Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 42 Gž R-1429/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. N. iz M., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u V., protiv tuženika L. P. d.d. P., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & B. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-155/2019-34 od 10. ožujka 2022., dana 18. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-155/2019-34 od 10. ožujka 2022. u dijelu pod toč. I i IV izreke.
II Preinačava se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr- 155/2019-34 od 10. ožujka 2022. u dijelu pod toč. II izreke za iznos naknade neimovinske štete od 10.000,00 kn sa zateznom kamatom, te se u tome dijelu sudi:
„Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od petnaest dana isplati i daljnji iznos naknade neimovinske štete od 10.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 01. travnja 2019. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.“
III Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pr-155/2019-34 od 10. ožujka 2022. u preostalome dijelu pod toč. II, III i IV izreke (u dijelu u kojemu je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 2.500,00 kn). IV Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.
V Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od petnaest dana isplati trošak žalbe od 221,31 kn.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja pod toč. I izreke nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 35.520,00 kuna, kao i iznos od 125,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 01. travnja 2019. do isplate dok se pod toč. II izreke odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu neimovinske štete u iznosu od 31.000,00 kn te zahtjev koji se odnosi na naknadu imovinske štete na ime dospjelih iznosa tuđe pomoći i njege u iznosu od 4.480,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama. Pod toč. III izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje da mu tuženik od dana 01. travnja 2019. pa nadalje plaća rentu za tuđu pomoć u iznosu od 350,00 kuna mjesečno s dospijećem svakog mjesečnog iznosa rente do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa rente do isplate dok se pod toč. IV nalaže tuženiku nadoknadi tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Protiv navedene presude žali se u usvajajućem dijelu tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Protiv navedene presude žali se u odbijajućem dijelu tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.
5. Pobijana presuda u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Pravilno sud prvog stupnja u pobijanoj odluci utvrđuje kako se tužitelj ozlijedio na radu kod tuženika dana 9. prosinca 2017. te je sporno je li uzrok nezgode postupanje tužitelja pa sud prvog stupnja u takvoj situaciji pravilno primjenjuje odredbu čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018, dalje ZZR), prema kojoj poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti za štetu jedino ako dokaže da je šteta nastala iz razloga koji ga oslobađaju odgovornosti (ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu), sve u skladu sa odredbom čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/2014, 127/2017, 98/2019 – dalje ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. U takvoj situaciji sud pravilno utvrđuje kako svjedok L. N. tvrdi da je stajao na dnu vagona, a tužitelj je stajao na vrhu jer je način rada takav da jedan stoji na vrhu, a drugi na dnu pa je rekao tužitelju "gotovi su ovi vagoni" te je pričvršćivao sajle vagona za stroj koji vuče vagon i njemu rekao da je pao pa je tužitelja upitao treba li mu gore doći pomoći jer je rekao da je pao a kasnije je tužitelju otekla noga te je rekao da ga dobro boli, a pri utovaru ugljena bude klizave od materijala i prašine- netko se posklizne malo manje, a tužitelj se poskliznuo malo više pa je pao, no nije vidio taj trenutak kad je tužitelj pao jer se između njih nalazilo više vagona, ali zna da je pao i udario nogom na kolosijek-šinu i zbog udaljenosti koriste uređaje za vezu na daljinu, pa mu je tužitelj tim putem i kazao da je pao, a obavljali su rad na isti način na koji su obavljali i u druge dane, tkao da je tužitelj koristio zaštitnu opremu, kacigu, radna odijela te obuću, osvjetljenje nije bilo baš najbolje, a spremala se bila kiša koja je malo počela rositi, pa iz svega pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako u ponašanju tužitelja nije bilo nikakvih elemenata koji bi dovodili do zaključka o doprinosu, pored tuženikove objektivne odgovornosti za štetu. Nadalje, svjedok J. N. bio je stručnjak za zaštitu na radu pa potvrđuje navode iz prijave o zaštiti na radu koju je popunio temeljem izjave neposrednog rukovoditelja-očevica, tako da nije utvrdio da je radnik imao propusta. Primjena pak sredstava zaštite na radu nije pri tome od utjecaja na ocjenu odgovornosti tuženika ili pak doprinos tužitelja, jer tuženik nije dokazao da bi tužitelj postupao protivno onome što je u tom pravcu od strane tuženika u radnom procesu bilo određeno. Obzirom na sve navedene dokaze sud prvog stupnja pravilno utvrđuje, koji zaključak prihvaća i ovaj sud, te isto niti navodima svoje žalbe tuženik nije uspio dovesti u pitanje, kako tuženik nije dokazao da postoje okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti, niti da je tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja, pa pravilno utvrđuje tuženikovu odgovornost za štetu.
7. U pogledu visine utvrđene naknade štete, temeljem vještačkog nalaza i priležeće medicinske dokumentacije pravilno dalje sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužitelj u predmetnom događaju zadobio rupturu prednje križne sveze i djelomičnu rupturu medijalne kolateralne sveze desnog koljena, koja ozljeda nastaje forsiranom rotacijom u koljenu, prvenstveno padom i predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, pa je 28. ožujka 2018. urađena operativna rekonstrukcija prednje križne sveze, potom fizikalna terapija, tako da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta koji su trajali 5 – 6 dana, srednjeg intenziteta oko 10 – 12 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 3 – 4 tjedna, bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera uračunati su u smanjenje životne aktivnosti. Strah jakog intenziteta, primarnog karaktera trajao je koliko i događaj ozljeđivanja. Zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha koji bio je prisutan i to jakog intenziteta oko 3 – 5 dana, srednjeg intenziteta oko 8 – 10 dana, a slabog intenziteta oko 2 – 3 tjedna. Nakon dovršetka liječenja zaostale su trajne posljedice vezane uz ozljede zadobivene u predmetnoj nesreći, te kod tužitelja postoji smanjenje životne aktivnosti za 10% (deset) zbog čega trpi duševnu bol. Kod tužitelja postoji naruženost lakog stupnja – kozmetski defekt zbog postoperativnih ožiljak. Nakon ozljeđivanja i izlaska iz bolnice tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć zbog privikavanja na novonastalu situaciju i otežanu pokretljivost tjedan dana po 8 sati dnevno, 2 – 3 tjedna po 4 sata dnevno te 3 – 4 tjedna po 2 sata dnevno. Po prigovorima tuženika medicinski vještak tvrdi kako je, nakon što je izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja, u zdravstvenom kartonu vidljiv kontinuitet zdravstvenog stanja od prvog upisa 2009. pa do kraja 2021. Vidljivo je da je imenovani predominantno bolovao od respiratornih tegoba, u par navrata je imao smetnje probavnog trakta, a utvrđena su i tri traumatska događaja. U jednoj prigodi ozljeda lijeve potkoljenice lancem, koja je rezultirala oguljotinom kože i laganom oteklinom, zatim uganuće skočnog zgloba, te ubodna rana prsta lijeve noge, odnosno nabijanje se na čavao, a sva navedena stanja izliječena su bez komplikacija i trajnih posljedica. Svi ostali upisi odnose se na predmetnu ozljedu iz kojih je vidljiv kontinuitet propisivanja uputnica za medicinske zahvate i tretmane, a koji su taksativno nabrojeni u njegovom nalazu. Nakon uvida u zdravstveni karton ne nalazi nove okolnosti te u cijelosti ostaje pri svome nalazu i mišljenju a medicinska dokumentacija je dovoljno detaljna za davanje nalaza i mišljenja bez pregleda tužitelja, pa je u tom pravcu prigovor tuženika usmjeren na to da tužitelj nije pregledan od strane vještaka otklonjen u cijelosti. U odnosu na tuženikov prigovor parametri su upravo težina ozljeda i tijek liječenja i tijek oporavka, jer drugih parametara niti nema. Radi se o potpunom razdoru prednjeg križnog ligamenta i djelomičnom razdoru medijalno-kolateralnog ligamenta, pri čemu je prednji križni ligament operacijski rekonstruiran, pa prema dugogodišnjem iskustvu, a uzimajući u obzir i različite postotke u različitim orijentacijskim tablicama, vještak drži da je ovo primjereno realnom smanjenju životnih aktivnosti.
8. U takvoj situaciji sud prvog stupnja pravilno utvrđuje kako je kod tužitelja povrijeđeno pravo osobnosti na njegovo tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 19. a u vezi sa čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO) jer u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koji nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. No, u skladu sa postojećim orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih i duševnih boli i straha te umanjenja životnih aktivnosti, kao i cilj kojemu služi naknada neimovinske štete, primjerena pravična novčana naknada neimovinske štete tužitelju iznosi 40.000,00 kuna, a ne dosuđenih 30.000,00 kn uz pripadajuće zatezne kamate tekuće od utuženja, prema čl. 29. ZOO u svezi čl. 1103. ZOO, pa je u tom smislu pobijanu odluku temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo preinačiti.
9. U pogledu utvrđenja vezanih uz potrebu za tuđom pomoći, pravilno sud prvog stupnja istu dosuđuje prema čl. 1095. st. 2. ZOO za ukupno 184 sata, u iznosu od 5.520,00 kn, nasuprot tvrdnjama obiju žalbi o tome da ista naknada ne bi bila primjereno određena, dok je za preostali iznos od 4.480,00 kn tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan, dok tužitelj nije dokazao da i za daljnje razdoblje trpi štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom pa je pravilno odbijen i dio zahtjeva za rentu s ovog naslova, a činjenica da izreka presude ne sadrži opis o tome da se radi o naknadi imovinske štete pri tome ne dovodi do njene nepodobnosti, jer o tome presuda sadrži potrebne razloge u obrazloženju iste.
10. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP prema kojoj - ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. sud prvog stupnja uzeo je u obzir cjelokupni rezultat dokazivanja, imajući u vidu uspjeh tužitelja u pogledu osnova zahtjeva, iako bi se pukim matematičkim obračunavanjem moglo reći da je tuženik u pogledu visine uspio u daleko većem dijelu radi toga što se računa petogodišnja vrijednost tražene rente za tuđu pomoć u kojemu dijelu tužitelj nije uspio, ali je tužitelj u svemu uspio sa osnovom zahtjeva, pa je pravilno tužitelju dosuđen trošak vještačenja koji se tiče istoga, jer bez plaćanja toga troška ne bi bilo moguće niti utvrditi uspjeh stranaka u sporu niti odrediti visinu naknade štete. Ovom odlukom usvojen je daljnji iznos naknade od 10.000,00 kn tako da tužitelj ukupno uspijeva sa dijelom zahtjeva od 45.670,00 kn, a biva odbijen sa dijelom od 46.480,00 kn, te ovom preinakom tužitelj i dalje nije uspio u sporu sa većim dijelom od tuženika, tako da temeljem čl. 166. st. 2. ZPP nije valjalo preinačavati odluku o trošku postupka.
11. Iz opisanih razloga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP pobijanu odluku valjalo potvrditi i odlučiti kao u izreci, a temeljem čl. 154. st. 2. ZPP je pravilna i odluka suda prvog stupnja o parničnom trošku, pa je istu također valjalo potvrditi i odbiti podnesene žalbe. Kako je pak tužitelj uspio djelomično sa svojom žalbom u omjeru od 17,7% (10.000,00 kn u odnosu na ukupno ožaljenih 56.480,00), to mu je valjalo dosuditi razmjeran dio troška iste u odnosu na zatraženi trošak od 1.250,00 kn temeljem čl. 154. ZPP odnosno 221,31 kn.
U Zagrebu 18. srpnja 2022.
Sudac:
Josip Grubišić, v.r.
