REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-2790/2019-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužiteljice IŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić Bragadin, odvjetnik iz Zagreba, Masarykova 15, protiv tuženika TŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tin Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tin Matić i partneri iz Zagreba, Vlaška 95, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1013/18 od 19. ožujka 2019., 18. srpnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Obija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1013/18 od 19. ožujka 2019. u točkama 1. i 2. njegove izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 40.805,00 kn.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1013/18 od 19. ožujka 2019. odbačena je tužba (točka 1. izreke), naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 58.375,00 kn (točka 2. izreke), odbijen je zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak postupka u iznosu od 8.125,00 kn (točka 3. izreke), te je odbačen tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 59.750,00 kn (točka 4. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio pozivom na odredbu članka 453. stavka 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11-pročišćeni tekst, 57/12, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD) budući da je utvrdio da je tužba podnesena nakon zakonom propisanog roka za njezino podnošenje i s obzirom na to da tužiteljica nije dokazala da su ispunjene i ostale pretpostavke za podnošenje tužbe protiv člana uprave društva Pavo-promet d.o.o., odnosno nije dokazala da su članovi društva odbili protiv člana uprave društva postaviti takav zahtjev za naknadu štete od člana uprave društva, ovdje tuženika, a niti je dostavljen dokaz da je održana skupština društva Pavo-pomet d.o.o. na kojoj se odlučivalo o zahtjevu za podizanje tužbe protiv tuženika za naknadu štete u korist društva.

3. Protiv tog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači i presudom prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužiteljici računajući i žalbeni trošak u iznosu od 36.098,75 kn ili da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. U žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka budući da je prvostupanjski sud selektivno pristupio ocjeni dokaza te da je propustio ocijeniti dokaze koji su bili bitni za utvrđenje odlučnih činjenica glede dopustivosti tužbe. Navodi da je tužiteljica podnijela tužbu actio pro socio, te je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da su ispunjeni uvjeti za podizanje tužbe propisani člankom 454. stavkom 1. i 2. ZTD-a zbog čega je odbacio tužbu. Ističe da, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, prema odredbi članka 453. stavka 1. ZTD-a nije predviđen kao uvjet za podizanje tužbe actio pro socio sazivanje i održavanje skupštine društva nego je bitna pretpostavka da su članovi društva odbili protiv članova uprave podnijeti takav zahtjev ili da je takav prijedlog podnesen upravi ali ona taj prijedlog nije podnijela članovima društva da o njemu odluči ili da je osujećeno donošenje odluke o tome, a kako proizlazi iz stavka 2. članka 453. ZTD-a. Tužiteljica iznosi svoje shvaćanje zašto smatra da je tužba podnesena u roku propisanom člankom 453. stavkom 2. ZTD-a te u bitnom navodi da je tužiteljice 12. travnja 2018. uputila zahtjev na poslovnu adresu društva Pavo promet d.o.o. kojim od uprave društva traži pokretanje postupka za naknadu štete protiv tuženika, te da je društvo 13. travnja 2018. dostavilo zahtjev tuženiku za povrat iznosa za koji tužiteljica tvrdi da je tuženiku neosnovano i nezakonito isplaćen na ime dobiti. Navodi kako je zahtjev za pokretanje postupka upućen društvu 12. travnja 2018., a ne 12. travnja 2016., kako je pogrešno navedeno u obrazloženju pobijane presude, a prvostupanjski sud očigledno nije uočio da se radi u grešci u pisanju, mada iz činjeničnih navoda tužbe i priloženih dokaza, na koje se pozvala tužiteljica, proizlazi da se radi o prijedlogu od 12. travnja 2018. Ističe kako priloženi dopis od 12. travnja 2018. potvrđuje da je tužba podnesena u zakonskom roku od tri mjeseca propisanim odredbom članka 452. stavka 2. ZTD-a i da nije bilo osnove za odbačaj tužbe zbog prekluzije roka za njeno podnošenje. Posebno upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer se u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 454. stavka 1. ZTD-a umjesto pravilno na odredbu članka 453. stavka 1. i 2. ZTD-a. Odluku o dosuđenom trošku postupka osporava ističući da ti troškovi nisu bili nužni za vođenje postupka s obzirom na činjenicu da je tužba odbačena isključivo na osnovi parcijalnog uvida u dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja, a zbog čega nije bio potreban tuženikov angažman glede utvrđivanja pretpostavki za donošenje pobijanog rješenja o odbačaju tužbe.

5. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice, osporio je žalbene navode i predložio potvrditi pobijano rješenje. Navodi da je pravilno prvostupanjski sud odbacio tužbu kao nedopuštenu jer nisu ispunjene pretpostavke za njezino podnošenje, budući da tužiteljica prije podnošenja tužbe nije podnijela niti društvu niti upravi društva zahtjev za podnošenje tužbe protiv člana uprave radi naknade štete društvu. Detaljno obrazlaže zašto smatra da se zahtjev tužiteljice od 12. travnja 2018. ne može smatrati dostavljenim društvu Pavo-promet d.o.o. Zahtijeva trošak za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 40.805,00 kn.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da tuženik na ime naknade štete plati društvu Pavo-promet d.o.o. iznos od 2.309.168,06 kn. Tužba je podnesena na temelju odredbe članka 453. ZTD-a. Tužiteljica tvrdi da je tuženik dok je bio upisani direktor, u ime društva nezakonito i neosnovano na štetu društva, u svoju korist isplatio 24. siječnja 2018. iznos od 2.071.937,16 kn na ime isplate dobiti uvećano za kamate, pa da je s obzirom na to da nije imao pravo na tu neosnovanu isplatu, jer je društvo poslovalo s gubitkom, oštetio društvo.

8. Prvenstveno treba istaknuti da se prvostupanjski sud očiglednom greškom u pisanju pozvao na odredbu članka 454. stavka 1. ZTD-a umjesto pravilno na odredbu članka 453. stavka 1. ZTD-a, budući da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je ispitivao postojanje procesnih pretpostavki za podnošenje tužbe propisanih odredbom članka 453. stavaka 1. i 2. ZTD-a.

9. Odredbom članka 453. stavka 1. ZTD-a propisano je da članovi društva na čije poslovne udjele otpada najmanje deseti dio temeljnog kapitala društva mogu postaviti zahtjev za naknadu štete koju društvo ima prema članovima uprave i nadzornog odbora, ako su članovi društva odbili protiv njih postaviti takav zahtjev ili je prijedlog da se to učini dostavljen upravi ali ga ona nije pravodobno podnijela članovima društva da o njemu odluče. Prema stavku 2. toga članka tužba se mora podići u roku od tri mjeseca od dana kada je odbijen prijedlog da se donese odluka o podizanju tužbe ili otkada je osujećeno donošenje odluke o tome.

10. Iz citirane odredbe proizlazi da su uvjeti za podnošenje tužbe članova društva radi naknade štete društvu da je društvo pretrpjelo štetu, da za tu štetu odgovara član uprave, da je članovima društva predloženo podizanje tužbe protiv članova uprave ali da oni taj prijedlog nisu prihvatili ili da je prijedlog za podnošenje tužbe protiv člana uprave dostavljen upravi ali ga ona nije pravodobno podnijela članovima društva radi odlučivanja. Osim toga, propisani je rok od tri mjeseca za podizanje tužbe računajući od dana kada je odbijen prijedlog da se donese odluka o podizanju tužbe ili od kada je osujećeno donošenje odluke o tome, a taj rok je prekluzivni.

11. Iz obrazloženja pobijanog rješenja i podataka u spisu proizlazi da su tužiteljica i tuženik članovi društva Pavo-promet d.o.o. te da su imatelji svako po 50% temeljnog kapitala tog društva, pa je pravilno zaključio prvostupanjski sud da tužiteljica ima legitimaciju za podnošenje tužbe.

12. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužiteljica 12. travnja 2018. podnijela zahtjev društvu Pavo-promet d.o.o. za pokretanje postupka protiv tuženika kao člana uprave tog društva radi naknade štete društvu. U pravu je žaliteljica da je u tužbi greškom navedeno da se radi o dopisu od 12. travnja 2016. budući da je tužiteljica navela da je dokaz te tvrdnje zahtjev tužiteljice od 12. travnja 2018. te je uz tužbu isti priložen i nalazi se na listu 53. do 55. spisa. Nadalje, iz spisa proizlazi da je društvo Pavo-promet d.o.o., po prijedlogu tužiteljice, podnijelo tužbu protiv člana društva, ovdje tuženika, za naknadu štete društvu 17. travnja 2018.

13. Dakle, činjenica je li društvo Pavo-promet d.o.o. održalo skupštinu ili ne i je li se na skupštini odlučivalo o zahtjevu tužiteljice za podnošenje tužbe protiv člana društva za naknadu štete društvu, nije odlučna, jer je nesporno da je društvo Pavo- promet d.o.o. po zahtjevu tužiteljice podnijelo tužbu radi naknade štete u iznosu od 2.309.168,06 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Interes tužiteljice je bio da društvo podnese tužbu, a tužbu je podnijelo društvo Pavo-promet d.o.o. po ovlaštenoj osobi za zastupanje društva (upisanoj u sudski registar) u vrijeme podnošenja tužbe.

14. Prema tome, budući da je društvo, po prijedlogu tužiteljice, podnijelo tužbu protiv tuženika kao člana uprave društva sa zahtjevom za naknadu štete, nije ispunjena procesna pretpostavka iz odredbe članka 453. stavka 1. ZTD-a da bi tužiteljica mogla podnijeti zahtjev za naknadu štete kojeg društvo ima prema tuženiku.

15. Upravo iz tog razloga je tužbu svejedno trebalo odbaciti kao nedopuštenu, a ne iz razloga na koje se pozvao prvostupanjski sud, pa je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. u vezi s člankom 380. točkom 2. ZPP-a valjao odbiti žalbu kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

16. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a budući da je tužiteljica izgubila spor pa je dužna tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tvrdnje tuženika da je sud i bez održavanja ročišta mogao odbaciti tužbu nemaju utjecaja na visinu dosuđenog troška tuženiku, a koji je sud odredio pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Naime, sud je sukladno odredbi članka 155. ZPP-a tuženiku priznao i odredio troškove za radnje koje je tuženik doista poduzeo i koje su bili potrebne za vođenje ove parnice.

17. Odluka o trošku odgovora na žalbu donesena je sukladno odredbi članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, ocjenjujući da ova parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja parnice.

Zagreb, 18. srpnja 2022.

Sudac

Ružica Omazić