Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž R-2337/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari I. tužitelja M. J. iz D., OIB:…, II. tužitelja B. M. iz D. V., OIB:…, III. tužitelja R. K. iz D., OIB:…, IV. tužitelja M. B. iz S. M., OIB:…, svi zastupani po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske (ministarstvo) OIB:…, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u N. Z., Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-10/2018-53 od 7. travnja 2022., dana 18. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-10/2018-53 od 7. travnja 2022. u pobijanom dijelu izreke pod točkom I. do IV. te pod točkom VI. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi I. do IV. tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 36.087,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. travnja 2022. do isplate, kao i pod točkom VIII. izreke kojim je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

II. Žalba tuženika uvažava se kao djelomično osnovana pa se preinačuje navedena presuda u dijelu izreke pod točkom VI. u kojem je naloženo tuženiku naknaditi I. do IV. tužiteljima troškove parničnog postupka preko iznosa 36.087,50 kn do iznosa od 39.837,50 kn (za iznos od 3.750,00 kn) i sudi:

Odbija se zahtjev I. do IV. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. do IV. tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.625,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti I. tužitelju bruto iznos od 16.857,90 kn sa zakonskim zateznim kamatama (osim kamatama na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak) obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti II. tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 14.840,55 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (osim kamatama na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak) obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a pod točkom III. naloženo je tuženiku isplatiti III. tužitelju bruto iznos od 17.725,28 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (osim kamatama na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak) obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Nadalje, pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti IV. tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 3.660,65 kn sa zakonskim zateznim kamatama (osim kamatama na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak) obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Pod točkom V. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim I.-IV. tužitelji traže da im tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. IV-izreke presude, dok je pod točkom VI. naloženo tuženiku isplatiti I. – IV. tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 39.837,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2022. do isplate, a pod točkom VII. je odbijen dio zahtjeva I. - IV. tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u prekomjerno zatraženom iznosu. Isto tako, pod točkom VIII. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. do IV. te pod točkom VI. i VIII. žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 -Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiniti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn.

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu tuženika osporavaju žalbene navode u cijelosti i predlažu da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana odluka uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.625,00 kn.

4. Žalba je djelomično osnovana samo u pogledu odluke o parničnom trošku.

5. Predmet spora je potraživanje I.-IV. tužitelja s osnova rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena (pola sata prije početka i pola sata poslije završetka radnog vremena), a koji rad se povremeno odvijao i subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i u turnusu i to za I. tužitelja M. J. u razdoblju od studenog 2011. do svibnja 2014. (osim prosinca 2012.), za II. tužitelja B. M. i III. tužitelja R. K. u razdoblju od studenog 2011. do svibnja 2014. te za IV. tužitelja M. B. u razdoblju od prosinca 2012. do svibnja 2014.

6. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl 354. st. 2. toč. 12. i toč. 14. ZPP. Naime, iz zahtjeva za mirno rješenje spora I. tužitelja (list 4-5 spisa), II. tužitelja (list 54-55 spisa), III. tužitelja (list 101-102 spisa) te IV. tužitelja (list 190-191 spisa), proizlazi da su se tužitelji u smislu odredbe čl. 186.a ZPP obratili tuženiku za mirno rješenje spora vezano uz isplatu razlike plaće za po 30 minuta prije početka službenog redovnog radnog vremena i 30 minuta nakon službenog redovnog radnog vremena kao i isplatu rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena odnosno sate odrađene subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, te rad u turnusu u utuženom razdoblju, dok tužitelji tijekom postupka konačno preciziranim tužbenim zahtjevom (sukladno dodatnom nalazu i mišljenju vještaka (list 454) koji je utvrdio da neisplaćeni bruto dodaci s osnova rada u turnusu od ponedjeljka do petka, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom zbog ukupno sat vremena ranijeg dolaska na posao i kasnijeg odlaska s posla iznose za I. tužitelja iznose 16.857,90 kn bruto, za II. tužitelja iznos od 14.840,55 kn bruto, III. tužitelja iznos od 17.725,28 kn te IV. tužitelja iznos od 3.660,65 kn), potražuju podneskom od 18. svibnja 2021. navedene iznose sukladno utvrđenjima vještaka jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da u utuženom razdoblju nisu isplaćeni dodaci na plaću na način da se za svaku smjenu obračuna dodatnih 30 minuta prije početka smjene i dodatnih 30 minuta nakon završetka smjene, slijedom čega se u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima radi o istovjetnim tužbenim zahtjevima te nije prekoračen tužbeni zahtjev niti je došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da su tužitelji u spornom razdoblju bili zaposlenici tuženika u Pristožernoj postrojbi - Pukovnija vojne policije kao djelatne vojne osobe i da su u spornom razdoblju tužitelji radili u turnusima po 12 sati i da su dolazili na posao prije službenog početka radnog vremena najmanje pola sata ranije (radi zaduženja osobnog naoružanja i opreme, postrojavanja, pripreme službe - upoznavanja sa dnevnom zapovijedi tj. zadaćama koje slijede i događajima u prijašnjoj smjeni, otpravka službe, organiziranog službenog transporta od sjedišta postrojbe do štićenog objekta i sl.), a iste takve poslove obavljali su i nakon završetka službenog redovnog radnog vremena u trajanju od 30 minuta. Isto tako, proizlazi da je utvrđeno da su tužitelji na navedeni način radili cijelo vrijeme kada su radili u turnusu postupajući po zapovijedi o obvezi dolaska prije radnog vremena te su dolasci tužitelja prije službenog početka radnog vremena kao i odlasci tužitelja nakon završetka radnog vremena (u trajanju od 30 minuta) bili neophodni da bi tužitelji na svom radnom mjestu mogli obavljati svoj redovni rad.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da su I.-IV. tužitelji u utuženom razdoblju doista radili najmanje jedan sat dnevno duže od trajanja rada organiziranog u turnusu, odnosno dolazili su barem 30 minuta prije i odlazili najmanje 30 minuta kasnije s posla, a radi obavljanja poslova navedenih poslova, a sve po nalogu tuženika koji rad (30 minuta prije i nakon posla) nije evidentirao niti na dnevnoj niti na mjesečnoj evidenciji rada, niti je bio preraspodijeljen u slobodne dane, odnosno isplaćen kao prekovremeni rad

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio konačno precizirani tužbeni zahtjev i naložio tuženiku kao poslodavcu tužitelja da im sukladno nalazu i mišljenju vještaka isplati za I. tužitelja iznos od 16.857,90 kn bruto, za II. tužitelja iznos od 14.840,55 kn bruto, III. tužitelja iznos od 17.725,28 kn te IV. tužitelja iznos od 3.660,65 kn, s osnova rada u turnusu od ponedjeljka do petka, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom zbog ukupno sat vremena ranijeg dolaska na posao i kasnijeg odlaska s posla odnosno s osnove redovnog rada za dodatnih 30 minuta prije početka i 30 minuta nakon završetka smjene (turnusa od 12 sati), zajedno s dodacima ovisno kada su ti sati odrađeni (u turnusu, subotom, nedjeljom i blagdanom) u utuženom razdoblju.

11. Naime, tužitelji osnovano potražuju utuženi iznos jer tužitelji imaju pravo na neisplaćene dodatke na plaću nastale zbog ranijeg dolaska odnosno kasnijeg odlaska s posla zbog specifične vrste njegovog rada temeljem Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 50/08 i 118/09) koji uređuje specifični dodatak na plaću za pojedine oblike rada djelatnih vojnih osoba i način isplate plaće djelatne vojne osobe, kao i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 118/09 i 118/09) koja je bila na snazi od 1. listopada 2009. do 30. svibnja 2014., a koja propisuje raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika u Oružanim snagama RH, pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, mogućnost rada u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad te dežurstvo i stražarska služba jer je tek Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14) pitanje isplate dodatka na plaću od 1. lipnja 2014. drugačije regulirano u odnosu na prethodno citirane propise, a kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud, dok su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo jer iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbenim proizlazi da su I. do IV. tužitelji po nalogu poslodavca dolazili na posao 30 minuta prije početka rada i ostajao 30 minuta dulje nakon završetka redovnog radnog vremena te ostvaruju pravo na naknadu, zajedno sa svim dodacima, ovisno o tome je li rad odrađen subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, odnosno u turnusu, pri čemu taj rad nema karakter prekovremenog rada, na što se upućuje i u odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. i Revr-1668/12-2 od 26. travnja 2016., u kojima je zauzeto pravno shvaćanje da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rad, ali da se isto može vrednovati odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima.

13. Zbog navedenih razloga valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao pod točkom I. izreke ove presude.

14. Međutim, djelomično je osnovana žalba tuženika glede odluke o parničnom trošku tužitelja u odnosu na podneske koji nisu bili potrebni radi vođenja postupka. Naime, sud prvog stupnja pogrešno je priznao tužiteljima trošak sastav podneska od 3. rujna 2020. u iznosu 1.000,00 kn uz PDV u kojem tužitelji ističu i ponavljanju navode već iznesene tijekom postupka, kao i trošak sastava podneska od 10. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 kn te podneska od 29. lipnja 2000. u iznosu od 1.000,00 kn uz PDV, a u kojima tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev, da bi ponovo u podnesku od 18. svibnja 2021. konačno specificirali tužbeni zahtjev, tako da podnesak od 29. lipnja 2000. nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st.

1. ZPP.

15. U preostalom dijelu odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi tako i visini, dok tuženiku ne pripada pravo na parnični trošak jer je izgubio parnicu (čl. 154. st. 1. ZPP.

16. Kako je tužiteljima dosuđen parnični trošak u iznosu od 39.837,50 kn, to je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku u dijelu pod točkom VI. izreke kojom je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka prihvaćen preko iznosa od 36.087,50 kn do iznosa od 39.837,50 kn (za iznos od 3.750,00 kn), te zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbiti za iznos od za iznos od 3.750,00 kn pa odlučiti kao u izreci pod točkom II.

17. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, pri čemu je tuženik uspio samo u neznatnom dijelu u pogledu parničnog troška koji je sporedno potraživanje tako da mu nije mu priznat trošak žalbenog postupka te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

18. Tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Zagrebu 18. srpnja 2022.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić, v.r.