Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 13 Gž Ob-10/2022-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Đerđa, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sanje Prosenice, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. D., OIB: …K. S., odvjetnica u R., , protiv tuženika R. D., OIB: …, iz R. S., kojeg zastupa punomoćnik B. Č., odvjetnik u R., radi određivanja doprinosa za uzdržavanje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rjieci poslovni broj P Ob-598/2017-35 od 4. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Z. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-598/2017-35 od 4. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
»„Nalaže se tuženiku R. D. iz R. S., da za uzdržavanje tužitelja Z. D. iz R., OIB: …, doprinosi iznos od 2.500,00 kn mjesečno, počam od podnošenja ove tužbe pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa koji doprijeva 15.-og u mjesecu z tekući mjesec pa do isplate, time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana pod prijetnjo ovrhe, a ostale dospijevajuće obroke do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec.“
II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi trošak postupka tuženiku od 2.500,00 kuna (dvije tisuće petsto kuna), u roku od 15 dana.«
2. Protiv citirane presude tužitelj je izjavio žalbu pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se ista presuda preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu
tužitelja,
uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, zbog čega je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, ističe kako pogrešno sud prvog stupnja smatra da bi nalaz i mišljenje vještakinje J. B. J. trebao imati primat nad interdisciplinarnim vještačenjem vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje Zavod), kao i da je tužitelj radno sposoban, a koje utvrđenje nema nikakvo uporište, jer vještakinja nije utvrđivala poslovnu sposobnost, to nije bio njen zadatak, a niti je za to stručna, budući da je specijalist medicine rada i sporta. Neosnovano sud prvog stupnja zaključuje i kako davanje iskaza pred sudom u trajanju od pola sata dokazuje da bi tužitelj bio radno sposoban. Prvostupanjski sud je trebao, temeljem nalaza i mišljenja Zavoda, utvrditi kako kod tužitelja postoje trajne promjene u njegovom zdravstvenom stanju te privremena potreba pomoći i njege u punom opsegu, dakle, za svakodnevne životne aktivnosti, slijedom čega su ispunjene pretpostavke predviđene odredbom čl. 290. st. 4. Obiteljskog zakona. Navedenim nalazom i mišljenjem utvrđeno je kako tužitelj pati od težeg invaliditeta (III stupanj) te postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju pa se opravdano postavlja pitanje kako je moguće utvrđenje vještakinje te time i suda da je tužitelj radno sposoban, posebno što je tužitelju potrebna svakodnevna pomoć, podrška i nadzor radi kronificiranog tijeka bolesti i sklonosti recidivima. Pobija i odluku o troškovima postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja ističući kako je sud prvog stupnja pravilno rukovodio predmetnim postupkom, odredio provođenje vještačenja po vještakinji medicine rada, čije mišljenje samo po sebi ima primat u usporedbi s nalazom kojim se utvrđuje težina i vrsta invaliditeta, koja vještakinja je neposredno pregledala tužitelja te svoje mišljenje o njegovoj radnoj sposobnosti potkrijepila medicinskom dokumentacijom, kao i iskazom pred sudom. Sud prvog stupanja ne donosi sam zaključak o radnoj sposobnosti tužitelja, iz razloga jer je bez ikakvih zapreka dao iskaz u predmetnom postupku, već na to upućuje sama vještakinja u svom nalazu i mišljenju te očitovanju. Ista vještakinja izričito navodi kako je tužitelj kompenziranog psihičkog stanja i funkcionalnih sposobnosti te duže vrijeme u vrlo solidnoj simptomatskoj i funkcionalnoj remisiji pa mu nije potrebna pomoć druge osobe. U odnosu na djelokrug i sastav rada Zavoda ističe kako isti u konkretnom slučaju nije utvrdio jedino ono što je bitno za procjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a to je njegova radna sposobnost. Osim toga, vještačenje Zavoda izvršeno je bez neposrednog pregleda osiguranika pa stoga nije izrađeno u skladu s relevantnim zakonskim i podzakonskim propisima. Tužitelj je i sam pred sudom prvog stupnja priznao kako je sposoban sam nabavljati namirnice i ostale kućanske potrepštine, pa je iz samog njegovog iskaza jasno kako je sposoban i za sve ostale još manje zahtjevnije radnje poput održavanja osobne higijene i slično. Predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.
6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja podnesen sukladno odredbi čl. 290. st. 4. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19 – dalje ObZ) da se naloži tuženiku, kao ocu, da mu za uzdržavanje, zbog nedostatka sredstva za život koja ne može ostvariti jer nije sposoban za rad zbog teške i trajne bolesti, invaliditeta, doprinosi iznos od 2.500,00 kn mjesečno od dana podnošenja tužbe pa nadalje sa zakonskom zateznom kamatom.
8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, posebno nalaza i mišljenja vještakinje specijalistice medicine rada J. B. J., dr. med., utvrdio da je tužitelj sin tuženika i Z. L. rođen 1. studenoga 1975., da je nezaposlen posljednjih petnaest godina, da je ranije prekomjerno konzumirao alkohol zbog čega je više puta liječen, da se duže vrijeme, prema nalazima psihijatra iz 2018., 2019. i 2020., nalazi u vrlo solidnoj, simptomatskoj i funkcionalnoj remisiji te pokazuje pozitivne promjene u ponašanju i ukupnom funkcioniranju, bez kontraindikacija u 2019. u pogledu vozačke sposobnosti te je kompenziranog psihičkog stanja I funkcionalnih sposobnosti, slijedom čega zaključuje kako je tužitelj radno sposobna osoba u cijelom razdoblju za koje se uzdržavanje traži pa kao takva ne ostvaruje pravo na uzdržavanje od strane oca, u smislu odredbe čl. 290. st. 4. ObZ.
9. Prema odredbi čl. 290. st. 4. ObZ punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje.
10. Pravilno je sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda na temelju nalaza i mišljenja vještakinje medicine rada J. B. J., koje je dano objektivno i u skladu s pravilima struke, ocijenio kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 290. st. 4. ObZ, odnosno da tužitelj nema takvih kontraindikacija da ne bi bio sposoban za rad i na taj način ostvarivati prihode kojima bi sebe uzdržavao.
10.1. Naime, iz nalaza i mišljenja vještakinje, koja je osobno pregledala tužitelja, proizlazi kako se prema medicinskoj dokumentaciji tužitelj nalazi u solidnoj, simptomatskoj i funkcionalnoj remisiji, te da iako kod tužitelja postoje određena ograničenja u pogledu poslova koje bi mogao obavljati (poslovi koji se obavljaju na visini, rukovanje građevinskim strojevima), isti je od 2018. pa nadalje radno sposoban i sposoban je obavljati zanimanje za koje se školovao, a radi se o zanimanju konobara. Vještakinja je pored pisanog nalaza i mišljenja usmeno pred sudom obrazložila svoj nalaz i mišljenje, a koje je potkrijepljeno i ostalim dokazima, posebno medicinskom dokumentacijom koja upućuje na poboljšanje stanja tužitelja, a što je vidljivo i kroz nalaze psihijatra koji redovito prati njegovo zdravstveno stanje.
11. U odnosu na žalbene navode tužitelja da iz vještačenja koje provodi Zavod proizlazi kako tužitelj ne bi bio radno sposoban jer mu je potrebna svakodnevna pomoć, podrška i nadzor radi kronificiranog tijeka bolesti, valja reći kako je sud prvog stupnja imao u vidu vještačenje koje je provodio Zavod te pravilno ocijenio kako je od ranije utvrđene potpune nesposobnosti za rad tijekom 2016. takvo utvrđenje od 2018. pa nadalje izostalo, a što u svom nalazu i mišljenju potvrđuje vještakinja J. B. J., a sama činjenica da je tužitelju potrebna tuđa pomoć i njega u punom opsegu ne utječe na radnu sposobnost tužitelja, budući da ograničenja tužitelja proizlaze iz njegovog mentalnog stanja, što se sukladno nalazu vještakinje ne odražava na njegovu poslovnu sposobnost.
12. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.
12. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.
Zadar,19. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća
Željko Đerđ
