Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 5 Gž-1795/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB…, iz S. I., zastupanog po punomoćniku V. J., odvjetniku u V., protiv tuženika I. K., OIB…, iz V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-30/2021-12 od 31. ožujka 2022., dana 18. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-30/2021-12 od 31. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete isplati iznosa od 5.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate i da mu naknadi parnični trošak.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova postupka.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu.
6. Osnovnost svoga zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnji da je 2019. godine svoje vozilo marke R.., tip R-5, dao na korištenje tuženiku koji ga je toliko oštetio i više nije za upotrebu.
7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud.
9. U stadiju žalbenog postupka i dalje je sporna pasivna legitimacija tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva.
10. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio da je tužitelj 2019. godine svoje vozilo marke R.., tip R-5 dao na korištenje svome unuku N. K., sinu tuženika, koji je upravljajući vozilom doživio prometnu nezgodu. Oštećeno vozilo nakon nezgode je po nalogu N. K. s mjesta nezgode prevezeno u dvorište svoga oca (ovdje tuženika).
11. Temeljem utvrđenja da tužitelj svoje vozilo nije dao na korištenje tuženiku, već svome unuku N. K. koji je vozilo i oštetio u prometnoj nezgodi, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije pasivno legitimiran, niti odgovoran za imovinsku štetu koja je nastala na tužiteljevu vozilu i da stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) za naknadu štete, te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
12. Utvrđenja suda prvog stupnja, kao i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud.
13. Pravilno je shvaćanje iz pobijane presude da u rješavanju spora valja poći od odredbe čl. 1045. ZOO prema kojoj tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
14. Izvanugovorna odgovornost za štetu zbog protupravne radnje nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osoba koja traži popravak štete, te da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke, dakle subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost moraju biti ispunjene kumulativno, što znači da izostanak samo jedne od tih pretpostavki dovodi do isključenja odgovornosti za štetu.
15. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik štetnik, niti da je počinio protupravnu radnju i oštetio vozilo tužitelja, već da je vozilo oštetio unuk tužitelja koji je s vozilom doživio prometnu nezgodu.
16. S obzirom da tužitelj nije dokazao da je tuženik odgovoran za imovinsku štetu koja je nastala na njegovu vozilu, pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
17. Žalbeni navodi tužitelja koji se svode na preocjenjivanje provedenih dokaza i davanje vlastite, ali pogrešne ocjene dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud nisu osnovani, jer nemaju uporište u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu i ne mogu dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.
18. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP).
19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 18. srpnja 2022.
Sutkinja:
Ksenija Grgić, v.r.
