Poslovni broj: 2. Povrv-279/2020-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužitelja V.-O. d.o.o. O., OIB: …, protiv tuženice B. M. iz O., OIB: …, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 28. travnja 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja L. V., dipl. iur. i tuženice B. M. osobno, uz javnu objavu dana 18. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika H. Š. iz O. broj Ovrv-… od 13. ožujka 2020. u dijelu u kojem se nalaže tuženici B. M. iz O., da tužitelju V.-O. d.o.o. O., isplati iznos od 629,65 kuna (slovima: šest stotina dvadeset devet kuna i šezdeset pet lipa) zajedno sa zateznim kamatama za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku za svaki pojedini iznos od prvog dana nakon datuma dospijeća, i to kako slijedi:

- na iznos od 89,95 kn od 21. lipnja 2019.,

- na iznos od 89,95 kn od 22. srpnja 2019.,

- na iznos od 89,95 kn od 20. kolovoza 2019.,

- na iznos od 89,95 kn od 20. rujna 2019.,

- na iznos od 89,95 kn od 21. listopada 2019.,

- na iznos od 89,95 kn od 20. studenog 2019.,

- na iznos od 89,95 kn od 20. prosinca 2019.,

do namirenja, sve u roku od 8 dana.

II/ Platni nalog ukida se u odluci o trošku.

III/ Nalaže se tuženici B. M. iz O., da tužitelju V.-O. d.o.o. O., naknadi parnični trošak u iznosu od 175,00 kuna (slovima: sto sedamdeset pet kuna) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 18. srpnja 2022. kao dana donošenja presude pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

IV/ S preostalim dijelom zahtijeva za naknadu parničnog troška, tužitelj se odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu tvrdi da mu ovršenica duguje iznos od 629,65 kuna te je javni bilježnik pod poslovnim brojem Ovrv-… dana 13. ožujka 2020. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojom je ovršenici naloženo plaćanje navedenog iznosa zajedno sa troškovima postupka.

2. Ovršenica u izjavljenom prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi navodi da godinama prigovora načinu na koji V.-O. d.o.o. obračunava opskrbu vodom u O., a koje prigovor V.-O. ni do današnjeg dana nije riješio te obračun utroška vode i tako ispostavljene račune smatra netočnim i potpuno proizvoljnim. Na adresi O., samo je jedan vodomjer na koji je priključeno više poslovnih prostora i više obitelji privatnih stanara. V.-O. poslovnim prostorima obračunava utrošak vode proizvoljno te daleko više od stvarne potrošnje. V.-O. već najmanje 10 godina nema ažuriranu evidenciju o tome koliko korisnika ima na konkretnom vodomjeru, već se koristi evidencijom od prije više od deset godina koja je potpuno neadekvatna i netočna jer su se korisnici i vlasnici prostora u međuvremenu višestruko promijenili. Isto tako, uvidom u račune privatnih korisnika na istom vodomjeru uočeno je da njih V.-O. za razliku od korisnika poslovnih prostora tereti sa višestruko manjim iznosima iako vodu troše sigurno višestruko više nego poslovni prostori. Upravo zato što V.-O. nije već od 15 godina izašao na teren i postupio po prigovoru odlučila je ne plaćati račune dok se ne usklade sa stvarnom potrošnjom i dok ne budu konkretno obračunati odnosno dok se ne napravi nova evidencija. Ugovor o najmu s Gradom O. zaključila je 2003. te je isti već davno istekao pa je prostor koristila kao neposredni posjednik neriješenog statusa o čemu V. također ne vodi evidenciju već ju je smatrao vlasnikom prostora ili zakupoprimcem iako to nije bila u spornom periodu.

3. Nakon što je rješenjem ovoga suda broj Povrv-279/2020-2 od 4. lipnja 2020. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage postupak se nastavio kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavaka za vodne usluge za mjerno mjesto 103649 O. na listu 4 spisa, račune na listu 17 do 23 spisa, popis mjernih mjesta i korisnika po adresi na listu 25 spisa, zapisnik o primopredaji poslovnog prostora na listu 35 do 37 spisa, ugovor o zakupu poslovnog prostora između Grada O. i B. M. na listu 38 do 41 spisa.

5. Uvidom u priloženu dokumentaciju utvrđeno je da tuženica tužitelju na ime vodne usluge duguje iznos od 629,65 kn za razdoblje od lipnja do prosinca 2019. u iznosu kako je to navedeno u izvodu otvorenih stavaka te priloženim računima. Tuženica tijekom postupka nije niti tvrdila da je bilo kakav iznos na ime usluge isporuke vode podmirila.

6. Sud je materijalne dokaze prihvatio kao vjerodostojne pa na taj način drži utvrđenim činjenično stanje u tom dijelu.

7. Sporno je da li je tuženica dužna platiti utuženi iznos, budući je tvrdila da je obračun netočan, da tužitelj više od 10 godina nije ažurirao evidenciju korisnika na adresi E. a., da su ugovori o zakupu poslovnog prostora davno istekli, pa je potrošnju vode trebao plaćati vlasnik.

8. Uvidom u popis korisnika vodne usluge, vodoopskrbe i odvodnje (list 26 spisa) utvrđeno je da je za poslovni prostor tuženice dogovoreno podmirenje vodne usluge u iznosu od 2 m3 vode, a tuženica ne spori da je potpisala sporazum o potrošnji vode vezano za poslovni prostor navodeći da je isti iznajmila od Grada O. 2004., a da je iz prostora izašla 2010. nakon što je otkazala ugovor o najmu.

9. Tužitelj ističe da je tuženica prostor odjavila tek tijekom svih postupaka koji su se vodili ili se vode protiv nje (Povrv-1030/2014, Povrv-1973/2015, Povrv- 228/2017 i Povrv-446/2019), u kojim predmetima su donesene pravomoćne presude u korist tužitelja.

10. Prvostupanjski sud je u navedenim činjenično i pravno istovjetnim postupcima kao i u ovom postupku broj Povrv-279/2020, nakon izvedenih dokaza i njihove ocjene primjenjujući materijalno pravo presudio da je tuženica dužna tužitelju isplatiti neplaćene račune za vodnu uslugu koji su po tužitelju ispostavljani sukladno Odluci o cijeni vodnih usluga i cjeniku vodnih usluga, vodoopskrbe i odvodnje za Grad O.

11. Prema Uvjetima mjerenja obračuna i naplate vodnih usluga tužitelja iz listopada 2013. godine, prema odredbama čl. 37. količina vodne usluge javne vodoopskrbe utvrđuje se mjerenjem na vodomjeru ili u paušalnom iznosu u slučaju kada je postojeći korisnik priključen na vodoopskrbnu mrežu bez vodomjera. Očitovanje vodomjera vrši se u pravilu jednom mjesečnom, pri čemu se izračunava razlika trenutnog stanja na vodomjeru i stanja prethodnog očitanja.

12. Prema odredbi članka 38. stavka 6. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga od 28. listopada 2015. u slučaju da su suvlasnici nekretnine pravne i fizičke osobe koje vodne usluge plaćaju po različitim cijena, a količina pružene usluge se obračunava prema glavnom vodomjeru, ukupna količina pružene usluge dijeli se među pravnim i fizičkim osobama prema njihovom pisanom sporazumu, ukoliko isti postoji, ili prema razdiobi koju će izvršiti javni isporučitelj.

13. U konkretnom slučaju nedvojbeno je da je tužena (na ročištu 28. travnja 2022. tužena ne spori da je potpisala sporazum) potpisala da će plaćati 2 m3 potrošnje vode za svoj poslovni prostor pa sud smatra da se radi o sporazumu za koji valja istaknuti da ga korisnici uvijek mogu promijeniti i putem upravitelja dostaviti tužitelju koji je dužan po novom sporazumu obračunavati potrošnju vode. Nije obveza tužitelja pribavljati ažurirane podatke o korisnicima, već je to obveza suvlasnika zgrade odnosno korisnika usluge isporuke vode.

14. Tužitelj je tuženici obračunavao potrošnju vode sukladno sporazumu korisnika te Cjeniku vodnih usluga i Odluci o cijeni vodnih usluga.

15. Temeljem članka 4. stavka 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga kada je korisnik zakoniti posjednik, vlasnik ili suvlasnik građevine ili druge nekretnine, solidarno odgovara isporučitelju za ispunjenje obveza nastalih korištenjem vodnih usluga po korisniku ili posjedniku.

16. Prema odredbi članka 43. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali ako jedan dužnik ispuni dug obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Znači, pored tužene, kao prijavljene korisnice, solidarno za dug odgovara i vlasnik poslovnog prostora u vrijeme dok je poslovni prostor bio u zakonitom posjedu tužene, no tužitelj ima pravo odabrati koga će tužiti pa je u konkretnom slučaju tužio tuženicu kao prijavljenu korisnicu.

17. Odredbom članka 4. stavka 6. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga propisano je da do dostave dokaza u slučaju bespravnog korištenja građevine ili druge nekretnine, korisnikom će se za sve vrijeme bespravnog korištenja iste smatrati pravna ili fizička osoba koja predmetnu nekretninu koristi bez pravne osnove, a koja je kao faktični bespravni korisnik utvrđena temeljem podataka vlasnika, ovlaštenog predstavnika suvlasnika ili od strane ovlaštene osobe isporučitelja. Stoga navodi tužene da su ugovori o zakupu poslovnog prostora istekli nisu od utjecaja na odluku o glavnoj stvari, jer je ona za vrijeme korištenja poslovnog prostora bez valjanog pravnog osnova bila dužna plaćati potrošnju vode i to sve do dana 31. siječnja 2020. kada je tužitelj saznao da je ista izašla iz predmetnog prostora. Tužena ne spori da je prostor koristila nakon isteka ugovora o zakupu poslovnog prostora te stoga iz navedenih razloga sud nije prihvatio ni prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknula tuženica.

18. Nadalje, iz računa koji prileže spisu razvidno je da je na svakom računu tuženice naznačeno da račun ujedno služi kao opomena za moguća nepodmirena dugovanja (čl. 47. citiranih Uvjeta).

19. Isto tako, prema odredbi čl. 48. citiranih Uvjeta korisnik ima pravo prigovora na ispostavljeni račun, koji ne odgađa rok naplate računa, a prigovor se podnosi u pisanom obliku najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka računa. Isporučitelj je dužan ispitati utemeljenost prigovora te dati pisani odgovor na isti u roku od 30 dana od dana pravovremeno uloženog prigovora.

20. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi tuženica postupila sukladno odredbama čl. 48. citiranih Uvjeta te da bi za svaki ispostavljeni račun napisala prigovor.

21. Kako je tužitelj svoje potraživanje dokazao materijalnom dokumentacijom koja prileže spisu, a tuženica nije dokazala da bi navedeno dugovanje podmirila, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovani, te je stoga u tom dijelu platni nalog održao na snazi.

22. Sud je platni nalog ukinuo u odluci o trošku, jer je isti previsoko postavljen. 23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude (čl. 451 st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u nastavku teksta: ZPP).

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, tako što je sud tužitelju priznao trošak na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kn plus PDV od 25% u iznosu od 15,00 kn, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, što čini ukupno priznati i dosuđeni troška u iznosu od 175,00 kn.

24.1. Sud tužitelju nije priznao trošak dostave javnom bilježniku u iznosu od 37,50 kn, jer tužitelj nije dokazao na što se ti troškovi odnose i da ih je stvarno i imao. 24.2 Sud tužitelju također nije priznao trošak potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 37,50 kn, jer je tuženica izjavila prigovor pa rješenje o ovrsi nije moglo postati pravomoćno i ovršno.

U Osijeku, 18. srpnja 2022.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 8 (osam) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti, biti će odbačena kao nedopuštena.

Dostaviti:

1. Tužitelju na znak 630/2020

2. Tuženici