1              Poslovni broj: II Kž-97/2024-5

Poslovni broj: II Kž-97/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, dr.sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B., zbog kaznenog djela iz članka 110. točka 3. u svezi članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.-dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Kv I-1/2024-5 (K-5/2023.) od 8. siječnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.

              r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog A. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru u tijeku postupka nakon podignute optužnice, protiv optuženog A. B. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor optuženiku iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Istim rješenjem pod točkom II izreke temeljem članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode i trajanje istražnog zatvora od 13. studenog 2022. u 20,20 sati pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. B. po braniteljici, odvjetnici R. P. Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine mu istražni zatvor, podredno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza kojima se može ostvariti ista svrha.

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, iako u uvodu optuženik kao žalbenu osnovu ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, istu daljnjim navodima žalbe ne konkretizira niti obrazlaže u čemu bi ona sastojala, pa time sadržajno proizlazi da se ustvari žalba podnosi samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, žalitelj prigovara utvrđenju prvostupanjskog suda o postojanju kriminalne volje u vrijeme počinjenja djela, a s obzirom na okolnost da je kod istog tempore crimininis utvrđena koncentracija alkoholiziranosti više od 2,97 g/kg alkohola u krvi. No, isticanje količine alkoholiziranosti optuženika tempore criminis zasigurno ne dovodi s uspjehom u pitanje valjanost pobijanog rješenja. Naime, prvostupanjski sud je nedvojbeno i valjano utvrdio razloge koji upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, kao je to razvidno iz točke 7. obrazloženja pobijanog rješenja. Prvenstveno, optuženik je osnovano sumnjiv da bi žrtvi nakon što ju je prvotno udario šakom u desnu stranu lica, te u predjelu lijevog oka, rukom je uhvatio za vrat, da bi je ponovno uhvatio nakon što mu je pobjegla, te ju srušio i vukao po tlu držeći je za kosu, tiskao ju za vrat, te zadao višestruke udarce sjekirom, dakle, načinom počinjenja iskazao visok stupanj upornosti, kriminalne volje i bezobzirnosti. Pritom, žalitelj u cilju svojeg ekskulpiranja zbog alkoholiziranosti tempore criminis, očito gubi iz vida da prethodno opisanom inkriminiranom načinu počinjenja doprinosi upravo alkoholiziranost s obzirom da je vještačenjem utvrđeno da se u vrijeme događaja nalazio u stanju akutne opitosti i pod utjecajem jakog afekta ljutnje/bijesa, te da je vještak psihijatar M. K. S. preporučila izreći mu sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti u trajanju od dvije godine. Imajući na umu sve navedeno, uz okolnost da se optuženik već ranije sukobio sa zakonom počinivši prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kako je to utvrđeno pravomoćnom  presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj Pp-3810/2021 od 22. listopada 2021. ocjena je i drugostupanjskog suda da sve okolnosti na strani optuženika u zbiru i logičnoj povezanosti, upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja je realna i predvidiva s razumnim stupnjem vjerojatnosti.

7. Iako je optuženik kazneno neosuđivana osoba, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske postoji opravdana i predvidiva opasnost da bi isti puštanjem na slobodu mogao ponoviti ili dovršiti pokušano kazneno djelo. Pritom, s obzirom da, kako je već istaknuto raniji sukob optuženika sa zakonom se odnosi na prekršajnu kažnjavanost na štetu iste žrtve, a sada mu se stavlja na teret kazneno djelo ubojstva u pokušaju, to je evidentno da je njegovo protupravno ponašanje progradiralo prema težim oblicima pa je stoga neprihvatljiva tvrdnja optuženika koju iznosi u žalbi da se "u njegovom ponašanju ne nalaze elementi za povjerovati u iteracijsku opasnost". To tim više što prema podacima u spisu proizlazi da se zlostavljanje oštećenice – izvanbračne supruge I. C. odvija već dulje vrijeme. Kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja kaznena neosuđivanost optuženika je samo jedna od okolnosti koje se cijene prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no ista u konkretnom slučaju nije odlučna, a kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud.

7.1. Jednako tako, neovisno o proizvoljnim žalbenim tvrdnjama da optuženik nije opasna osoba, ispravno prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela i na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da kod optuženika uslijed njegove pasivno ovisne strukture ličnosti i ovisnosti o alkoholu postoji visoka razina opasnosti od počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela na štetu iste žrtve.

8. Neosnovano tvrdi optuženik da je u cijelosti ispunjena svrha istražnog zatvora jer se nalazi u istražnom zatvoru više od godinu dana, s obzirom na to da se protekom tog vremena utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika nije umanjila. Stoga je sud prvog stupnja, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom isključio primjenu blažih mjera, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje druge mjere iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.

9. Žalitelj ponavlja da žrtva i on ne žive u istom mjestu, te da se optuženik ne dovodi u svezu s počinjenjem nekog drugog kaznenog djela na štetu neke druge žrtve, no ni ovoga puta pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje, a još manje je dovedena u pitanje opetovanim isticanjem da žrtva boluje od ozbiljnih psihičkih bolesti uslijed kojih mu je zadavala ozljede vrlo teške naravi.

10. Žalitelj ponavlja da "vijeće nije uzelo u obzir da je on iznimno uzornog ponašanja za vrijeme boravka u istražnom zatvoru", no isti je i nadalje bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke

11. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 14. ožujka 2024.