Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž Ovr Ob-68/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja S. K. iz S., zastupanog po punomoćnici L. B., odvjetnici u Z., protiv ovršenice V. K.1 iz Z., OIB: ..., radi ovrhe ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2041/2021-25 od 3. ožujka 2022., dana 18. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2041/2021-25 od 3. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za ovrhu od 5. studenog 2018. kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj ne navodeći zakonom predviđene žalbene razloge, ali bi iz sadržaja žalbe proizlazilo da se žali zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP), u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15 – dalje: ObZ) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – dalje: OZ) te predlaže preinačiti pobijano rješenje u skladu s žalbenim navodima odnosno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem odbio prijedlog za ovrhu od 5. studenog 2018. kojim je podnio ovrhovoditelj radi ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P Ob-394/2017-17 od 30. studenog 2017., sa obrazloženjem da je svoju odluku temeljio na mišljenju djeteta izraženog pred Centrom za posebno skrbništvo jer da je mldb. V. K.2 rođena ... godine, navršila 15 godina te je 4. studenog 2021. upućena na stručni razgovor u smislu čl. 525. st. 2. ObZ, jer je tijekom postupka odbijala susrete i druženja s ocem te je bilo potrebno utvrditi je li i dalje ostala kod takvog odbijajućeg stava te iz stručnog razgovora proizlazi da je mldb. V. K.2 odbila susrete i druženja s ocem i nakon upozorenja i nastojanja stručnog tima Centra za socijalnu skrb da se ti kontakti održe. Slijedom toga, kako je dijete u konkretnom slučaju navršilo 14 godina te se protivi održavanju osobnih odnosa s roditeljem i nakon razgovora sa stručnom osobom, prvostupanjski sud je odbio prijedlog za ovrhu.

5. Takva utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te na bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka, a niti one povrede koje ističe žalitelj.

7. Žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije zakazao ročište na kojem će saslušati stranke kako bi utvrdio činjenice i procijenio sve okolnosti te omogućio djetetu da izrazi svoje mišljenje, ocijenjeni su neosnovanim i bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

8. Naime, odredbom čl. 522. st. 1. ObZ propisano je da će sud prije donošenja rješenja o ovrsi zakazati ročište na kojemu će osobno saslušati stranke kako bi utvrdio činjenice i procijenio sve okolnosti te će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje u skladu s odredbom članka 360. zakona.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud zakazao ročište za dan 26. veljače 2019. u smislu odredbe čl. 522. st. 1. Obz na kojem je ročištu saslušana posebna skrbnica S. M. koja je navela da za ovaj postupak nije posebno ispitala mldb. V. K.2 , međutim s obzirom na prethodne postupke ista navodi da je V. ispitana već tri puta, u posljednje tri godine, u Centru za posebno skrbništvo, te smatra da je za potrebe ovog postupka nije nužno ponovno ispitivati u odnosu na iste okolnosti, a sve kako se ne bi ponovno izvrgavala nepotrebnom stresu. Također, proizlazi da je sud prvog stupnja nakon toga ponovo pozvao posebnu skrbnicu na davanje mišljenja, koja se očitovala u podnesku od 9.rujna 2019., da je saslušana mldb. V. K.2 pri čemu je navedeno da se prije s ocem viđala kada je htjela, ponekad jednom tjedno, a ponekad jednom mjesečno, no iskazuje da se s ocem više ne želi viđati te kao razlog navodi situaciju s „osobnom iskaznicom“ te da joj je otac govorio ružne stvari protiv majke, da je doveo baku da ju vidi. Slijedom navedenog, činjenica da na zakazanom ročištu nije saslušan kao stranka ovrhovoditelj, a koji je na istom ročištu ostao kod svojih navoda iz prijedloga za ovrhu, nije bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

10. Nadalje, kako je u tijeku postupka mldb. V. K.2 navršila 15 godina, prvostupanjski sud je u smislu odredbe čl. 525. ObZ uputio dijete na stručni razgovor te iz razgovora obavljenog pred Centrom za socijalnu skrb Z., Podružnica T. od 3. siječnja 2022. proizlazi da je u razgovoru od 28. srpnja 2021. mldb. V. K.2 više puta naglasila da do daljnjeg ne želi održavati osobne odnose s ocem odnosno vrlo jasno i odlučno navodi kako se s ocem ne želi viđati. Također, Centar je zatražio i mišljenje dr. sc. J. H. kod koje se mldb. V. nalazi u redovnom tretmanu i iz kojeg proizlazi da mldb. V. K.2 nije spremna za odvijanje osobnih odnosa s ocem, unatoč nastojanjima stručnog tima i voditeljice mjere da e ti kontakti potiču i održa jer naime, kontakti su se jedno vrijeme uspostavili i održavali, ali za mldb V. je odnos s ocem postao vrlo opterećujući i izvor frustracije i nezadovoljstva te je izgubila interes za daljnjim održavanjem osobnih odnosa, a kontakti će biti mogući kada mldb. V. iskaže spremnost za iste jer bi sve drugo moglo predstavljati izlaganje mldb. V. neprimjerenom pritisku.

11. Slijedom navedenog, kako je odredbom čl. 525 st. 2. ObZ, propisano da ukoliko se protivi dijete koje je navršilo četrnaest godina ostvarivanju osobnih odnosa s roditeljem, odnosno drugom osobom koja na temelju ovršne isprave ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom i nakon razgovara sa stručnom osobom prema uputi suda, sud će odbiti prijedlog za ovrhu, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 525. st. 2. ObZ kada je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja budući se mldb. V. K.2 nakon razgovora s stručnom osobom izričito protivila održavanju osobnih odnosa s ocem.

12. U odnosu na žalbene navode kojima se žalitelj poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gluhaković protiv Republike Hrvatske u kojoj je izraženo shvaćanje da je pravo roditelja da se poduzmu koraci koji će ih spojiti s djecom te obvezu vlasti da olakšaju takva spajanja, valja reći da u svim postupcima koji se vode vezano uz skrb djeteta, njegovo uzdržavanje kao i druženje i susrete djeteta s roditeljem ili drugim bliskim srodnikom, središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta, te se nadležna tijela u dostatnoj mjeri moraju potruditi da spajanje obitelji bude što više intenzivirano, ali ako se to spajanje pokaže nemogućim ili se izvjesnošću utvrdi da ono nije u najboljem interesu za dijete, onda se ne može govoriti i tome da je došlo do miješanja suda u zajamčena prava ovrhovoditelja kao jednog od roditelja djece.

13. Prema tome, suprotno žalbenim navodima ovrha radi ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom može se određivati i provoditi samo ako je to u interesu i na dobrobit maloljetnog djeteta te je imajući u vidu protek vremena i činjenicu da je mldb. V. navršila 15 godina, prvostupanjski sud pravilno uputio dijete na stručni razgovor, a iz kojeg razgovora proizlazi da se dijete izričito protivi održavanju osobnih odnosa s ocem, a isto tako i dr. sc. J. H. kod koje se mldb. V. nalazi u redovnom tretmanu jasno proizlazi da mldb. V. K.2 nije spremna za odvijanje osobnih odnosa s ocem, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za ovrhu.

14. U odnosu na žalbene navode da je izjava djeteta dana pred Centrom za socijalnu skrb T. 6. prosinca 2021. bez prisustva ovršenika, a nakon što je Općinski kazneni sud u Zagrebu osudio majku jer u razdoblju od siječnja 2018. do 10. travnja 2019. unatoč presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P Ob-394/17 od 30. studenog 2017., nije dozvoljavala redovno viđanje oca i djeteta sukladno sudskoj presudi već je pronalazila izlike za neodržavanje susreta i druženja, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a imajući u vidu da odredba čl. 525. st. 1. ObZ ovlašćuje sud da dijete uputi na stručni razgovor, a bez prisustva ovršenika, dok se pravomoćna presuda odnosi na razdoblje prije nego što je mldb.

V. navršila 15 godina.

15. Nisu stoga osnovani žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava jer je sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice potrebne za donošenje pobijanog rješenja, te je na iste pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 525. ObZ.

16. Dakle, u konkretnom slučaju, imajući u vidu nedvojbeno protivljenje mldb. V. (koja je starija od 14 godina) provedbi ovrhe u ovom postupku i održavanju susreta s ocem na način kako je određeno pravomoćnom presudom iz 2017. ( kojom je razveden brak stranaka), uz sve ostale relevantne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud primijenio mjerodavne odredbe ObZ-a kada je prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu ocijenio neosnovanim i kada je isti odbio.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 18. srpnja 2022.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić, v.r.