iznosi 324.000,00 kn, a pola 162.000,00 kuna, da bi konačno utvrdila da vrijednost garaže sa spremištem površine 80,58 m2 iznosi 159.867,58 kn, a ukupna vrijednost ulaganja je 294.488,37 kn, dok je tržišna vrijednost 323.937,19 kn.

56. Prvostupanjski je sud utvrdio da građevinska vrijednost zajedničkih ulaganja na kat kuće iznosi 101.220,73 kn a tržišna 111.342,80 kn, budući da je za dio ulaganja, utvrdio da ne predstavljaju zajedničko ulaganje stranaka, a ukupno ulaganje iznosi 318.368,44 kn (111.342,80 kn na kat kuće uključujući vanjsko stepenište i terasu, 175.854,22 kn garaža sa spremištem i podrumom i 31.171,31 kn za asfaltiranje dvorišta), te je tužiteljici dosudio polovicu tog iznosa.

57. Osnovano tuženik prigovara da, u situaciji kada nije trebalo utvrđivati vrijednost nekretnine radi utvrđenja suvlasničkog udjela tužiteljice (pri čemu je i u tom slučaju moguće koristiti više metoda, pa i troškovnu) zadatak vještaka nije bio utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine, nego utvrditi vrijednost radova izvedenih tijekom bračne zajednice stranaka kao nužnih i korisnih, za koje je povećana vrijednost nekretnine, a kako je to sud i odredio rješenjem od 26. rujna 2018.

58. U konkretnom slučaju radi se, u dijelu u kojem je ulaganje bračna stečevina tužiteljice, o ulaganju u tuđu nekretninu, odnosno situaciji iz čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 (pročišćeni tekst) - dalje ZV) koji u svom stavku 2. propisuje da, pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, određuju pravila obveznoga prava, te čl. 210. ZOO prema kojem tužiteljica ima pravo na naknadu za svoje ulaganje na temelju pravila o stjecanju bez osnove. Ovo zato jer je, prema utvrđenjima u postupku, sporno ulaganje, odnosno ono koje je sud prihvatio zahtjev (izgradnja garaže, dogradnja vanjskog stepeništa, asfaltiranje kolnog ulaza s desne strane kuće), izvršeno 1999. godine, a kako to i sam tuženik navodi u odgovoru na tužbu. Pri tom tužiteljici pripada dakle naknada za dio njezine imovine koji je prešao u imovinu tuženika, a to je iznos ulaganja, ali ne i „koeficijent koji je iz burza nekretnina uzet 10%“ jer isto ne predstavlja ulaganje tužiteljice nego je rezultat tržišnih kretanja koja nemaju veze sa radom i ulaganjem stranaka tijekom bračne zajednice.

59. Zato je u dijelu, u kojem je tužiteljici dosuđen taj koeficijent od 10%, prvostupanjska presuda preinačena i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

60. Budući da ukupna vrijednost utvrđenih građevinskih ulaganja, bez tog koeficijenta, iznosi 289.425,87 kn (vrijednost utvrđena po vještaku kao građevinsko ulaganje od 294.488,37 kn umanjeno za vrijednost troška elektro instalacija od 4.050,00 kn uvećan za PDV od 1.012,50 kn, što iznosi 5.062,50) dok polovica istog, iznosi 144.712,93 kn.

61. Radi toga je u dijelu, u kojem je tužiteljici dosuđen daljnji iznos od 14.471,29 kn, prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

62. Tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje i vrijednost pokretnina koje čine bračnu stečevinu u 1⁄2 dijela, a odnosi se na slijedeće pokretnine: perilica rublja Zanussi bijela boja; kada bijela boja plastična; frižider Gorenje bijela boja; škrinja 250 l bijela Gorenje; bojler Tiki Gorenje bijela boja; televizor Sony 82 cm crna boja; usisivač Sklasa Sebamed plava boja; pećnica ugradbena Končar; kuhinja Gorenje; stol od punog drveta sa 6 stolica boja hrasta; garnitura za dnevni boravak - trosjed, dvosjed, fotelje boja bijele kave; stolić, kutna garnitura, niža komoda, od punog drveta boje hrasta; zavjese bijele boje sa zelenim detaljima; dječja soba Prima - 5 ormara, dva kreveta, svijetlo smeđe boje; radni stol od punog drveta po mjeri svijetlo smeđi; ormar peterokrilni, dva noćna ormarića, bračni krevet, psiha s ogledalom, dva ormarića na slaganje, tamno smeđe boje; ormar ladičar svijetlo smeđi; ormar za cipele bijele boje; ormar za kapute visoki; plastična garnitura – stol i četiri stolice; drveni pivski stol sa dvije klupe svijetlo smeđe boje; bojler električni protočni; miniwash crvene boje; video rekorder Sharp crne boje; gramofon sa linijom crne boje; automobil L. srebrni, BJ….

63. Tužiteljica tužbenim zahtjevom postavljenim nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka, konačno potražuje isplatu 1⁄2 dijela vrijednosti pokretnina u iznosu od 9.137,50 kn (list 292-293).

64. Između stranaka nije sporno da su tijekom bračne zajednice iz zajedničkih sredstava kupile pokretnine kojima su opremile prostorije na katu kuće i stvari za zajedničko korištenje i osobni automobil za potrebe obitelji, te tuženik ne osporava tužiteljici pravo na 1⁄2 dijela vrijednosti pokretnina.

65. Iz nalaza i mišljenja vještaka Veljka Vrhovnika, dipl. ing. stroj. (list 122-132) proizlazi kako je vještak nakon provedene identifikacije pokretnina pregledao pokretnine, utvrdio stanje sredstava, nedostatke i mogućnost obavljanja namijenjene funkcije, utvrdio postotak pohabanosti, istrošenosti i tehnološke zastarjelosti, pronašao usporedne vrijednosti u internetskim oglašivačima, te njihovom usporedbom procijenio vrijednost predmetnih pokretnina. Prema procjeni vještaka vrijednost predmetnih pokretnina iznosi 26.050,00 kn.

66. Vještak je u dopuni nalaza i mišljenja (list 265-269) utvrdio i iskazao tržišnu vrijednost predmetnih pokretnina. U dopuni navodi da je tržišna vrijednost nekog sredstva za koju je to sredstvo kupljeno (prodano) na slobodnom tržištu.

67. Budući između stranaka nema spora da su za vrijeme trajanja bračne zajednice iz zajedničkih sredstava zajednički opremile kat kuće potrebnim namještajem, uređajima i drugim potrebnim stvarima kako bi prostorije bile funkcionalne za zajednički život, te stekle u braku zajedničke stvari i automobil za potrebe obitelji, to između stranaka nema spora da navedene pokretnine predstavljaju bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove.

68. Između stranaka nema spora da su sve zatečene pokretnine odvojive i da se suvlasnička zajednica stranaka na svim pokretninama može razvrgnuti. Međutim, tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava suvlasništva predmetnih pokretnina koje čine bračnu stečevinu, niti je zahtijevala predaju u suposjed pokretnina i razvrgnuće suvlasničke zajednice pokretnina.

69. Činjenica je da predmetne pokretnine imaju uporabnu vrijednost i služe za potrebe nekretnine, odnosno kata kuće u kojoj je nakon prestanka bračne zajednice ostao živjeti tuženik, međutim tužiteljica u konkretnom slučaju, prema mišljenju prvostupanjskog suda, može jedino zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva pokretnina koje čine bračnu stečevinu i pravo na suposjed tih pokretnina, te razvrgnuće suvlasničke zajednice temeljem zakona, sve dok je moguće fizički odvojiti pokretnine i podijeliti ih među suvlasnicima ili suvlasnici mogu stvari prodati, od koje će prodaje svaki suvlasnik ostvariti isplatu njene vrijednosti. Kada fizička dioba stvari nije moguća, onda suvlasnik ima pravo zahtijevati isplatu vrijednosti te stvari. U konkretnom slučaju moguća je fizička dioba svake od navedenih pokretnina.

70. Radi toga je prvostupanjski sud u cijelosti odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu vrijednosti pokretnina u iznosu od 9.137,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, kako je to traženo.

71. Osnovano tužiteljica prigovara takvom zaključku prvostupanjskog suda.

72. Kada je tužiteljica zatražila isplatu protuvrijednosti utvrđenog suvlasničkog dijela od 1/2 u bračnoj stečevini, postavljanjem takvog zahtjeva, iako se radi o novčanoj isplati, radi se u osnovi o stvarnopravnom zahtjevu jer je vezan za utvrđenje udjela u zajednički stečenoj imovini u braku, a zatražena isplata zapravo predstavlja diobu utvrđenog udjela u toj imovini, isplatom.

73. Zaključak, da bi bila moguća fizička dioba pokretnina, pri čemu se radi o namještaju i kućanskim aparatima, te osobnom automobilu, životno je nelogičan i neutemeljen, jer takve stvari po svojoj prirodi nisu fizički djeljive, niti je tuženik prigovarao da bi bio moguć suposjed (radi se o pokretninama koje su ostale u kući u njegovom suvlasništvu s bratom, iz koje je tužiteljica nesporno iselila te pokretnine koristi isključivo tuženik).

74. Budući da je utvrđeno da su stranke prestale zajednički koristiti pokretnine koje su bile predmetom ove parnice, te da je tužiteljica prestala predmete koristiti prije podnošenja tužbe u ovom postupku, nakon čega ih je isključivo nastavio koristiti tuženik, te da je svaka od pokretnina za sebe fizički nedjeljiva, a ne postoji sporazum stranaka o podjeli, osnovan je zahtjev tužiteljice za dosudu joj novčane vrijednosti tih stvari razmjerno njezinom utvrđenom suvlasničkom dijelu od 1/2.

75. Vrijednost pokretnina prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi ukupno 17.375,00 kn, radi čega tužiteljici pripada 8.687,50 kn budući da suvlasnički omjer od ½ dijela nije sporan.

76. Radi toga je tužiteljici trebalo dosuditi navedeni iznos na ime njezinog udjela u stjecanju pokretnina tijekom bračne zajednice.

77. Radi toga tužiteljici pripada, umjesto dosuđenih 159.184,22 kn, ukupno 153.400,43 kn, u skladu s prethodno navedenim, dok je njezin zahtjev za isplatu daljnjih 17.737,07 kn (11.953,28 kn koje je odbio prvostupanjski sud, te daljnjih 5.783,79 kn) odbijen kao neosnovan.

78. Budući da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o troškovima postupka.

79. Tužiteljica je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspjela u omjeru od 100%, kako u odnosu na nekretnine tako i na pokretnine, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva, uspjela ukupno u omjeru od cca 90%. Tako ukupni omjer uspjeha tužiteljice u sporu iznosi 95%, a tuženika 5%, radi čega je razlika u korist tužiteljice 90%.

80. Sud je dosudio tužiteljici troškove koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, zastupanja 28. lipnja 2017., 4. rujna 2017., 27. listopada 2017., 22. siječnja 2018., 24. siječnja 2018., 25. siječnja 2018., 8. studenoga 2018., 11. ožujka 2020., 15. rujna 2021., u iznosu od 2.500,00 kn za svako zastupanje, troška za sastav podneska od 6. srpnja 2017. u iznosu od 500,00 kn, troška za sastav obrazloženog podneska od 19. rujna 2017. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, troška za sastav podneska od 9. travnja 2020. u iznosu od 500,00 kn, troška za sastav podneska od 28. listopada 2020. u iznosu od 500,00 kn, troška za sastav podneska od 4. ožujka 2021. u iznosu od 500,00 kn, troška PDV u iznosu od 7.375,00 kn, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.850,00 kn i presudu u iznosu od 1.850,00 kn.

81. Troškovi tužiteljice ukupno iznose 40.575,00 kn, a, kojem iznosu su dodani troškovi uviđaja i provedenog građevinskog i gospodarskog vještačenja u sveukupnom iznosu od 6.373,04.

82. Troškovi tužiteljice, kako je to pravilno utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud, iznose 46.948,04 kn, a odnose se na troškove zastupanja po punomoćniku te troškove uviđaja i provedenog građevinskog i gospodarskog vještačenja, te troška pristojbe na tužbu i presudu, te u omjeru uspjeha tužiteljice u sporu od 90% isti iznose 42.253,23 kn. Radi toga je tužiteljici dosuđen daljnji trošak u iznosu od 15.998,44 kn.

83. Strankama nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer tužiteljica, u konačnom obračunu, nije uspjela sa žalbom, dok je tuženik koji je presudu pobijao u dosuđujućem cijelosti, uspio u neznatnom dijelu u kojem nisu nastali posebni troškovi.

84. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, čl. 373. st. 3. ZPP, te u odnosu na odluku o troškovima žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić, v.r.